If You Pour Salt On A Snail, A Lot Of Scientific Stuff Happens

Svi su mi rekli da se ne vracam iz Tallinna ne odem li u restoran "Olde Hansa".
Pa sam jadna otisla.
Bio je to restoran u srednjovjekovnom stilu.
Cim su mi dali jelovnik, odma sam primjetila da nema rize (na Brusovu zalost), a ni krumpira (na moju zalost).
"Bice ih Kolumbo jos nije donija iz Amerike.", pomislila sam za krumpir i cekala da vidim sta ce mi konobar-djeva bujnih grudi u srednjovjekovnom kostimu donijest uz mesinu.
Donila mi je psenicu.
"Nu, riza.", rekao je Brus i usput potego medovine.
"Nije to riza nego 'senica.", ispravila sam ga.
Primjetila sam da mi je meso na tanjuru polukrvavo umjesto iskarbonizirano kako ja inace volim. Srecom, gadljiva kakva jesam, nisam previse paznje obracala na to jer se uz svjetlo svijeca sve slabo naziralo, pa tako i krv.

U neko doba mi se pripisalo pa sam osla na WC. Na vratima je bila nacrtana srednjovjekovna dama koja je zadigla halje, cucala i piskila. Odskirnila sam vrata i ugledala tronasti srednjovjekovni WC. Tron je bio toliko lijep da sam odlucila zasist na nj guzicom umjesto da hoveriram 3 centimetra iznad kako inace radim. Pod guzicom nisam osjetila nista mokro pa sam zakljucila da ga ipak niko nije zapisuljao. Srecom.

Kad sam se vratila za stol, primjetila sam da su za susjedni stol zasili neki Rusi. Bilo ih je puno i bili su obuceni moderno.
"Ovi mi kvare atmosferu.", prisapnula sam Brusu: "Previse su moderni.".
"Da.", rekao je on: "Mogli su i nama svima dat srednjovjekovne odore da ne odudaramo od dekora."
"Bas.", slozila sam se.

Zakrenula sam vratom da bacim jos jedan pogled na Ruse. Sa sobom su imali neko djete. Djete nije htjelo sjest nego je izvodilo balet-pokrete usred restorana i pjevusilo ispod glasa.
"Nu, Rudolf Nurejev.", reko je Brus.
"To je curica.", reko ja.
"Nije."
"Je."
"Nije."
"Je, Krvi ti Issove."
Mini-Rudolf je u to skinija dzemper i ispod revelirao majicu s rozim leptirom.
"Jesan ti rekla da je Rudolfina.", rekla sam pobjedonosno.
"Meh. Mozda je Rudolf s gej tendencijom.", reko je Brus.

Puko mi je film. "Oi, kak tebya zovut?", zarezala sam prema Rudolf-Rudolfini cim je dopiruetirala do naseg stola.
"Elizeta.", rekla je Rudolfina i razgoracila oci.
Htjela sam dodat jos nesto da Brusa, osim prepoznavanjem spolova, zadivim i znanjem ruskog, al posto mi se repertoar istog sastoji od gore recenog plus "babushka", "djevushka", "da", "nyet", "spasiba" i "Putin", tu sam i stala.

"Ti pricas ruski?", pitao je Brus u cudu.
"Pomalo.", slagala sam nadajuci se da ce bit impresioniran.

Brus se nije izjasnio, al mislim da je ipak bio impresioniran jer me kasnije te veceri pito: "Os se udavat?" i nacefterio mi prsten na ruku. Prsten je bio malo velik, a mislim i da ga je stavio na krivi prst, al sam ipak brze-bolje rekla da ocu da se slucajno ne predomisli.