srijeda, 22.11.2006.

... Sve se pocelo
rusiti, a ja sam pocela gubiti nadu u zivot. U meni se odavno necuju otkucaj srca niti uzdah
duse... sve je zanijemilo. Tek sam sada osjetila koliko sam sama, koliko sam puta suzu pustila u nekoj tihoj i mracnoj noci... Tek' tada otvorim dusu i priznajem istinu, tek' tada se zacuje jecaj srca. Otvorila bih malu ladicu u kojoj stoji moja proslost i moja buducnost. Jos koju bih suzu pustila za dane koji su nestali. Pogledala bih sliku na kojoj se smjesi lice voljenoga i briznula u jos jedan jaci plac da mi dusa odahne, samo da joj lakse bude.
Znas li cega me je nocas strah... strah me da cu nastradat jos jedan put neznajuci po kojoj
cijeni ??? Dosta sam patila i suze ronila radi onoga sto nije postojalo za mene, dosta sam uzdisala i srce pustala da samuje sve zbog samovlastite neodgovornosti. Da mi nije bilo pruzeno, da mi se sreca nije smijesila lakse bih danas gledala na zivot, lakse bih se danas pomirila sa ovakvim zivotom!!
U ovakivim trenutcima spoznam a i priznam svoje istine. Prepoznam koliko sam samo nejaka i kako bih me bilo lako povrijediti po jos jedan put, svaki put ni radi cega.... Moje crne misli, moja svaka iznevjerena nada, zasto sam toliko tuzna. Svaku noc bih citala one lijepe rijeci moga princa koji me jos spoznao nije... ne jos na onaj nacin na koji se nadam. Srce bih mu zakucalo kad mi cuje glas, dusa bih mu uzdahla kad mu pricam silne zelje. Ponekad se pitam jel' to sve uzlaud... sta ova lijepa dusa cini samoj sebi. Cekala sam i dosada,samo nikada mi teze nije bilo. Pojavi se zelja da napustim iluziju, navrati mi cudan osjecaj koji bih me gusio satima ali covjek kad se odvikne zivota u normalnom svijetu nisam sigurna ima li smisla za dalje. Tako mlada a tako zeljna osmijeha na licu, ne onog laznog koji bih se vjecno odvijao... samo na tren ja pozelim kutak moje srece. Eh, kad bih znala blizi put do tebe presla bih ga jer mi ovaj uzima i unistava sve moje nade u bolje sutra.



ZIVOT I LJUBAV. Zivot je duboka i tamna noc u kojoj tek ponekad bljesne munja cija je svjetlost tako nenadana i divna da opravdava sve godine tmine.

O ZIVOTNIM ODLUKAMA. Vrtimo se izmedju ocajanja i zelje za smirenjem, i ne znamo sta je nase. Zaustaviti se u jednoj tocki, okrenuti se prema nasoj strani, to je ono sto treba a sto je tesko uciniti. Ma kakva odluka, osim one koja ce uznemiravati nasu savjest, bolja je od izgubljenosti kojom nas daruje nerijesenost. Ali odluku ne treba pozurivati, treba joj samo pomoci da se rodi, kad joj dodje vrijeme.

O LJUBAVI. Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objasnjavati ni traziti joj razlog.

O POVRATKU I CEZNJI. Pa u tome i jeste sve: vracati se. S jedne tocke na zemlji ceznuti, kretati se i ponovo stizati. Bez te tocke za koju si vezan, ne bi volio ni nju ni drugi svijet, ne bi imao odakle da podjes, jer ne bi bio nigdje. A nisi nigdje ni ako imas samo nju. Jer tada ne mislis o njoj, ne ceznes, ne volis. A to nije dobro. Treba misliti da ceznes da volis.
Nista ne treba cekati, svemu treba ici u susret. Ako covijek nije glup ni kukavica, nije ni bespomocan.

O ODLUCNOSTI. Tesko je dok se ne odlucis, tada sve prepreke izgledaju neprelazne, sve teskoce nesavladive. Ali kad se otkines od sebe neodlucnog, kad pobijedis svoju malodusnost, otvore se pred tobom nesluceni putevi, i svijet vise nije skucen ni pun prijetnji.
Jer nikad nije bolje, vec gore, ili nam se tako cini zato sto je uvijek teze ono sto jest nego ono sto je bilo.....







- 09:41 - Tvoje rijeci ( 19 komentara) - Tvoj papir - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Designed by: Nlo©