Baš sam sada došla na blog i prokomala malo nečije blogove i sjetim se ja jučerašnjeg razgovora s tatom. A sad ću vam reći o čemu smo pričali...vezano uz budućnost.
Ne znam tko mi je ovu priču ispričao, ali mislim da mama ili tata...Uglavnom...Bilo je to jako jako davno. Ne baš jako...ali ja sam bila u maminom trbuhu. Nisam se još rodila. Mama, tata, moj brat, stric i baka (plus ja u maminom trbuhu) živjeli smo u jednom velikom stanu. Moja baka (svekrva moje mame) i moja mama su se jako mrzile. Ali baš jako. Nisu se uopće podnosile. Moja baka je jedan dan rekla da ne želi više živjeti s nama (mislila je na moju mamu) pa nam je rekla da će nas istjerati iz stana ako ne nađemo nekakav stan ili neku kućicu u kojoj ćemo biti dok ne nađemo nešto konkretno gdje ćemo živjeti. I tako smo mi kupili jedno malu malu kućicu koja je imala samo dvije prostorije. Tamo smo bili tjedan dva i onda smo tamo napravili jednu kuću koja je imala samo prizemlje...nije imala kat ali bila je poput stana. Zatim smo se preselili u tu kuću i živjeli u njoj godinama. Još uvijek živim u toj kući, ali sve je uređeno. Uglavnom...prijeći ću na pravu temu. Prije 3 godine moja mama je našla jednu prijateljicu preko Neta i tražila je nekoga kod koga će živjeti dok ne nađe pravi stan. Zapravo, moja mama se htijela rastati od moga tate, ali nije nikom ni riječi rekla o tome. Ali ja sam jedan dan prije nego što su mi se roditelji rastali zamislila kako mi to bilo da mi se roditelji rastanu. Mislim da sam o tome počela razmišljati zato što sam primjetila da mi se starci više ne vole. Kad je moj tata išao poljubiti mamu u obraz ona se samo izmaknula jer nije htijela primiti poljubac. To mi je bilo jako čudno. Onda je jedan dan otišla negdje kod prijateljice na 5 dana i vratila se natrag kod nas. I tako nakon toliko godina moja mama je samo otišla na autobus i ostavila nas. Tražila je rastavu i tako su se moj roditelji rastavili. Zapravo nisam htijela pričati o tome. Preskočila sam neke detalje u vezi rastave, ali prijeći ću na temu naslova "Sretna sam zbog budućnosti."
Jučer mi je tata rekao da ćemo prodati stan u kojem trenutno žive moji baka i stric. Za prodaju stana sam već znala, no pitala sam se uvijek di će baka i stric živjeti. Kod nas u ovoj maloj kući? Mislim nije mala..kao stan je ...al...ok. Tata mi rekao da ćemo napraviti kat gore na kući i urediti sve... tak da sam jako happy. Ah..tata je moj već sve isplanirao kako će sve izgledati. Tak da do sljedećeg ljeta počet ćemo sa gradnjom kata jer će se tek tad negdje prodati stan. Ajde .. ne znam više što da napišem.. kad malo razmišljam o mami tužna sam.... Kad pomislim da na moje djetinjstvo ... nisam baš nešto happy. Odmah se sjetim svoje mame koja mi je toliko voljela da me nakon toliko godina ostavi. Mislim mama mi je i ja je volim i ona mene...ali..stvarno ne kužim...samo tako ostaviti moga tatu..jednostvano ga je prestala voljeti!? .. ok...mislim nije ok..ali..ufff...rađe ću razmišljati o svojoj lijepoj kućici i o budućnosti. Nadam se da će mi budućnosti biti ljepša od prošlosti. Idem sada..........
x Komentari [ 86 ] x
