Stotine tisuća života ljudskih bića ugašeno je maljevima, sjekirama i noževima pod blagoslovom Mile Budaka, zbog svoje nacionalne, vjerske ili ideološke pripadnosti.
Mile Budak na svojoj savjesti nosi i više od 20 000 djece mlađe od 13 godina koja su mrcvarena u logoru smrti Jasenovac.
Kao potpisnik rasnih zakona koji su zapečatili sudbinu cijelih obitelji, sela i zajednica, kao autor i proklamator nebrojenih huškačkih govora koji su bili otvoreni poziv na zločin jasno se svrstao na stranu jedne fašističke ideologije i jedne genocidne tvorevine.
Danas ga se nerijetko opravdava činjenicom da je u razdoblju Kraljevine Jugoslavije bio proganjan od strane velikosrpskog režima, no redovito se zaboravlja napomenuti da je jednako tako svoje prvo zaposlenje našao u odvjetničkom uredu jednog Srbina, i da su ga upravo Srbi bolesnog ukrcali na vlak iz Srbije za Zagreb, prošvercavši ga u svojem putničkom vagonu, i tako mu spasili život.
Korištenje njegova imena opravdava se i činjenicom da je bio književnik, stavljajući ga se u kontekst Knuta Hamsuna i drugih velikih svjetskih književnika koji su bili naklonjeni ili aktivno sudjelovali u fašističkim nomenkalturama.
No, nigdje se ne spominje da je za razliku od Hamsuna Budak drugorazredni književnik, čija su djela gotovo bez ikakve umjetničke vrijednosti osim tradicionalnog ličkog dijalekta koji je u njima aktivno korišten.
Takvi svjesni, ciljani i krajnje perfidni pokušaji revizionizma jednog nacističkog psihopata služe isključivo u svrhu zamagljivanja činjeničnog stanja, a sve da bi se makar na jedan profinjeni i naizgled uljuđeni način promovirala jedna moralna nakaznost zvana ustaštvo.
Posebno je zabrinjavajuće da mjesni odbor koji nosi ime Mile Budaka mahom čine članovi Socijaldemokratke Partije Hrvatske. Da nije otužno, bilo bi možda i smiješno, možda. Blago Hrvatskoj sa takvom 'socijaldemokracijom' i takvim 'socijaldemokratima'.
U ime Centra za društvena istraživanja 'Dr. Branko Horvat' i u ime svih slobodoljubivih, antifašistički orijentiranih građana Republike Hrvatske na ovom mjestu, danas, pozivamo na trajno uklanjanje ove civilizacijske, ove ljudske sramote oličene u imenu mjesnog odbora Mile Budaka.

U povodu Međunarodnog dana Holokausta Margelov institut i Centar za društvena istraživanja dr. Branko Horvat upriličili su akciju kojoj je za cilj uklananje tj. promjena imena Mjesne zajednice hrvatskog književnika Mile Budaka u ime zagrebačke glumice Lee Deutsch, djevojčice žrtve Holokausta.

Na hladni dan 26. siječnja u večernjim satima uz snijeg i vjetar te iznimno nisku temperaturu naši mladi aktivisti premrežili su kvart i napunili sandučiće s materijalom o tome tko je bio Mile Budak i oblijepili kvart plakatima s natpisom "Mile Budak ustaški zločinac, a ne hrvatski književnik".

Na sam dan 27. siječnja održana je konferencija za štampu kojoj se odazvao vrlo mali broj novinara. Pojedine novinske redakcije BRISALE SU BEZ ČITANJA e-mailove s pozivom na konferenciju, iako je u naslovu e-maila jasno naznačen događaj kao "Međunarodni dan Holokausta". Netrpeljivost, neprofesinalnost pa i cenzura što vlada hrvatskim medijskim prostorom koji još uvijek razmišlja mozgom politički zavisnog desnog novinarstva s početka 90-tih godina prošlog stoljeća odraz je postuđmanizma i vremena u kojemu nije bilo poželjno da ti žena bude Srpkinjom ili Židovkom.

Kako je sve to izgledalo i tko je o tome sve izvjestio pročitajte na našoj stranici.

