Micek moj vise moje srce nema osmjeh
patim jer mi nedostajes i pitam se zasto
i tebe mi uzmu ,zasto kad si moja radost
moja ljubav bio trebam te micek
placem jer te volim puno
falis najbolji si macak najpametniji bio
i znao si da te volim puno
i ja sam znala da si me volio
neznam kako cu micek bez tebe
molim te boze
daj da je dosao u raj da bude kralj
i misevi da ga sluze a micek da se
sretno smije i brkove svoje slasti...
volim te micek najvise na svjetu...

Moja dusa luta ko kisa bez kisobrana
moje srce je prazno poput paucine prozirno
sve mi uzeli I sjecanje mi ko magla
pitam se zasto gdje je nestao put
a krenula u zoru spakirala kofere proslosti
I sunce me pratilo nasmijana sretna
sa svojim snovima jedno lice imala.
Ko ptica poletijela bez grijeha mirna I plaha
a sad tko sam ja pogled u ogledalo samo sjena
od mene i moje oci koje imaju cilj iskra u njima nevinosti
suze polako klize niz korito bora gdje sam bila i pitanje zasto
da se pokajem nemogu ostajem pri srcu sanjiva
i dalje ranjiva ali znam da zivot postoji za mene
bez tuge i bola da konacno pogled jasno vidi
kome srce zeli koga voli tebe jedini
koji me nisi napustio tebi jednini koji me spasio
i cuvas nju da me osmjehom prati na mojem putu
snagu mi daje i mjesecina obasjava put
jer ti jedina znas da mraka se bojim
ti znas da sam drugacija poput leptira
trebam samo njezan poljubac ko dah pupoljka na vjetru
ko pelud kad se podigne i poleti bezciljno ali sretno na krilima vjetra
ipak ostajem ja ona koja zna da sudbina pise pismo koraka
ali sudbina je varljiva i dok proseta mracnim pronstranstvima
bolnih sjecanja i sama se zapita i kaze dosta je vise okrecem
tebi stranicu svijetlosti dobrote i ljepote ljubavi