burnt to the core but not broken
09.07.2007., ponedjeljak
Life has a funny way of sneaking up on you
|
Well life has a funny way of sneaking up on you When you think everything's okay and everything's going right And life has a funny way of helping you out when You think everything's gone wrong and everything blows up In your face Tak si ja nekak malo razmišljam kadli usred jednog od žešćih brainstormova, uha moja načula već davno zaboravljeni pjesmuljak,mozak zastao na tren i eto ti posta...da,da velim ja vama da mudro zbori ova djevojčica...malo sam si lud zadnjih metar dana...i nekako kud god da krenem uvijek neke barikade,zidovi i one glupave prepone kaj smo ih morali ko idioti preskakivat u školi....fuj kako sam ih mrzio...i malo malo tup,bam,tres i opet ja na podu...ali neću ja zaplakat,o neeee neeee ja se samo ustanem,otresem prašinu s lica,zaližem rane i ajmo dalje...iako si nakon pada silujem mozak i živce daljnjih neznamkolikodugo vremena... I tak si sad malo dumam kako je sve to s nekim razlogom...nemre bit “in vain”...neću i ne želim to prihvatit....polako ali sigurno nailazim smisao za sve što sam dosad u životu radio,za svaku lijepu riječ,za svaku psovku,za svaku bol i trenutak sreće,za svaku osobu koju sam prigrlio,za svaku kojoj sam okrenuo leđa...i sviđa mi se to...jako....super je vidjeti i prepoznati smisao svog života...nekak me to čini zadovoljnijim i sretnijim Bliži mi se ročkas...ne volim ga,čak štoviše prezirem ga...ne zbog onih otrcanih fora “jooj godinu dana stariji,bla,bla,blaaaa....”...postoji puno veći i dublji razlog....ali neželim o tome,to znaju samo odabrani...uglavnom evo ide 13-a godina kako ja ne slavim svoju pizdoizlaznu obljetnicu...uvijek na taj datum ja se izgubim negdje...isključim mob,i prestanem postojati...naravno čim se datum pomakne ja se vratim,uključim mob i svima zahvalim na čestitkama,popijem cugu dvije sa family,prihvatim poklone jer ih ne želim povrijedit...ali ovaj ročkas će biti drugačije...osjećam da ove godine želim nekog kraj sebe...i vodit ću je na klopicu u meksički i bumo si drmnuli dve,tri tekilice i onda domeka na jedno maženje...i po prvi put nakon toliko dugo ja se uistinu veselim ročkasu... I na kraju što drugo reći nego: And life has a funny way of helping you out Budite mi dobro miševi...ljubim i mazim po glavicama  |
