ljubav s nebesa
nedjelja, 30.11.2008.
Oče...
...želim ti reći hvala...
...želim ti reći koliko mi značiš...
koliko bi moj život bio prazan i nepotpun bez Tebe...
svaki dan ispunjaš neku prazninu ..
svaki dan mi iznova govoriš koliko ti značim i koliko me voliš..
mene...ovako malenu..beznačajnu na ovom svijetu..
a Tebi značim sve ...
volim te Isuse...neka zna cijeli svijet ....
...nije me stid..kao nekad ..govoriti o Tebi...kao nekad kad sam tajila Tebe...
kada nisam bila svjesna koliko mi značiš ni tko si ...
sada znam ..i ničeg me nije strah...
sve moje Tvoje je ...sve što jesam .. sve...Tvoje je Oče
..ja i moj Gospodin...
..snago i utjeho moja...
..raspetog na križu gledala sam te ja ...ljubavi jedina ..istinska...najjača...
..bol...i rane Tvoje..suze...tuga ...
..bole me Gospodine ...bole...bole jer i ja sam te ranila...
..kopljem sam te ranila ...octa ti na usne stavila...oprosti mi ...
..gledala sam te ..ispod Tvojih nogu ...bila sam ..i gledala...
..gledala sam kako me ljubiš...gledala sam ..kako mi se daješ...
..kako mi opraštaš...
..hvala ti ljubljeni ...na tišini i miru ove noći...
..hvala Ti ...za poljubac...i dodir..
..ja ljubim Tebe..Ti ljubiš mene...a meni duša ozdravlja...
..ja ti dajem malo..a Ti meni sve...
..na Tvom križu ...dao si mi sve za moj život...i za život u vječnosti...
..kada Tvoje lice budem gledala..znat ću...tek onda ..koliko si mi dao ...
..slavim Te...Kralju moj ..Živote moj ...Sve moje...
...u tišini ..primam Te...
..ulaziš..u svoj veličini i ljepoti..ponizno i veliko...
..ostaješ...Ti i ja...divno je ..predivno ..
..samo Ti mi trebaš...
..da se osjećam potpuna..
..Ti i ja ..moj Gospodine...
velik je Bog ...
...uvjek iznova mi prirediš gozbu za moje srce...dušu..i tijelo..
...uvijek iznova me iznenađuješ..obnavljaš i učiš..
s Tobom nema kraja ..ni granica..kidaš sve...
oslobađaš ovu moju sputanost i predrasude .....
izvlačiš iz mene ono..što sam mislila da nestaje ...ono za čim moje cijelo biće žudi...svaki dan
hvalim Te i slavim Gospodine ..
svim srcem svojim,svom dušom svojom ...slavim Te...hvalim Te
Bože moj ..sve moje
subota, 29.11.2008.
...bila sam koplje...
suza je suzu gonila..tuga me je ovijala..boli sam osjetila..jecaji me prožimali..Majko moja....
koliko si propatila na tom putu...na putu gdje sam ti Sina ranila ..a Ti si samo gledala...
ranila sam ga..na križ mu tijelo zabila i rane mu otvorila.. a on...nije me osudio..nije...
Oprosti mi Majko ...što nisam znala...što nisam vjerovala..
oprosti što nisam bila uzate da te utješim na tom križnom putu....
tad sam bila koplje....
vodi me Majko..do Ljubavi vječne...
da operem sve rane ..da ne boli više..
da se nikad ne odvojim više....
volio me je i onda kad sam bila daleko...a sad me voli još više...
znam ..jer to osjećam..kroz ove suze...
kroz ovaj svoj život ..kroz ove ljude....
Hvala ti Majčice mila ..
što si mi dala da danas prođem zajedno s tobom križni put tvoga Sina ...
petak, 28.11.2008.
...tko je kao..
..tko je kao dijete
tako radostan i iskren
..tko je kao dijete
tako milostiv..umiljat
...tko je kao dijete
tako čudesno nedokučiv
...tko je kao dijete
malen a opet tako velik i mudar
..tko je kao dijete
tako dobar i ljep...
...sve je to i On
koji je stvorio dijete ...
Biti voljen ..odozgo..
...nastavak
Bio je to dan kao i svaki drugi ...Prijateljica me je zamolila ako bi išla s njom na klanjanje ..hmmm,pitala sam se a šta je to ..nikad čula ,ali spremna da otkrijem ...događa se u crkvi pa nemože biti ništa loše ...
Otišla sam ...eto samo da idem bez ikakvih drugih primisli na bilo što ,a kamoli na molitvu ...
Crkva je bila skoro pa sva u nekom tinjajućem mraku..svega nekoliko ljudi ..mislila sam ;ajme koje dosade ....
pratila sam njene radnje ...kako ona tako i ja ,čisto da se ne obrukam pred ono malo naroda.Sjele smo malo postrani pred kraj crkve ,dio koji je bio tamniji nego ostala mjesta i s kojeg se nije moglo vidjeti svećenika ...jedva i pokaznicu gdje je stajao Presveti ..
Počelo je klanjanje...klekla ona ,klečim ja...mislim se,aj sad kad sam već tu da se malo i pomolim ...pa ja vjerujem u Boga .
Zatvorila sam oči i počela nesvjesno razmišljati o svom životu...slike su se same vraćale jedna za drugom .Odjednom sam postala svjesna toga da mi je čak i ljepo tu gdje jesam i da mi se sviđaju ti trenuci kada mogu biti sama sa sobom ..i da me nitko ne smeta..
Jednostavno sam se opustila ...nisam više osijećala niti svoje tijelo ..kao da je lebdjelo u onom miru...tu i tamo klizla mi je koja kap suze...
