/ SRNA /

Autor: Darko Terzić


Europa nastoji hrvatskom društvu, u svakodnevnoj primjeni kovanice eura sa motivom Jasenovačkog cvijeta, polako usadi u svijest postojanje logora smrti Jasenovac, nasuprot onih koji negiraju zločin, smatraju u židovskoj nevladinoj organizaciji Margelov institut iz Zagreba.

"Svakako da je spomenik sa mjesta koncentracijskog logora neuobičajen kao likovno rješenje za numizmatiku, ali mi smatramo da Europa nastoji hrvatskom društvu posredstvom novca za svakodnevnu uporabu usadi u svijest memoriju na koncentracioni logor, koji Hrvati nevoljno ili potpuno ne prihvaćaju kao mjesto genocida, odnosno ne prihvaćaju odgovornost za zločine koji je tamo ustaški pokret počinio u ime hrvatskog naroda ", rečeno je Srni u Margelov institutu.

U ovom institutu smatraju da je Europa uočila da je nova Hrvatska, uzimajući kunu za službenu monetu koja je bila u uporabi u ustaškoj NDH, krenula u reviziju povijesti.

"Kada Hrvatska prihvati euro kao platežno sredstvo biće konačno riješena balasta odijuma krvavog novca ostavštine jedne fašističke tvorevine, te će joj se sa kovanicom Jasenovačkog cvijeta polako u svakodnevnoj primjeni usađivati u svijest postojanje logora smrti Jasenovac, nasuprot onih koji negiraju zločin", naglašavaju u Margelov institutu.

U toj nevladinoj organizaciji uvjereni su da će protiv ove kovanice ustati svi hrvatski proustaški elementi, što je najbolji dokaz da je Europa ponudila adekvatnu satisfakciju za sve one preživjele pripadnike srpskog, romske i židovske zajednice kojima je kuna svakodnevno proizvodila mučninu evocirajući NDH monetu.

"S nama se slaže i srpske intelektualac profesor doktor Svetozar Livada koji sa odobravanjem priželjkuje ovu kovanicu", kažu u Margelov institut.

Margelov institut nevladina organizacija židovske nacionalne manjine u Hrvatskoj. Usko surađuje s Centrom "Simon Wiesenthal" iz Jeruzalema i Institutom za istraživanje Jasenovca iz Njujorka.

"Dveri srpski" objavile su na svom sajtu fotografije uzoraka serije kovanog "hrvatskog eura", koji je posvećen ulasku Hrvatske u EU 2013. godine, kada serija i treba ući u opticaj. Uzorci su, kako se navodi, kovani u 1000 primjeraka u Europskoj središnjoj banci sa sjedištem u Frankfurtu na Majni.

Pod imenom serije "biljni i životinjski svijet Hrvatske", na poleđini novčića od 10 centi nalazi spomenik u Jasenovcu, najvećem koncentracijskom logoru fašističke NDH gdje je na najsvirepije načine umoreno više od 750 tisuća Srba, Židova, Roma i drugih.

Iako u Hrvatskoj na nekoliko razina postoji desni ekstremizam, teret borbe protiv njega je uglavnom na civilnom društvu i medijima. Za razliku od policije, oni su ga spremni prepoznati i ustraju na njegovom kažnjavanju.

Rasizam se u novijoj hrvatskoj povijesti ispoljava na različite načine: na nogometnim utakmicama navijači s tribina znaju bacati banane na tamnopute igrače, na koncertima jedne od najvećih domaćih pjevačkih zvijezda obožavatelji sasvim nesmetano ističu fašističko znakovlje. Prošle je godine spriječen koncert njemačke neonacističke skupine Blue Max u Bukovju kod Križevaca, a ove su godine svijet obišle slike iz Splita u kojem je skupina građana divljački napala sudionike Split Pridea. Pojave su to na koje društvo reagira kampanjski i pod pritiskom građanskih udruga i medija, no sama država malo toga poduzima da se svemu stane na kraj.

