Negiranje Jasenovca: Opasni idiotizam Stjepana Razuma na kojeg je malo tko reagirao

Autor: Domagoj Margetić
Izvor: SEEbizz.eu

KOLUMNA - Nakon što je Stjepan Razum, visokopozicionirani svećenik Katoličke crkve u Hrvatskoj, u jednom tjedniku javno iznio svoja neofašistička stajališta, nisam želio odmah reagirati, osim što sam javno i na društvenim mrežama dao podršku prosvjednom pismu Margelovog instituta i Alena Budaja


Nakon što je Stjepan Razum, visokopozicionirani svećenik katoličke crkve u
Hrvatskoj, u jednom tjedniku javno iznio svoja neofašistička stajališta,
nisam želio odmah reagirati, osim što sam javno i na društvenim mrežama dao
podršku prosvjednom pismu Margelovog instituta i Alena Budaja. Odlučio sam
pričekati kako bi s jednomjesečnom distancom mogao jasno vidjeti tko je i
na koji način reagirao na Razumov neofašistički medijski nastup, točnije
zanimale su me četiri stvari. Prvo, kako će reagirati takozvana javnost,
civilno društvo i takozvana intelektualna elita, odnosno društvena i
politička elita u ovoj zemlji. Zanimalo me podjednako tko će javno
reagirati, a tko prešutjeti cijeli ovaj slučaj. Drugo, zanimalo me kako će
reagirati židovske organizacije u Hrvatskoj i njihovi službeni i
intelektualni predstavnici. Želio sam vidjeti i kako će reagirati ne samo
službeni Kaptol, nego hoće li se oglasiti i Vatikan, ako nikako drugačije
preko svojeg nuncija u Hrvatskoj, kako bi se službeno ogradili od
profašističkog javnog nastupa svojeg visokopozicioniranog predstavnika, te
me zanimalo hoće li službena crkvena hijerarhija na primjeren način kazniti
Stjepana Razuma i na taj način pokazati kako Razumov javni nastup nije
službeni stav Katoličke crkve. I naposljetku, ali ne manje bitno, zanimalo
me kako će reagirati takozvani organi gonjenja u Republici Hrvatskoj,
odnosno policija i Državno odvjetništvo, točnije hoće li policija i (ili)
Državno odvjetništvo protiv Stjepana Razuma pokrenuti kazneni postupak,
zbog kaznenog djela iz Članka 325. Kaznenog zakona Republike Hrvatske, kako
su to u svojem prosvjednom pismu naglasili i iz Margelovog instituta.

Ne prihvaćam tezu nekih pojedinaca koji za Razuma tvrde da je "marginalac",
te kako "Razumov javni nastup ne zavrijeđuje njihovu javnu reakciju". Takva
reakcija pojedinaca, ali kako je vrijeme pokazalo i židovskih zajednica u
Hrvatskoj, s izuzetkom židovske organizacije Margelov institut, pokazuje
kako se radi o nekom obliku kompromisa s pojavama fašizma u ovoj zemlji.
Suprotno tome, u svakoj ovakvoj prilici javno treba pokazati kako s
fašizmom i njegovim pojavnim oblicima nema, niti smije biti bilo kakvog
kompromisa. A šutnja o pojavama fašizma u ovom društvu predstavlja opasan
društveni kompromis koji prešućivanjem pogoduje reinstalaciji fašizma.
Ovdje se, međutim, radi o još opasnijoj situaciji. U slučaju
visokopozicioniranog katoličkog svećenika Razuma ne radi se tek o jednom
fašističkom ispadu proustaškog kapelana. Ovdje se radi o opasnoj pojavi
javne deklaracije neofašističkog programa i projekta, pod visokim
pokroviteljstvom Katoličke crkve, čiji je Razum visoki dužnosnik, ni manje
ni više školovan na Papinskom sveučilištu. Istup Stjepana razuma je, dakle,
predstavljao politički program na neoustaškoj platformi, a nikako "tek još
jednu izjavu", kako to u kuloarima govore neki iz nekih židovskih
organizacija u Hrvatskoj, koji se iz samo njima znanih političko-poslovnih
interesa nisu ovom prilikom javno oglasili.