Čak mi je bilo žao što je taj sat prošao...kao u trenu...više mi se nije išlo doma ...
No stvarnost je drugačija ,ljudi su se razilazili i u jednom momentu mi se približi jedna žena ..koju sam poznavala iz viđenja ,i obrati mi se tako srdačno i toplo da sam na tren zastala u čudu.Rekla mi je da se sprema seminar jednog svećenika za par dana i da bi voljela kada bih došla....Ja sam onako sva nespremna čak odgovorila da sigurno dolazim ...nit znam koji je svećenik ..niti šta je to seminar u crkvi....
Došlo vrijeme za seminar,došla ja ...
U trenu moj se život promijenio ....tema je bila tipa,što ljude koči da se okrenu Bogu...od gatanja do nepraštanja...
Tada sam prvi put upoznala karizme i darove...milosti...a to mi je pak bilo potpuno nepoznato..
Po prvi put svoj sam život predala Gospodinu u ruke...potpuno ....uz životnu ispovjed...moj život više nije bio moj ..
Suza je suzu stizala ...znala sam da je On gospodar mog života i da me samo On može cijelu posjedovati ..
Uz Isusa po prvi put sam primjetila i njegovu Majku Mariju koja mi je do tada bila nekako daleko ...još dalje nego Isus..
Ah, Bože,hvala ti i na tome ...hvala to što si tako dugo godina bio strpljiv samnom i čekao da sama dođem k Tebi ..
da sama vidim i osjetim snagu Tvoje nesebične ljubavi za mene i svih oko mene...
Upoznala sam i doživjela prisustvo Živoga Boga .
od tog vikenda prije skoro devet godina ....nisam propustila ni jednu nedjeljnu misu,ponekad bi otišla i kroz tjedan ,svaki blagdan ....
Ali u svemu tome iz početka me nije pratio moj suprug...od seminara još nekako i je...ali se ohladio ..njega je društvo odbilo od svega...ah ti bećari
Ali ja sam bila uporna...molila sam ...samo pet godina ...i došao je i taj dan kada je sam odlučio poći samnom na misu i na sve ostale nakon toga ...Slava ti Gospodine ...
Moja obitelj u Njegovim je rukama ...u njima želimo i ostati...
Eto ...istresoh iz sebe moj put ....
put prema ljubavi ..odozgo ..
četvrtak, 27.11.2008.
Biti voljen ..odozgo..
često se pitam čime sam zaslužila toliku ljubav na ovom svijetu ..
ja..jedna obična koja samo postoji ...koja čak nije uvijek prihvaćala Boga kao ljubav .
živjela sam kao i svi ostali...svjetski..nisam oskudjevala ...ali crkva mi nije toliko značila kao danas ...Bog mi nije predstavljao ništa ....znala sam da postoji i to sve ..al ja sam ona koja uvijek treba da mi se nešto dokaže ,pa tako i On .
Čak sam bila pristojna prema Njemu cijeli život prije obraćenja ,nikad nisam rekla pogrdnu riječ ili psovku na Njegovo ime ...bilo je to nešto usađeno od moje bake ...koja se svojski trudila da idem na mise nedjeljom i primim sve sakramente ...
Danas sam joj neizmjerno zahvalna na tome ..
Bila sam divljakuša,buntovnik,ali i mala damica kad je bilo potrebno ,ruku na srce ...to mi baš i nije uspijevalo.
nisam baš tip koji je tako nježan ..makar izvana ....
kud prođem ...sve rušim.
Godine su prolazile,ja sam rasla,završila školu ,živjela nekoliko godina u inozemstvu ....sve je bilo ok,ostala sam svoja ,dobra i pristojna kolko je bilo u mojoj moći....ali tada još nisam niti tražila Boga misleći da je dovoljno da znam da On postoji i da je negdje tu uz mene..i da makar imam anđela čuvara...
kako plitko ...
Ubrzo nakon mog povratka doma iz strane države ,netom nakon par mjeseci što sam došla ...ja se udam ...ko iz vedra neba ...ljubav na treći pogled ...ubrzo nakon upoznavanja ...Obitelj ostala šokirana ..al bila sam pristojno isprošena od roditelja uz očev pristanak i majčin strah ...
Kad vraćam film natrag ,,,komedija meni ..koma njima ..nimalo lako ..
Ali još jedan dokaz koliko sam dragocjena Gospodinu ,darovao mi je predivnog bračnog druga ...naravno bilo je i uspona i padova...
Što zbog moje tvrdoglavosti i inata ..što zbog drugih okolnosti ...
Opet u svemu tome ispekla sam zanat životne škole ..koja mi je kolko uzela tolko uduplo i dala ...
Rodim prvo djete..živo i zdravo ..drugo ,treće ,četvrto i peto Bog je htio sebi za anđele...i napokon nakon skoro 10 godina i drugo zdravo dijete...moja dva zemaljska anđela ..
Tek nakon trećeg rođendana prvog djeteta ...nastupa ona spoznaja ljubavi ...one prave Nebeske ljubavi ...
biti ljubljena od Oca iznad svega ....onoga koji mi je sve dao ..onoga koji me ljubi i vodi ,upravlja mojim životom ...
Kako ...ali kako ...kako i zašto ja nisam prije mogla spoznati tu veličinu ljubavi Boga prema meni ...
Kažu ..nije bilo vrijeme....
Sad se pak ne želim otrgnuti od tog trena spoznaje niti želim da ikada drugačije vidim i osjetim ..
Bilo je to jedno klanjanje pred Presvetim ....
(nastavak slijedi ...)