Desni ekstremizam na dvije razine

Marko Jurčić iz Centra za LGBT ravnopravnost desni ekstremizam u Hrvatskoj dijeli na neoustaštvo koje ima oblike institucionalnog organiziranja kroz brojne političke stranke i, kako kaže, posjeduje nekakvu logistiku. Istovremeno egzistira manje vidljiv neonacistički pokret koji je za razliku od neoustaštva, definiranog nacionalnim odrednicama i 2. svjetskim ratom na području Hrvatske, orijentiran na rasnu priču. Takva je vrsta ekstremizma više vezana uz sport i prisutna je od stadiona do manje organiziranih i slabo povezanih skupina koje nemaju problem s umrežavanjem sa sličnim skupinama u Srbiji, Bugarskoj ili Velikoj Britaniji.

S ovom podjelom se slaže i direktor Margelovog instituta iz Zagreba, nevladine organizacije židovske nacionalne manjine, Alen Budaj koji smatra da u Hrvatskoj ne postoji toliko velika opasnost od neonacizma, kolika je opasnost od neoustaštva koje u ovom trenutku najorganiziranije živi na internetu. Oni koji promiču takvu ideologiju se većinom okupljaju oko internetskih stranica, foruma i Youtube kanala kojima distribuiraju svoje ideološke materijale.

Sve počinje u obitelji

Radi se o mladim ljudima koji su već od malih nogu u svojim obiteljima zaraženi „klicom“ neofašizma i neoustaštva, kaže Budaj i dodaje da ti ljudi jako dobro znaju što je nacizam i što znače pozivi na ubojstvo jedne skupine. "Oni su toga svjesni i očigledno misle da svojim radikalnim ponašanjem doprinose ovoj zajednici, baš kao što su to mislili pripadnici ustaške mladeži 1941. godine“, kaže Budaj za Deutsche Welle.

Najveću opasnost on vidi u hrvatskim neparlamentarnim ultradesnim strankama koje u svojim programima imaju elemente neoustaškog ekstremizma, posebice ako bi u uvjetima gospodarske krize takve stranke izašle na realnu političku scenu i postale dio vlasti.

Iako smo za potrebe ovog priloga kontaktirali nekoliko osoba aktivnih u neonacističkim i neoustaškim internetskim zajednicama, nitko od njih ne želi iza svoje ideologije stati punim imenom i prezimenom. Kažu, njihova bi im uvjerenja mogla naštetiti u svakodnevnom životu, no pri tom su posve sigurni u ispravnost svojeg razmišljanja. Kada se radi o neonacistima čije virtualne zajednice funkcioniraju u međunarodnim okvirima, nimalo ne sumnjaju u nadmoć bijele rase koju treba sačuvati pod svaku cijenu. Isto je i s neoustašama koje povijest hrvatskih prostora ispisanu u proteklom stoljeću nazivaju krivotvorinama, a jedini opstanak hrvatske države vide u očuvanju i promicanju "vrijednosti" NDH, države koja je funkcionirala pod protektoratom nacističke Njemačke.

Virtualna druženja koriste za razmjenu pisanih i video materijala, ideološka teoretiziranja, a neki među njima su pravi kolekcionari zabranjenog znakovlja koje se može nabaviti direktnom razmjenom ili internetskim aukcijama.

Falsificiranje povijesti u izborne svrhe

Hrvatski građani uskoro izlaze na parlamentarne izbore kojima prethodi nikad kraća službena predizborna kampanja. No neslužbena kampanja traje već mjesecima tijekom kojih su ekstremno desne, ali i srednje desne stranke, pokušale izjednačiti antifašizam s komunističkim režimom. Takvi pokušaji relativizacije su opasni, kaže direktor Margelovog instituta kojem je nedopustivo antifašiste proglašavati zločincima.

I Marko Jurčić iz Centra za LGBT ravnopravnost misli da hrvatske vlasti rade podijele u društvu na način da izjednačavaju zločine počinjene u 2. svjetskom ratu s komunističkom državom koja je uslijedila nakon toga i da se svaki puta uoči izbora potpiruju strasti ekstremne desnice i ljevice. "Pred izbore se mijenja retorika, a država radi kontraproduktivne stvari", kaže i upozorava da pri tome izostaje svaka osuda nasilja koje se povezuje s desnim ekstremizmom. Institucije bi, smatra, trebale djelovati na način da se zločin iz mržnje primjereno kažnjava, da se postupa u skladu sa zakonima te da postoji politička osuda za svaki oblik organiziranja ili pokazivanja sklonosti prema desnom ekstremizmu.

