The first one

Uhvatim se često, dok promatram supruga i dijete, i to se najčešće događa dok se igraju te ih ja razdragano promatram, kao da me netko izvuče iz neke druge dimenzije i baci pred njih i onda se ja čudim ko pura dreku:
„Woow. Woow. Pa ja sam udana. Ja imam dijete. Votafak. P'kaaaak?!“
Ne bi to ništa bilo čudno da sam tek rodila, al moj sin ima skoro 11 mjeseci.

Štoviše, najčudniji osjećaj je bio kad je L imao svega nekoliko mjeseci, a frendica je bila pred porod. Poslala mi je fotku sebe i velikog trbuha. Gledam fotku, prelijepa mi je s tom trbušinom i odjednom me ulovi šok i nevjerica! Pa ona je trudna!? (žena treba rodit kroz koji tjedan, nije da je trudna od jučer)
Pa ona će imati dijete! Pa to nije mala stvar!
...
ISUSE, PA I JA IMAM DIJETE!!! ŠTAAAAA!?

I potraje to dobrih nekoliko minuta dok se stanje u glavi ne stabilizira i dok se ne vratim na ovu planetu.
Bojim se pitati jesam li jedina.

Oznake: obitelj