MJESNI ODBOR HRVATSKOG KNJIŽEVNIKA MILE BUDAKA U ZAGREBU

Šizofreno je i nemoguće razdijeliti osobu MILE BUDAKA kao književnika po vokaciji od ratnog zločinca MILE BUDAKA, kakvim ga je proglasila hrvatska država i hrvatski narod, te kakvim ga pamti suvremena historiografija, pa je stoga još više nemoguće i sramotno da u glavnom gradu zemlje koja se u svojem Ustavu jasno i nedvosmisleno odriče ustaškog fašističkog režima i zločinačke kvislinške tvorevine Nezavisne Države Hrvatske, jedan mjesni odbor (u kojemu parlamentarna stranka SDP ima većinu) više od 10 godina nosi ime drugog čovjeka tzv. NDH zamjenika Ante Pavelića u svojstvu ustaškog doglavnika. Prononsirani hrvatski fašist, najistaknutiji ustaški ideolog i najglasniji zagovornik genocida nad Srbima, osuđeni ratni zločinac ne može u antifašističkom Zagrebu i antifašističkoj Hrvatskoj doživljavati počasti i poštovanja.

USTAŠKA KARIJERA MILE BUDAKA

1932. godine odlazi u emigraciju u Njemačku i Italiju te se priključuje ustaškom terorističkom pokretu Ante Pavelića 1932. godine u Berlinu je šef ustaškog ureda do 1934. godine.

1934. godine u Njemačkoj dne. 6. svibnja Ante Pavelić imenuje ga za zasluge u ustaškom pokretu “poglavnim doglavnikom”.

1935. godine dne. 10. siječnja ustaški poglavnik Ante Pavelić imenuje ga zapovjednikom svih ustaških logora u Italiji.

1938. godine vraća se u Hrvatsku te zajedno sa Slavkom Kvaternikom organizira ustaški pokret te postaje njegovim glavnim ustaškim političkim ideologom.

1941. uoči proglašenja fašističke tvorevine NDH dne. 12. travnja imenovan je predsjednikom privremenog Hrvatskog državnog vodstva.

16. travnja 1941. postaje ministar bogoštovlja i nastave u prvoj Vladi NDH do 2. studenog 1941. godine.

1941. godine drži huškačke protusrpske, antisemitske i antikomunističke govore na ustaškim skupštinama i na Radio Zagrebu, a koje redovito prenosi ustaška štampa. Čuvena Budakova rečenica bila je i “Bješte srpske psine preko Drine” te pozivi na masivno nasilno pokatoličavanje Srba, pozivima za njihov genocidni progon i fizičku likvidaciju.

4. lipnja 1941. godine potpisuje “Zakonsku odredbu o zaštiti narodne i arijske kulture hrvatskog naroda”.

1942. godine član je po Paveliću ustanovljenog Hrvatskog državnog sabora.

Od kraja 1941. do 23. travnja 1943. godine poslanik je tzv. NDH u Berlinu.

23. travnja 1943. godine do 5. studenog 1943. ministar je vanjskih poslova u Vladi tzv. NDH.

6. svibnja 1945. godine bježi iz Zagreba, ali su ga britanske vojne vlasti 18. svibnja 1945. uhitile u austrijskom Rosenbachu i izručile, te je osuđen na smrt u Zagrebu kao ratni zločinac i pogubljen temeljem sudske presude 7. lipnja 1945.

IZJAVE MILE BUDAKA:

Jedan dio Srba ćemo pobiti, drugi raseliti, a ostale ćemo prevesti u katoličku vjeru i tako ih pretopiti u Hrvate.

Nije pametan onaj tko je pametan, već je pametan onaj tko je Ustaša!

A što se tiče Srba koji ovdje žive, to i nisu Srbi nego dotepenci s istoka, koje su kao trhonoše i ostale sluge doveli Turci. Oni su ujedinjeni samo pravoslavnom crkvom, a mi nismo uspjeli da ih asimiliramo. Međutim, neka znaju, da je naša lozinka: 'Ili se pokloni ili se ukloni'!" - Vukovar, 8. lipnja 1941.

Ovo mora biti zemlja Hrvata i ničija druga. Nema metoda koje ustaše neće upotrijebiti da ostvare taj cilj, da učine ovu zemlju hrvatskom i očiste je od Srba. - Novi list, lipanj 1941.