Ekstremisti nesmetano ističu zabranjena obilježja

Jurčić napominje da je policija do sada zabilježila 30-50 slučajeva zločina iz mržnje. U najvećem se broju radi o napadima na osobe srpske narodnosti, a potom slijede napadi na LGBT osobe. To su skupine koji su, prema dostupnim informacijama, najugroženije od hrvatskih desnih ekstremističkih grupa. "Postoji određena ugroza koja se tiče osobne sigurnosti građana na cesti, na otvorenim prostorima ili javnom prijevozu“, kaže Jurčić i podsjeća na splitski i zagrebački Pride tijekom kojih su se okupljale skupine koje su na javnom mjestu bez straha od policije pokazivale obilježja neonacističkog pokreta kako bi se na bahat način provociralo građane. No među njima je bilo onih koji su zaista povezani s takvim pokretima.

Hrvatska je, misli Alen Budaj, propustila donijeti zakone nalik onima u Njemačkoj pa njena policija ne reagira na slučajeve pojave neonacizma i fašizma na način kako bi trebalo reagirati u jednoj modernoj demokratskoj državi. Svoje tvrdnje temelji na brojnim ekscesima, primjerice organiziranju javnog prosvjeda protiv ZG Pridea kojega su 2009. godine organizirali mladi neoustaše pod nazivom Hrvatski nacionalisti kada su u samo središte Zagreba izašli sa ustaškim znakovljem i keltskim nacističkim križem. To, kaže, pokazuje nedovoljnu educiranost policije koja možda i ne želi znati kako se takvim pojavama suprotstaviti. Slični su skupovi održavani i tijekom manifestacija u Kumrovcu, rodnom mjestu Josipa Broza Tita, a svrha im je bila provociranje fizičkih obračuna i incidenti koji bi mogli ugroziti ljudske živote.

Štoviše, svojevremeno je spomenuta skupina preko svojih internetskih stranica pozivala na rušenje ustavnog poretka Republike Hrvatske i uspostavu Nezavisne države Hrvatske, navodi Budaj. I danas takve organizacije nesmetano funkcioniraju putem društvenih mreža, a njihovi članovi su javno vidljivi svima pa čak i policiji. No, usprkos svemu, odgovarajuća reakcija i dalje izostaje.

Policija ne prepoznaje zločin iz mržnje

"S druge strane, policija je vrlo agilna kada treba uhititi bivšeg ministra policije Josipa Boljkovca (91) zbog sumnji u ratni zločin po zapovjednoj odgovornosti iz 1945. godine. Ali, kada je prije više godina trebalo uhititi bivšeg ustaškog šefa policije Milivoja Ašnera, tu je policija zakazala“, podsjeća direktor Margelovog instituta.

Policija bi, kaže Jurčić, prije svega trebala prepoznati kazneno djelo zločina iz mržnje koji se vrlo često tretira kao prekršaj protiv javnog reda i mira pa nerijetko čak i žrtva dobije prekršajnu prijavu. Za takve su zločine najčešće dosuđivane uvjetne kazne zatvora. „U zadnje vrijeme su se stvari promijenile. Zbog distribuiranja nacističkih materijala su izrečene zatvorske kazne, a imamo i slučaj dugotrajne uvjetne kazne izrečene osobi koja je na internet plasirala rasističke sadržaje“, ukazuje Jurčić na pozitivne primjere iz prakse no ipak dodaje da je u svemu najproblematičnija policija koja vrlo teško reagira i najčešće samo uz pritisak javnosti. Pri tome ne treba zaboraviti da postoje slučajevi iz kojih je javnost isključena ili žrtva ne želi govoriti ili jednostavno ne poznaje svoja prava. Tada sve završava na prekršajnoj prijavi, što je najgori mogući ishod.