Radi se, znači, o opasnom projektu, izgradnje nove neofašističke političke
platforme u Hrvatskoj, koja kako je to javno izjavio Razum podrazumijeva:
pisanje nove povijesti, odnosno negiranje Holokausta, odnosno rušenje
ustavnog poretka Republike Hrvatske, rušenjem antifašističkih ustavnih
temelja ove republike. Pritom, ovo više nije izjava nekog marginalca, već
izjava jednog od važnijih ljudi u Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj. Budući da
se govori o pisanju "nove povijesti", a izjavu je dao vodeći službeni
povjesničar Nadbiskupije zagrebačke, u ovom slučaju je riječ o (nakon
kardinala Bozanića i njegovih pomoćnih biskupa), o najvažnijem pojedinačnom
svećeniku Kaptola zagrebačkog, kada je u pitanju davanje službenih stavova
Crkve o povijesnim temama. A obzirom da nije uslijedila oštra reakcija
Kaptola, Vatikana ili vatikanskog nuncija, ili pak Hrvatske biskupske
konferencije, očito je riječ i o istupu Katoličke Crkve kao institucije,
odnosno o službenom crkvenom tumačenju povijesti.

Upravo zbog ovakvih stavova, mnoge židovske obitelji u Hrvatskoj, nakon
Drugog svjetskog rata, odnosno oni njihovi članovi koji su preživjeli
Holokaust, prešućivale su u strahu svoje židovsko porijeklo, prešućivali su
da su Židovi, često su mijenjali prezimena i vjeroispovijest, kako bi
sakrili svaki trag sa svojim židovskim precima. Ljudi su se bojali da se
prije ili kasnije u Hrvatskoj može pojaviti onakav isti antisemitizam,
odnosno da može prije ili kasnije doći do ponovne pojave onakvog fašizma
kao u vrijeme zločinačke ustaške endehazije. Razumova javna fašistička
deklaracija jasno govori kako je strah tih ljudi bio i više nego opravdan.
Razgovarao sam nakon njegovog javnog nastupa s više poznanika i kolega
izvan ove regije i moram reći da su svi s kojima sam razgovarao, a koji ne
žive u ovom doista zločinačkom podneblju, a koji su informirani kako je
ovako visokopozicionirani katolički klerik, u jednoj kaotičnoj
tranzicijskoj nazovi državici, u kojoj je Katolička crkva ekstremno
povlaštena institucija, te praktički ima status državne crkve, dok su
manjinske zajednice, pogotovo neke manjinske kršćanske zajednice, ali i
židovska zajednica (pogotovo u pitanju povrata opljačkane i oduzete
imovine) uvelike diskriminirane u svojim pravima, odnosno u ovoj državici u
kojoj je osnova nacionalnog identiteta ujedno i pripadnost određenoj
konfesiji (katoličkoj), istupila sa određenim programom uvođenja neofašizma
u toj zemljici, moji su sugovornici bili izuzetno uznemireni da se u jednom
dijelu tranzicijske Europe, sada kada SAD naglo gubi realan globalni
utjecaj, javljaju politički programi istovjetni onima iz 1930.-ih godina, o
uvođenju bilo kakvog oblika fašizma.

Mojim sugovornicima, kao i meni uostalom, čudno je i sumnjivo, ponavljam -
sumnjivo, da židovske zajednice u Hrvatskoj nisu prikladno reagirale u ovom
slučaju. To je pogotovo sumnjivo mojim sugovornicima iz Izraela i mojim
sugovornicima koji su porijeklom Židovi, ali i drugim promatračima izvana,
odnosno ljudima koji se i inače s raznih pozicija bave Balkanom, i koje se
smatra ekspertima za određena pitanja vezano za ovaj specifični prostor
između Bliskog Istoka i Zapadne Europe. U svijetu analitičari danas
smatraju da su na Balkanu uglavnom prevladale razne forme kriminala i da je
većina privrede ovdje "inficirana", te kako je na ovim prostorima "mnogo
kompromitiranih, ne samo u vlasti, već i šire u poduzetničkim krugovima i
višoj srednjoj klasi". I da su ovi pozivi za uvođenje fašizma vezani za:
utjecaj raznih kriminalnih grupacija na te zemlje Balkana; unutrašnje borbe
klanova za utjecaj i vlast; povezanost ukupnog kriminalnog miljea sa raznim
međunarodnim krijumčarskim grupacijama, naročito tzv. "albanskom mafijom",
koje grupacije su vođene i većinom regrutirane u radikalno islamističkim
sredinama na Balkanu (primjerice: Kosovo, Albanija, Sandžak, Zapadna
Makedonija).

