utorak, 18.08.2020.
Nisam više dite
Nema više moje Kate. A svugdje je ima. U mom srcu i mojim mislima. I tu će i ostati vjerojatno do zadnjeg daha. Baš kao što je i ona dozivala svoju Lauru , svoju majčicu zadnjim atomima snage. I nadam se da je i u zadnjim danima znala koliko je volim iako nije znala da je uz nju njeno dite. A znala je jer bi dok sam je presvlačila rekla: nemojte se mučit, to će najbolje učinit moja Marival. Dite si dok imaš mater. I da je znala da je otišla iz svog doma. Ispraćena uz taktove klapa njene Dalmacije. Ni skoro 70 godina života u Istri nije bilo dovoljno da ponistra postane barkon.
Ostaje vjera i nada da je na boljem mjestu za njeno umorno biće. Uz svoje najmilije i ostale drage. Majku,sina,muža, oca,sestru,prijateljice...
I nada da je u pravu moj sin koji je tješeći me rekao: Možda već viče na noneta.
- 07:52 -
subota, 08.08.2020.
Moje biljčice
Malo sam sa mojim biljčicama. Nadam se da će im to biti dovoljno dok se sestra ne vrati. Sve vani prelijepo raste jer je palo dosta kiše. Ako imate prigodu, pronađite u svom vrtu mjesto za bamiju. Grm lijepih cvjetova koji se pretvori u plod koji možete koristiti pri kuhanju maneštrica od povrća, za grah, kod pečenja mesa...
Sadim dvije vrste slatkih feferona iz svog sjemena. Uvijek sadim 3 biljke zajedno na isto mjesto. Ostaje mi više mjesta za druge biljke, a rastu daleko bolje. Roge sadim 2 biljke zajedno jer više rastu u visinu za razliku od babura čiji grm zahtjeva pojedinačnu sadnju.
Dinje samo što nisu počele žutjeti. Spremne su za branje tek kad zamirišu. U plasteniku mi svaka biljka daje 2 ploda. Zanimljivo je da drugi plod počne rasti tek kad uberete prvi plod.
Za kraj jedan cvijet koji nisam stigla staviti u malo veću vazu, ali me ipak odlučio razveseliti. Volim svoje biljke, a i one vole mene.
- 02:37 -
Komentari (14) - Isprintaj - #
