If You Pour Salt On A Snail, A Lot Of Scientific Stuff Happens

Oduvijek sam imala mashala guzicu. Kad gledam crnkinje kako klatare dupetima u hip-hop gangsta videovima, znam da imam svaku predispoziciju za isto.
Sise su mi isto mashala, al ne oduvijek nego od kad mi je Bog uslisao zelju da mi narastu cice. Ocito sam se dobro molila. Predobro, rekla bih, jer su narasle do tih razmjera da La Perla (chic talijanska butiga chic donjeg rublja) ne proizvodi moj broj. Srecom, engleske cice su mljekarsko-epskih proporcija pa Agent Provocateur (chic engleska butiga chic donjeg rublja) proizvodi cicobrane po mojoj mjeri.

Enivej, posto volim modu, a figura u stilu 50-tih (citaj "mashala") odavno vise nije u istoj odlucila sam da bi mogla skinit koji kil s guzice, pa i cice. A i druge (cice).
Al ne dijetom. Niti vjezbom. A ne, jok. Odlucila sam ih skinit hipnotiziranjem. Odnosno, htjela sam se hipnotizirat da mi riba, blitva i trcanje donose isti stupanj zadovoljstva ko krkanje cevapa i przenih krumpirica uz igranje "Baldurove Kapije" i gledanje "Sex & The City" epizoda.

Prije par godina kad me ostavio neki mamlaz koji nije spoznao cinjenicu da ja rulam i da sam super, momentalno sam osla kod hipnoterapeuta da mi isprogramira mozak da me prekid ne pogodi i te pizdarije. Sjecam se kako me terapeut pokrio cebetom i kako sam bila skepticna. Ocekivala sam kako cu utonut u neke duboke snove i da se necu nicega sjecat, a on je nesto pricao i brojao i i onda sam na po puta shvatila kako mi sugerira da dignem ruku i kako mi se ruka digla ko od sale. Bila sam hipnotizirana. Nakon tri sessiona, prekid ko da se nije zbio. Potom je i mamlaz skuzio da ja rulam i htio nazad, al to je vec neka druga prica.

I tako sam jucer sjela za kompjuter i ukucala u iTunes "Hipnoza za skidanje sala s guzice. I sire." Na ekranu je zabljesalo par naslova. Kupila sam svaki. Da mi se nadje.
Potom sam skinula sve sa sebe (osim gaca), uvukla se u krevet, pokrila jorganom i nabila slusalice na usi. Izabrah jedan od kupljenih naslova i ukljucih ga.
Glavom mi se razlila limena, a potom i smirujuca muzika. Cini mi se da je bilo i valova. Onda sam cula muski glas kako mi Cockney akcentom broji i melje i sugerira da zatvorim oci. Potom je opet mrmljao i brojao te sugerirao da relaxiram ovo ili ono. Relaxirala sam se do nivoa zen. Vise nisam mogla. Znam da me u jednom trenutku zasvrbila glava, al da sam bila previse zen da se pocesem. Cockney geezer je dalje sugerirao kako cu osjecat zadovoljstvo vjezbanjem i specificno spomenija tenis, plivanje i hodanje.
"Jebate, a TRCANJE???", mislila sam ja.
Jos je reko da se okanim secero-masne hrane i uzivam u zdravoj hrani. Tu sam zamislila tanjur ribe i spinata. "Mmmmm...riba...spinat", mislila sam.

fakt: Zamislila sam losos, a potom i list. Tunu nisam jer mi smrdi. Osim tune, smrdi mi i janjetina. Sto nije riba. Al smrdi na prcevinu.

On je jos nesto zuborio i govorijo, a ja sam zamisljala. Reko je da se zamislim na nekom relaksirajucem mjestu, i tako zamislih kako lezim na pjescanoj plazi. Zamislila sam i to kako me pjesak svrbi i ulazi u gace i guzicu pa sam na pjescanu plazu dodala i krevet i premjestila se s pjeska na lezaj. Potom je reka kako ce izbrojit do 10 i kako cu na 8 otvorit oci, a na 10 probudit se skroz naskroz.
"Jen dva tri cetr pe ses sedan osan", reka je, a ja sam poluotvorila jedno memljivo oko. Dalje nije islo.
"Deve dese", nastavija je. Oko mi vise nije bilo memljivo i otvorilo se skroz.
Malo sam se protegla.

Osla sam u dnevnu sobu di je Brus sidija za kompjuterom i igra "Battlefield Online".
"Vidi, kupijo sam ti slatkis.", reko je on ne dizuci oci s ekrana.
Za divno cudo, nije mi se jeo slatkis. Jela mi se riba. I spinat. Ili nesto zdravo.
Osla sam do frizidera i masila se za jogurt.


P.S.
Navecer sam ipak pojila jednu kocku cokolade.

...OK, mozda neke znate. Recimo ono o zmijama. I avijonima.

1. Naucila sam citat kad sam imala kakve tri godine. Citala sam sve sta mi je doslo pod ruku. Prvo slikovnice i knjige za djecu, a kasnije i sve ostalo.
I dan danas citam ko velika. Al nisam vise genije ko sto sam bila kad sam bila prcmoljak od covika. Zapravo, daleko sam od toga.