Dakle, ovo više nije samo "lokalna stvar", koja se tiče "tamo neke"
opskurne tranzicijske zabiti. Razumov poziv za uvođenje fašizma (kojeg
treba analitički sagledavati ozbiljnije i šire nego je to učinjeno) u nešto
što EU i SAD smatraju dijelom Europe, i što je formalno primljeno u NATO
savez više nije samo lokalna stvar. Time se bave "stranci", odnosno ono što
danas nazivamo međunarodnom zajednicom, koji prije svega, (ljuti da se
uopće moraju baviti nekakvom Hrvatskom, koja - eto - postoji "negdje na
karti"), u razgovorima o Slučaju Razum prije svega pitaju kako su reagirale
židovske zajednice u Hrvatskoj, i koji - kad čuju da iste ne žele
reagirati, odnosno nisu reagirale, pitaju eksperte zašto. A eksperti im
kažu da im je to sve sumnjivo, ali pravog odgovora ne znaju dati. Nitko
naime, osim Budaja i Margelovog instituta, nije stvar nazvao pravim
riječima. Odnosno, nitko kao da nema hrabrosti jasno reći kako je u pitanju
uvođenja fašizma u jednoj zemlji, za što ne postoji "middle ground".
Postoji samo crta u pijesku. I dvije strane. Koje se moraju sukobiti.
Mislim na razračunavanje dviju strana (fašističke i antifašističke) od
kojih jedna mora pobijediti, a druga mora biti poražena. U toj priči, kao
što sam već rekao, nema kompromisa. Fašizam to znači - da prestaju svi
kompromisi. Naglašavam: svi. U toj priči nema povlastice neutralnosti ni za
koga. Ni za javnost, ni za društvenu, političku, intelektualnu elitu, niti
za židovske organizacije, niti za najviše pozicionirane predstavnike
Katoličke crkve, niti za policiju, niti za Državno odvjetništvo. Niti za
pojedinca, ni za grupu, niti za zajednicu, ni za naciju, niti za
korporaciju. Svi se u toj priči moraju svrstati na jednu od strana i jasno
deklarirati svoju poziciju. Hoćete li ustašu Stjepana Razuma? Možete ga
podržati na razne načine: od dizanja desne ruke u zrak, pa do tipične
hrvatske šutnje. Ili šutnje općenito. Nećete Stjepana Razuma? Onda to jasno
i javno morate reći. Dolazi faza u kojoj nitko neće biti dovoljno ljigav da
sjedi na dvije stolice, odnosno da bude na obje strane. Najzad, ako
inicijativa fašizacije Hrvatske ustraje, a bojim se da je tek počela, i ako
članovi zajednice šutnjom podržavaju, doći će faza kada će se o pitanju tko
je na kojoj strani postavljati članovima zajednice izravno.

Ovo je sada prešlo sve "crte u pijesku". Da podsjetim, dana 9. kolovoza
2012. godine visoko pozicionirani predstavnik Katoličke crkve pozvao je na
uvođenje fašizma u zemlji. Time je alarmirao "pola svijeta", odnosno ono
što nazivamo demokratskim svijetom. S druge strane, u Hrvatskoj reakcija
nema. Ni od države, ni od šire javnosti, ni od pravosudnih institucija ni
od židovskih zajednica. Izuzetak, osim Margelovog instituta predstavlja
brza, jasna i oštra reakcija Ive Josipovića i njegovo jasno svrstavanje na
stranu antifašizma i demokracije.