Židovi po rasi ne smiju nikakvom suradnjom utjecati na izgradnji narodne i arijske kulture, pa im se zabranjuje svako sudjelovanje u radu, organizacijama i ustanovama društvenog, omladinskog, športskog i kulturnog života hrvatskog naroda uopće, a napose u književnosti, novinarstvu, likovnoj i glazbenoj umjetnosti, urbanizmu, kazalištu i filmu. – Rasno zakonodavstvo NDH.

ZAJEDNIČKA IZJAVA ZA MEDIJE
MARGELOVOG INSTITUTA IZ ZAGREBA I CENTRA
ZA DRUŠTVENA ISTRAŽIVANJA „DR. BRANKO HORVAT“ IZ ZAGREBA

Povodom 5. Međunarodnog dana sjećanja na Holokaust 27. siječnja 2010. godine, Margelov institut iz Zagreba i Centar za društvena istraživanja „Dr. Branko Horvat“ upozoravaju na nekoliko zabrinjavajućih činjenica:

1) Krajnje je neprihvatljivo da jedan od 16 mjesnih odbora u zagrebačkoj četvrti Peščenica-Žitnjak nosi ime ustaškog ratnog zločinca doglavnika i supotpisnika endehazijskih rasnih zakona Mile Budaka. Kao zabrinuti građani ovog grada, od nadležnih institucija tražimo hitnu promjenu imena tog mjesnog odbora. Pozivamo se pritom na presedansku odluku Vlade Republike Hrvatske od 26. kolovoza 2004. godine, kada je temeljem članka 107. Ustava RH donijela Odluku o uklanjanju spomeničkog obilježja Mili Budaku u Svetom Roku i Juri Francetiću u Slunju, jer je „njihovo postavljanje suprotno izvorišnim osnovama Ustava RH te šteti ugledu i interesima RH koje je Vlada dužna štititi“. Pozivamo predsjednicu Vlade RH gđu Jadranku Kosor da i u ovom slučaju postupi na isti način. Pozivamo predsjednika RH na odlasku gosp. Stjepana Mesića i novog predsjednika RH dr. Ivu Josipovića da se slijedom svojeg ustavnog položaja i zakonskih ovlasti također založe za hitno rješavanje ovog problema.

2) Neprihvatljivo je da žrtva Holokausta hrvatska glumica Lea Deutsch – koja je sa 16 godina 1943. iz Zagreba deportirana u nacistički logor smrti Auschwitz (preminuvši od posljedica transporta do krajnjeg odredišta) – u gradu Zagrebu nema ulicu, trg, park, ili bar bistu, odnosno: njezina tragična sudbina nije na ikoji način od strane ovoga grada javno i trajno obilježena. Predlažemo stoga da Mjesni odbor „Hrvatskog književnika Mile Budaka“ bude preimenovan u Mjesni odbor „Hrvatske glumice Lee Deutsch“. Lea Deutsch koja je od pete godine starosti nastupala u Hrvatskom narodnom kazalištu u zapaženim ulogama – to u potpunosti zaslužuje.

3) Neprihvatljivo je da ime zagrebačkog Mjesnog odbora po ustaškom ratnom zločincu Mili Budaku – nakon preimenovanja 1991. iz imena Mjesne zajednice Otona Župančića – nije smetalo brojne garniture gradskih i mjesnih vlasti, raznih političkih stranaka čiji su se predstavnici izredali u upravi zajednice i kasnije odbora Mile Budaka, a također i državnih vlasti, kao i birane predstavnike onih nacionalnih manjina koje su bile proskribirane u kvislinškoj NDH, no najvažnije od svega – neprihvatljivo je i gotovo neshvatljivo da je samo stanovništvo gradskog područja koje obuhvaća taj odbor takvo stanje 19 godina toleriralo, odnosno: da to građane ovog područja nije iritiralo, niti su pokrenuli vlatitu građansku inicijativu za promjenu imena svojeg mjesnog odbora – a to očito nije smetalo niti ostale građane ovog grada. Stoga se s punim pravom možemo zapitati o razmjerima filoustaškog resentinmana u hrvatskom društvu i permisivnosti hrvatskog društva naspram proustaških sentimenata, a što je zadatak da svojim istraživanjem ispita Centar za društvena istraživanja „Dr. Branko Horvat“, koje je grupa zabrinutih intelektualaca iz raznih grana znanosti i umjetnosti osnovala 23. lipnja 2009. godine, davši ime Centru po još jednom zanemarenom hrvatskom velikanu misli prof. dr. Branku Horvatu, ekonomistu svjetskog glasa, koji je kao mladić preživio Holokaust u Hrvatskoj.

za MI, glavni tajnik Salamon Jazbec, v. r. za CBH, glavni tajnik Alen Budaj, v. r.

