Koraljni obrazi...
27.07.2007., petak
Kao što se ne možeš spustiti bez krize, tako ne možeš ni uljepšavati put koji te skida do gola, bacajući u očaj svaki puta kad proviriš nosom izvan okvira svoje palače od sunca, pretvarajući se da je svijet sastavljen od blago retardiranih spodoba, jer nije... Pretvorit ću te u kip od soli, da te mogu lizati svako jutro prije odlaska iz stana. Obećavam ti, vodit ću te u duge noćne šetnje po Milky Wayu, i na koncert Pepersa uz sto milijuna zvjezdanih obožavatelja. Časna pionirska. Ma kupit ću ti i galaksiju za privatne tulume bejbe, sa posebnim putokazima od tikovine da možeš svaku noć bauljati kroz vrijeme, a da ipak ne izgubiš dio sebe. Možda sam glupa, naivna šeprtlja jer ne razumim kad triba stati, možda nikad nisam ni postojala kako sam tila. Jbg. Ali jube, kad kažeš da me ne voliš, riči ispare poput dima marihuane kojom me opuštaš u kasnim noćnim satima pretvarajući se da me ne čuješ kad ti u uho šapnem... Laku noć... |
09.07.2007., ponedjeljak
|
Pari mi se ko da sam stoljećima bila zakračunata i polivena armiranim betonom. I ko da moje oči više nisu navikle gledati drito u sunce pa puštaju slane kapljice iz mekanih kanala. Bilo je zanimljivo spuštati se niz strme stine i guliti tanke mlade minute. Vrime doli prolazi brže nego pogled kojim sam okovala kamenje prije spuštanja u dubinu koja je oduvijek bila primamljiva, a unutrašnji zvuk nevjerojatan. Kažu da likovi iz jasnih vizija nisu tako ljubazni kao zamagljene face iz snova koje se bistre danima nakon buđenja. I evo me, budna sam. Cila krmeljava. Grintava i kriva. Čekajući lobotomiju nadam se da neće iskopati neke ružne, već viđene likove... Moja linija divljaštva, očitana iz desnog dlana ruke je poprilično duga. Stara kurbetina kaže da isprid mene vidi ogroman smajl od uha do uha... Uz malu napomenu; linija života mi je nešto kratka, ali ništa za to... Pamtim i gore dane. |