Osim toga, nikakvih drugih reakcija nije bilo. A radi se o izuzetno
ozbiljnoj stvari, na kojoj pada svako pitanje o tome je li Hrvatska spremna
svima jamčiti zaštitu njihovih ljudskih i građanskih prava. Zaštita naših
građanskih prava u ovom slučaju jest hitno i beskompromisno kazneno
procesuiranje Stjepana Razuma zbog njegovog javnog poziva na reinstalaciju
fašizma. Zato u cijelosti potpisujem prosvjedno pismo Margelovog instituta
i zahtjev te židovske organizacije za kaznenim procesuiranjem Razuma, te
pozivam Mladena Bajića i Ranka Ostojića da nadležnom državnom odvjetniku,
odnosno nadležnim policijskim službenicima bez daljnjeg odlaganja nalože
pokretanje kaznenog postupka protiv Stjepana Razuma. U ovom slučaju i
institucije moraju pokazati na kojoj su strani, odnosno s koje strane "crte
u pijesku" tko stoji kada je u pitanju ustavni antifašistički temelj ove
države ili s druge strane neofašistički program Razuma pod očitim visokim
pokroviteljstvom zagrebačkog Kaptola.

Razum i bezumlje

Piše: Dragan Grozdanić
Izvor: Novosti

Margelov institut od predsjednika države i Vlade te od Državnog odvjetništva traži da hitno pokrenu postupak protiv Stjepana Razuma zbog negiranja genocida i zločinačkog karaktera ustaške NDH

Nije neka novost da pojedini svećenici drže mise zadušnice za poglavnika Antu Pavelića, da su ranije držali epitafe na pogrebu Dinka Šakića, da opravdavaju, primjerice, naziv ulice koja nosi ime Mile Budaka, dakle sve istaknutih ličnosti ustaškog režima, koji je pobio tisuće nevinih ljudi. Nerijetko slušamo i čitamo o svećenicima koji s oltara i dalje upućuju nedvosmislene poruke čežnje za marionetskim i zločinačkim ustaškim režimom. Implicitnom i morbidnom veličanju takvog režima pridružio se nedavno u intervjuu “Hrvatskom listu” Stjepan Razum, svećenik, povjesničar i voditelj Nadbiskupskog arhiva u Zagrebu.

- Jasenovac nije bio polje uništenja već radni i privremeni, tranzitni logor – kazao je, između ostalog, Razum.

Dodao je i da ustaše nisu bili koljači i zločinci, da je “Za dom spremni” jedan od ljepših pozdrava koji bi trebao upotrebljavati svaki Hrvat i Hrvatica, a prema Razumu, trebali bi ga koristiti i naši političari, koji po svojoj političkoj dužnosti moraju “promicati dobro hrvatskoga doma i domovine”.

Na Razumovo viđenje povijesti reagirala je nevladina organizacija Margelov institut, koja je od predsjednika države i Vlade, ali i Državnog odvjetništva zatražila da hitno pokrenu postupak protiv svećenika zbog negiranja genocida i zločinačkog karaktera ustaške NDH. U Margelovom institutu pozivaju se na članak 325. Kaznenoga zakona koji kaže da će biti kažnjen svatko tko javno odobrava, poriče ili znatno umanjuje kazneno djelo genocida, zločina agresije, zločina protiv čovječnosti ili ratnog zločina, za što je predviđena zatvorska kazna do tri godine.

- Osoba koja daje takve izjave je državni činovnik, pa smatramo da u ovom slučaju država treba i reagirati. Ako jedan svećenik, k tome i povjesničar, takvo što tvrdi, onda dolazimo do završnog stadija genocida koji je već proveden. To je opasno za ovo društvo – kaže Alen Budaj, direktor Margelovog instituta.

Čude se kako ovaj intervju nije izazvao neku reakciju Javne ustanove Jasenovac, manjinskih grupa, stranaka i udruga. Prema njihovim saznanjima, međutim, reagirao je Centar “Simon Wiesenthal” koji se bavi lovom na ratne zločince iz Drugoga svjetskog rata: navodno je od državnih institucija zatražio da se Razum razriješi dužnosti voditelja Nadbiskupskog arhiva.

- Osobno ne želim pristati da takav čovjek obavlja tako visoku dužnost, pa čak i kada bi se ispričao, jer ne postoji toliko jaka isprika za negiranje genocida koju je u svojoj javnoj riječi izrazio povjesničar i svećenik Razum – zaključuje Budaj.