19

utorak

rujan

2017

Moja heroina



Mara je stara žena, sada na pragu svojih osamdesetih..ona je jedna od onih koji su rođeni u jeku Drugog svjetskog rata.
Žena je to sa sela koja je po meni uvijek bila više muško nego žensko..rekli bi muškarača.
U svojim mladim godinama nije se odjevala niti plela kosu kao druge žene u selu. Nosila je kratke gaće da se vide kolina, taj famozni dio ženske noge koji nije smio uhvatiti sunčevu zraku. Dok su druge zapišavale vuštane i navlačile pumparice, Mara je kosu odrezala na kratko. Zašto žena mora imati dugu kosu, spletenu šakom ukosnica..i pokrivenu šudarom..

Jedna stvar koju bi procidila kroz zube bili bi ručkovi. Zna se red. Žena je prva do komina, a muški bi prvi sidali za stol i poili najbolje. A kad se gospoda pogostila sidale su žene, i nerijetko ile ono juhe sta bi ostalo..kakvo meso? ej?

I tako je valjda gledajući taj muški svijet prominila svoj stav prema ženama ili je jednostavno takva rođena.
Rodila je dvoje djece, sina i kćer. Iz njezine perspektive, obadvoje je podbacilo.

Kćer se udala za Engleza i otišla. Dan danas kad je posjeti preko ljeta nema neke ljubavi prema svojim unucima.
A sin je postao otac u 17. godini. Upoznao je prekrasnu ženu, stvarno dobricu, i kao što to ide sa mladima seks je otišao u keks.
Vjenčali su se i doveo ju je svojoj kući. Par mjeseci nakon toga stigao je poziv za vojsku i on je otišao. Ostavio je trudnu ženu kod svekrve koja ju je i tada i sada jednako gledala. NIKAD je nije prihvatila. Ja se uvijek pitam kako je toj nevjesti bilo zivjeti u kuci sa jednom tako hladnom osobom.

Rodila je. Na svijet je došla moja prijateljica. Dobila je i brata i sestru. Za brata se uvijek imalo novca. Za moju prijateljicu se uvijek mjerkalo. Studij je trošak, vozački je veliki trošak, operacija kralježnice je još veći trošak...a bila joj je nužna kad je bila dijete..sve se odgađalo...polovinu studija je provela u kalupu od ključne kosti do bokova...kao da je sad vidim kakve rane ima na mjestima gdje se tvrda plastika spaja sa tijelom...rekli su joj da će prestankom rasta stati i krivljenje kralježnice..nije stalo..došla je kirurgu u kasnim 20-ima da joj pomogne. Može to zahvaliti svom dečku, koji više nije mogao gledati kako jednoj tako velikodušnoj osobi svi odmahnjuju rukom. Upalio je auto i krenuo tražiti adekvatnog liječnika. Bole me leđa, znala je reći..a dobila bi odgovor tipa- i nas boli glava pa tko nas pita! .
Kad ju je kirurg ugledao ostao je šokiran jer se takve stvari rješavaju u dječjoj dobi, kao npr. ugradnja šipke i sl., plus liste čekanja su jako duge.

Izrezali su je na boku, polomili koje rebro i sad cemo vidjeti rezultate. Moja heroina.

Unatoč svemu, jako voli svoju obitelj. Pitam se, kako bi ja postupila da imam njezinu sudbinu. Da li bi kao njezina teta otišla daleko od svih ili se što prije udala. Opet, ne znaš kakav će te tu život dočekati. Najbolje bi bilo imati stalan posao, sa sigurnim prihodima, da može osigurati svoj miran kutak. Ali, budimo realni, živimo u zemlji gdje "mladi" žive sa roditeljima jakoo dugoo.

Sretno heroino.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.