Manchi19

Jedna blogerica me potakla da i ja napišem par redaka o ovoj temi. Volim čitati knjige i oduvijek sam okružena istima. Sjećam se osnovne škole i ljetnih praznika - tada sam znala pročitati po 15-tak knjiga. Naravno da sam se družila i sa ostalom djecom. Išla sam na kupanje, igrali smo graničara (hm... ovim otprilike odajem i svoju godinu proizvodnje), vozili bicikl, role i sve ostalo što djeca vole. Ipak, voljela sam često zaroniti u taj svijet fikcije i mašte. Kroz godine su se mijenjali moji omiljeni žanrovi, tako da sam u osnovnoj voljela čitati knjige Hedwig Courths-Mahler, pa na početku srednje Danielle Steel, pa onda radim zaokret i počinjem čitati Hermana Hessea, a u ''odrasloj'' dobi otkrivam svijet Paula Coelha u kojem ostajem do danas uz povremene izlete u svijet mašte drugih autora. Mnogi me čudno gledaju kad kažem da volim čitati. Dakle i ja sam od onih ''freakova'' iz autobusa koji iskorištavaju par stanica da bi se udubili u svijet knjige. Kod frizerke čitam časopise, ali često dofuram i knjigu. Da ne pričam o čekanju reda na pregledu kod doktora. Zadnji puta sam pročitala 40 stranica, pa možete pretpostaviti koliko sam čekala. Meni to oduševljava, tako da planiram ostati takva kakva jesam.
Nažalost, u ovo užurbano vrijeme, mnogi koji vole ovaj vid ispunjavanja slobodnog vremena ne nalaze vremena za čitanje. Moram priznati da i mene muči ta užurbanost, stres i sve to što dolazi u paketu, ali trudim se ''ne zapustiti se''. Knjige su još jedan vid mog ispušnog ventila koji mi vraćaju pozitivnu energiju i samim time osmijeh na lice. Čitajući knjige obogaćujemo svoj riječnik, dolazimo do nekih do sada nepoznatih činjenica (ne mislim na fikciju), a u krajnjoj liniji, opuštamo svoje moždane vijuge uranjajući u carstvo slično snovima. Nadam se da ćemo svi mi knjiški moljci nastaviti sa svojom dragom nam aktivnošću, a oni ostali da će naći vremena za čitanje makar nekih kratkih priča.