2. Zahvaljujuci svojim citackim sposobnostima, jednom prilikom bijah izabrana da citam rodjendansku poruku za druga Tita. Imala sam kakvih 4-5 godina.
Bijah i na Dnevniku. Ne da je iko snimio moj veliki trenutak jer, kuku i lele, u to doba niko ne imade video masine.

3. U skoli sam bila marljiva sve dok nisam postala teenager. Onda bijah ili izuzetno marljiva (jezici, umjetnost, zemljopis) ili nemarna marva koja ide na popravke (svi ostali predmeti).

4. Buduci da sam bila glupson za sve osim umjetnosti, zemljopisa i jezika slijedeci korak je bio odlazak na art college u Englesku. Gdje moradoh pricat engleski svaki dan.

5. Prvi PRAVI decko mi bijade Englez. Ne sjecam se vise kako se zvao.

6. Nakon jos par Engleza, odlucih da su pijana marva i udadoh se za Brazilca...

7...kojeg prvi put sretoh na internetu. (ovo namrsteno gore je on. ono s rascupanom kosom sam ja.)

8. I iako sam sad udana zenturaca, jos uvijek planiram posjetit sve zemlje na svijetu prije nego umrem.

9. Jedino me malo strah da cu umrit prije nego sto krocim nogom na sva ta tla.

10. Jos se bojim zmijurina. I avijona.

11. Najstrasniji film kojeg ikad vidjoh je "Snakes On The Plane". Sto se mene tice film je totalno realistican i apsolutno vidim kako se takva situacija moze razvit. Mislim da bi bilo dobro pokrenut peticiju da nam avio-kompanije pri ulazu u avion dodjele em padobrane, em zmijski protuotrov. Mislim da bi me to malo primirilo.

12. Cim sam prvi put zasjela za kompjuter u gradskoj knjiznici i zaigrala space invaders, postala sam zagrizeni pobornik kompjuterskih igara. Caca mi je potom kupio Amstrad. Bio je to kompjuter u koji si morao ubacit kazetu da se igra ucita. Igra bi se ucitavala dobrih 15 minuta, a kompjuter bi radio zvukove tipa "rthhhhhzhhrthhzhhhz". Potom bi se na ekranu pojavio "svemirski brod" (pet zelenih pixela jedno na drugom) te "napadaci" (raznorazni predmeti sastavljeni od po dva zelena pixela koji su padali okomito na svemirski brod). Zelena i crna su bile jedine boje na kompjuterima tog doba.

13. Imam internet adikciju...

14. ...te adikciju na secer.

15. ...ponekad u isto vrijeme (kad, recimo secerisem i surfiram net sve odjednom).

16. Ja rulam!

...i treba ih odma pocet trenirat.

Cim se Brus udomacio u zajednickom zivotu, poceo je bit nemaran i ostavljat carape, cipele, gace, iPodove, slusalice, zice, junacke muske (citaj: hot & spicy) sosove i kondimente za unakazit jelo nakon sto ja skuham, papire, alate i ostale muske pizdarije okolo po stanu. Na podu, recimo.
I ne samo to. On, recimo, ne zna zatvorit ladicu na komodi tako da mu komad kosulje, gaca ili carapa ne viri vani. I ne zna bacit karton od mlijeka u smece, a da ne prospe bar 5 kapi po svjeze opranom podu.

"E, nes vala.", rekla sam ja i pocela ukazivat na njegove propuste. Al trokurac! Poznata je cinjenica da cim se muskarcu kaze da nesto napravi, on to jednostavno izignorira. Ili ne cuje. Ili oboje. Nakon duzeg vremena bezuspjesnih pokusaja da od njega napravim urednog covika, shvatila sam da trebam promjenit taktiku i pocet ga trenirat ko zivotinjicu.

I tako sam ja nevidjenom snagom uma uspjela ostavit kapljice mlijeka na podu bez da me dovedu do ludila i ja kapituliram i pobrisem ih, ostavit asortiman gaca i carapa da viri van iz ladica, ostavit stare racune da stoje na stolu i stare novine da se gomilaju i gomilaju i gomilaju na komodi. Cak sam i carape uspjela ostavit da stoje nasred poda u dnevnoj sobi danima. Bilo je tesko.

Nakon nekog vremena Brus je maknija carape, bacio stare papire i novine i maknija nered s komode.
"Wow, Brus....gle kako je stan uredan, kako si to samo ODLICNO napravio, bas DOBRA ideja da maknes one novine s komode...sad ima prostora da se stavi cvijece...ODLICNA ti je ta ideja, Brus. NAJBOLJI si.", tapsala sam ga ja po ramenu.
Brus je preo ko macka i malo po malo doveo sebe u red bez da ja ista kazem.
Kulminacija se dogodila jucer kad je konacno uspio zatvorit sve ladice na svojoj komodi, a da nista ne viri.
Naravno, popraceno hvalospjevom s moje strane.

Bice od njega stogod, mashala.



Photo by: Tami Curtis