Utjecaj crtanih filmova na djecu

četvrtak , 06.12.2018.

Bila sam nedavno na druženju s curama iz rodnog grada s kojima se duže vrijeme nisam vidjela. Među njima je bila poznanica koja je isto postala majka, nekoliko mjeseci prije mene. Vrtilo se milijun tema, al kako to inače biva, počele smo nas dvije o našoj glavnoj okupaciji: dječici.
Počele su se listat fotografije na mobitelima, teme od pelena do zubića, kašica i punih pelena, prešlo se sve i sve je bilo u "Awww " mode-u dok nismo došli na temu crtanih i općenito tehnologije i djece.

- Raspad sistema.

Smatram da ne spadam u koš modernih majki. Prvenstveno ne pratim nova istraživanja koja svaki tjedan mijenjaju činjenice. Iliti baš sam nemajka.

Dakle, nakon što sam izjavila da L često gleda svoje najdraže crtiće, naravno, vremenski ograničeno, prema meni je upućen zgrožen pogled.
- "Daješ mu da gleda crtiće? Pa to nije dobro za djecu, nikako. Mnoga istraživanja na to ukazuju."

Nemojte me krivo shvatiti, pričam ovdje o nekoj normalnoj dozi crtanih filmova dnevno, ne pričam o stavljanju djeteta u viper, vrtić ili hranilicu i 3 sata crtanih filmova dok napravim 3 generalke stana i 4 ručka.

Nakon što sam joj pojasnila zašto mu dajem da gleda crtiće, i da ne vidim ništa loše u tome, štoviše, upitala sam ju smatra li da s njom, samnom i ostalim curama na kavi nešto ne valja s obzirom da smo i same odrasle na crtanima (Cartoon Network, Tom&Jerry etc.) odgovora nije bilo, ali mi je naglasila da su ipak njen suprug i ona pročitali ČETIRI knjige o odgoju djece.

- "A jesu li i tebe tvoji roditelji odgajali po tim knjigama? Mislim, sumnjam da su tad bile napisane, dakle, smatraš da nisi dobro odgojena i da s tobom nešto ne štima?"

Opet odgovora nije bilo.



Zaista ne znam jel zapravo problem u meni i mojoj percepciji i pogledu na svijet, ali, toliko istraživanja se radi, mlati se prazna slama, a zapravo, kad malo bolje pogledam, od svih tih znanstvenih radova i istraživanja, pogotovo što se odgoja djece tiče, unazađujemo se.

Zar doista crtani filmovi utječu na dječju maštu? Na razvijanje kreativnosti? Logopedi tvrde da gledanje crtanih filmova negativno utječe na govor. Nisam primjetila da moja generacija koja je odrasla na crtićima ima ikakvih problema s govorom.
Bez obzira što smo odrasli na crtanim filmovima, nije manjkalo maštovitosti.
Štoviše, ja vidim pozitivne stvari, od toga da L ponavlja neke riječi iz tih brojalica, do cerekanja na isti dio crtanog filma (kuži radnju) - što znači da on ne vidi samo šarenilo, kako nalažu "stručnjaci".

Umjerenost. Kako kod crtića, tako i kod svih aspekata u životu.

Bit svega je da su pročitane ČETIRI KNJIGE o odgoju djece. U istima piše da djeca ne smiju gledat crtiće iz xy razloga. Fuck logic, ak tak piše mora da je tako.

Oznake: obitelj, djeca, crtani, odgoj djece

Zar je djeci zaista mjesto u zadimljenim kafićima?

subota , 01.12.2018.

Nikada mi nije bilo jasno, čak ni prije no sam postala mama, zašto roditelji vode djecu u zadimljene kafiće i slične prostore. I sama sam pušač, pa mi to nikada nije palo na pamet.

S obzirom da radim u trgovačkom centru i pauze uglavnom provodim u kafiću, svakodnevno sam primjećivala, čak i ljeti dok je terasa otvorena, da dolaze majke s djecom, bilo da su bebe stare mjesec dana pa sve do djece vrtićke dobi.
Pije se kava, puši se naveliko, prostorija je zadimljena bez obzira na ventilaciju. A beba spava u kolicima i pasivno udiše dim i truje se.

Kako sam i rekla, i sama sam pušač, i svjesno sebe trujem zbog nekog svog sebičnog užitka, al smatram da je zaista odvratno vlastito dijete izlagati tome.
I čak bih i razumjela da su to izuzetci, da postoji tih nekoliko nerazumnih roditelja koji vode djecu u takve prostorije, ali to je postalo "normalno".

Bilo da dođem u kvartovski kafić, u kafić nekog trgovačkog centra, to nije jedna mama s jednim djetetom, to su obitelji s više djece. Roditelji piju kavu, puše, puši i ostatak gostiju kafića, a djeca okolo trčkaraju, a bebe leže u kolicima. Ili što sam sad upravo vidjela, što me i potaknulo da napišem ovaj post, starije dijete trčkara okolo, beba na cici, a mama i tata vode bitne razgovore. S dvoje djece u zadimljenom kafiću. Ne znam bih li to nazvala tužnim, poremećenim ili sebičnim.

Nemam apsolutno ništa protiv djece na terasi kafića, da se razumijemo, i sama sam ljeti skoro pa svakodnevno visila u kvartovskom kafiću s L i drugim mamama i njihovim klincima, ali to je terasa, nije zadimljen kafić.

Moram napomenuti, ne rade ovo samo meni nepoznati ljudi, rade to i moje frendice, poznanice.

Ponekad se zapitam jesam li ja možda nerazumna, još sam i pušač, i kak ja sad to percepiram da nije normalno vodit djecu u zadimljene kafiće, kad svi ostali smatraju to normalnim? I kad je to uopće u očima drugih postalo normalno? Ili je to jednostavno ostala navika iz onih starih dana kad smo mi još bili djeca pa se pušilo gdje se stiglo, čak i nad kolijevkama?

Oznake: cigareta, djeca, kafic, dim