Izvor: www.dw-world.de/dw/article/0,,15540905,00.html

Autor: Siniša Bogdanić, Zagreb

Odg. Ur.: Z. Arbutina

| www.dw-world.de | © Deutsche Welle.

http://lat.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=49799
http://www.nezavisne.com/novosti/ex-yu/Budaj-U-Hrvatskoj-se-ustaski-zlocini-umanjuju-a-bivsi-partizani-se-progone-115209.html

/Priredio Darko TERZIĆ/



ZAGREB, 16. NOVEMBRA /SRNA/ - Direktor Margelovog instituta iz Zagreba Alen Budaj upozorio je da u Hrvatskoj postoji jaka tendencija da se ustaški zločini relativizuju i umanjuju tako što se krivica baca na Nijemce i Italijane, iako je svirepost ustaša daleko nadmašila njemačke i italijanske okupatorske snage.

"Neprestano se u štampanim medijima govori o strahovitim zločinima hrvatskih antifašista i partizana, a kasnije poratnog Titovog jugoslovenskog režima protiv Hrvata, što je dovelo do toga da je u Hrvatskoj osmišljena krajnje loša i štetna muzejska postavka u Jasenovcu, a na sceni je i progon partizanskih boraca od hrvatskog pravosuđa `posttuđmanovog` HDZ-a", rekao je Budaj za Srnu.

Komentarišući inicijativu, pokrenutu u Hrvatskoj, da nekadašnji italijanski radni logor Kampor na ostrvu Rabu bude mjesto za gradnju glavnog hrvatskog centra za očuvanje sjećanja na žrtve u kojem će se čuvati dokumentacija o koncentracionim logorima, s tim da se prešućuje postojanje ustaških logora, Budaj je rekao da se Margelov institut zauzima za očuvanje sjećanja na žrtve fašističkog i nacističkog režima, ali da se jasno i glasno kaže istina o događajima iz Drugog svjetskog rata.

"Mi smo za to da se kaže istina o dešavanjima iz Drugog svjetskog rata, ali bez ikakvih revizionističkih namjera, pa čak i onda kada se žrtvama italijanskih fašista daje vidljiva `prednost` nad žrtavama hrvatskog ustaškog fašističkog terora", rekao je Budaj.

Govoreći o nedavnom hapšenju bivšeg hrvatskog ministra unutrašnjih poslova Josipa Boljkovca, optuženog da je kao partizanski funkcioner naredio egzekucije ustaša i domobrana poslije Drugog svjetskog rata, koje su se navodno provodile 1945. i 1946. godine u logoru Dubovac, Budaj je rekao da se "čak i Franjo Tuđman uzdržavao od progona svojih partizanskih saboraca, ali to agilno čine njegovi stranački nasljednici".

"Tuđmanovi stranački nasljednici progone antifašiste, a dopustili su da ustaški zločinci Ivo Rojnica, Milivoj Ašner, Ivo Korski, Nada Šakić i drugi umru mirnom smrću", rekao je Budaj.

Prema njegovim riječima, hrvatska država proganja one koji su u Ustav Hrvatske upisali antifašističke momente, dok sa druge strane čini sve da umanji istorijsku odgovornost ustaškog pokreta za počinjene zločine tako što nisu obnovljeni uništeni spomenici NOB-a i NOR-a, a pogotovo je izražen namjerni nemar i nebriga za mjesta bivših ustaških koncentracionih logora.

"Navodni antifašizam hrvatskih državnih funkcionera je dnevnopolitičkog i amaterskog karaktera, dok se stvarni hrvatski antifašizam satanizuje svakom prilikom i u svakom obliku", naglasio je Budaj.

On je podsjetio da je Margelov institut tome posvetio posebnu pažnju i štampao dvije monumentalne studije u kojima razokriva opasnost revizionizma u hrvatskom društvu, koji djeluje pogubno na očuvanje sjećanja na žrtve holokausta i genocida nad srpskim, jevrejskim i romskim narodom.

"U Hrvatskoj se progone i ostarjeli pripadnici vlastitog naroda, samo da se zadovolji gubitnička strana - ona ustaška koja traži osvetu nad pobjednicima u Drugom svjetskom ratu na našim prostorima", zaključio je Budaj.

Margelov institut je nevladina organizacija jevrejske nacionalne manjine u Hrvatskoj. Usko sarađuje sa Centrom Simon Vizental iz Jerusalima i Institutom za istraživanje Jasenovca iz Njujorka.

/kraj/da