06

ponedjeljak

studeni

2017

Ne volim party



Da se dijete mijenja iz mjeseca u mjesec vidljivo je iz aviona. Dok su mali većina promjena veže se uz rast i razvoj i vidimo da dijete napreduje. Međutim, sa četiri godine dijete prolazi prilično burnu razvojnu fazu. Tako je i kod nas doma.
Do prije mjesec dana mislila sam da nešto krivo radim, da nisam dobra mama jer jednostavno ne prepoznajem svoju kćer. Do jučer je obožavala neke stvari za koje danas čupa kosu i kaže ne.

Prije mjesec dana jedna prijateljica iz vrtića ostavila joj je pozivnicu za rođendan. Super, mislim se, sat vremena nakon što je skupim iz vrtića ide na "tulum". Ona sva sretna pita gdje će to biti, pa smo išle kupiti poklon, obukla je haljinicu po izboru. Tata je dovezao do igraonice i ulazimo. Kad odjednom "prolom oblaka". Suze, suze,suze...ona ne želi biti tu, njoj se to mjesto ne svidja...
Prvi tren sam u šoku, zatim pokušavam razgovorom vidjeti u čemu je problem..poznata ekipa djece koja uživa i raduje se.
Mama molim te da idemo doma - kaže mi. Nakon 20 min nagovaranja nisam ništa bila pametnija pa smo otišli doma.

Ubrzo nakon toga stigla je i druga pozivnica. Igrom slučaja proslava je planirana na istom mjestu. Čim je vidjela logo igraonice odmah je rekla da neće ići na rođendan. Pomislim, ok taj prostor joj se ne sviđa i neću je siliti. Očito ona osjeća i vidi taj prostor drugačije od nas roditelja.

Jučer joj je najbliža rodica slavila rođendan. Ona je sto puta pitala u koliko sati će biti torta, kao da joj vrijeme išta znači!
"Sredila se" , uzela poklon i put pod noge. Samo što smo došli na mjesto proslave počela je plakati. Ona ne želi unutra, zaljepila noge za asfalt i ni makac. Poludila sam. Nakon 15ak min što uopće nije htjela vidjeti gdje su djeca ni čime se zabavljaju, predali smo poklon i otiši dalje po poslu.

Odluka je donešena. Više je ne vodimo po rođendanima. Što se to događa ne znam , ona ne navodi poseban razlog.

Vrag mi nije dao mira pa sam malo istraživala dječju psihologiju u toj dobi i skužila da se ne razlikuje od uobičajenog ponašanja za tu dob. Dijete u dobi 4 - 5 godina nerijetko prelazi dopuštene granice ponašanja u mnogim područjima. Od udaranja rukama i nogama, bezrazložnog smijanja, bježanja pa do ispada bijesa. Na zahtjeve odrasli reagira prkosno i drsko, te u govoru šokira nizom prostota.

Faza je ovo burnih emocionanih reakcija kada raste strah od mraka i samoće, kada se ljute zbog prepreka ili teškoća u igri.
Sisanje prsta pred spavanje, kopanje nosa,grizenje noktiju, pravljenje grimasa, bol u trbuhu i povraćanje u stresu - ponašanja su koja smanjuju napetosti.


Kad je samovrednovanje u pitanju vlastiti uspjeh procjenjuju iz uspoređivanja s drugom djecom i zato nastaje suparništvo koje se najbolje vidi kod težnje djeteta da bude prvo, da se hvali kako je najbolje i najjače.

Nije smak svijeta, samo jedna nova razvojna faza kojoj ćemo se za par mjeseci smijati.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.