Kako je u našem društvu zavladala opća besparica, a potpora malim neprofitnim organizacijama udruga građana, pa tako i Margelovom institutu jest bitno smanjena i gotovo posve izostala te kako smo u nemogućnosti realizirati brojne projekte i zacrtane ciljeve, odlučili smo da se riješimo naših ranijih knjiških izdanja, koje ovom prilikom možete nabaviti direktno od nas po znatno povoljnijim cijenama nego li u hrvatskim knjižarama.

Tako za uvećane troškove slanja (koji iznose 30 kn po knjizi za HR i 10 eura za inozemstvo kao obična pošiljka ako se uplata izvrši na žiro-račun, a preporučena 10 eura više odnosno 40 kuna pouzećem) možete dobiti sva naša izdanja po 50 % nižim cijenama.

- Zdenka Novak: Kad se nebo srušilo. Potresna priča o sudbini židovske žene u Drugom svjetskom ratu u ustaškoj Hrvatskoj koju sada možete nabaviti za samo 50 kuna.

- Salamon Jazbec: "Magnissimum crimen - Pola vijeka revizionizma u Hrvata" ili u podnaslovu "Kako je Spomen-područje Jasenovac postalo jasenovačko područje zaborava". Knjiga koja je ogolila bestidni hrvatski revizionizam i negatore najstravičnijeg logora Istočne Evrope, JASENOVCA kao najvećeg masovnog stratišta nevinih ljudi u nas, ustaške tvornice smrti, klaonice golorukog srpskog, romskog i židovskog življa, taj nesretni Auschwitz Balkana, ta najveća masovna grobnica srpskog naroda te židovske i romske zajednice bivše Jugoslavije. Knjiga je to koja je doživjela sudbinu knjige "Magnum Crimena" jer se Jazbec kao i Viktor Novak usudio izreći istinu u društvu u kojemu vlada kultura laži i bešćašća. Autor je skovao posebni termin HURBNOCID, koji ocrtava ponovno ubijanje žrtve ovaj puta kroz ubijanje i samog sjećanja na žrtvu i mjesta smaknuća. Cijena samo 75 kuna.

- Alen Budaj: "Vallis Judaea. Povijest požeške židovske zajednice". Taj Pinkas HaKehilot židovske zajednice slavonske Požege, kao monumentalna monografija spomenički svjedoči trajno o značaju najstarije židovske zajednice Slavonije, koja je nestala u Holokaustu 1941-1945. godine. To je najljepša i najiscrpnija monografija o jednoj predratnoj hrvatskoj židovskoj zajednici iz koje se zrcali židovska povijest ovih prostora, židovska kultura, religija i etnos.
Autor koji je otkrio ubojicu i likvidatora ove židovske zajednice, ustaše Milivoja Ašnera najbolji je zastupnik svih njegovih žrtava znanih i neznanih u ovoj jedinstvenoj knjizi u kojoj se prvi puta progovara i o sudbini požeških srpskih uglednika pobijenih od ruku ustaških krvoloka i tužnoj sudbini židovskog i srpskog hrama dvaju patničkih bogoštovnih općina i njihove zajednice. Cijena samo 125 kuna.

O našim izdanjima pogledajte na našoj stranici gdje se nalaze i kontakt telefon, e-mail i fax za zaprimanje narudžbi, a platiti možete u Hrvatskoj pouzećem uvećano za troškove poštarine ili na naš žiro račun istaknut na našoj web stranici.

Ovo akcijsko sniženje traje do isteka zaliha, zato požurite i nabavite naša izdanja po 50 % nižim cijenama nego li u knjižarama.

Ujedno primamo pretplatu na drugo izdanje knjige "Magnissimum crimen" tj. nastavak studije o hrvatskom revizionizmu. Cijena u pretplati iznosi 150,00 kn (20 eura) po komadu. Knjiga se planira naći u prodaji do kraja 2010. godine.