Mama bez tate i obrnuto

subota, 23.04.2016.

Članak objavljen na IN Portalu 11.04.2016.

Što mama treba učiniti da spriječi tatu u nastojanju da mu dijete bude“ igračka“ kojom popunjava slobodno vrijeme?

Prije skoro osam godina rodila sam vanbračno predivnu djevojčicu koja je obasjala i ispunila cijeli moj život i živote moje obitelji jer nikada nisu mogli ni zamisliti da bi njihova kćer sa stopostotnim invaliditetom mogla roditi. Otac moga djeteta je čovjek kojeg sam prije trudnoće voljela i poznavala pola života, tj. barem sam mislila da ga poznajem. Kada sam saznala da sam trudna dogovorili smo se da ćemo se vjenčati kad se beba rodi jer njegovi nemaju novaca, ali kao do tada će se snaći i još nisam uviđala da on i njegovi samo "kupuju vrijeme" jer su kasnije i priznali kako svadbu nisu planirali jer smo oboje osobe s invaliditetom i kao nismo "sposobni" za brak. A zašto ne bi bili pitala sam se godinama – danas znam da se radi o malograđanskom razmišljanju mojih nesuđenih svekra i svekrve. Bivši partner hoda, atletičar je i savršeno je meni bio u stanju pomoći oko svega što ne mogu. Moji su odmah pristali pomagati oko bebe, a još da su i njegovi pomagali, a ne "raskopavali" gdje bi nam bio kraj? Mogli smo svi zajedno kao od šale podići malenu. Kad je saznao za trudnoću moj nesuđeni svekar je izjavio: „Tko će to ranit?“ , ali sam si mislila nek čiča priča, bitno da je partner uz mene, ali on nije imao tu namjeru, već je bio izabrao – naravno ne život sa mnom i djetetom. Možda iz pukog straha da će mu roditelji do kraja okrenuti leđa.
Nakon što su sve karte stavljene na stol, izbila je svađa tijekom koje je bivši pokazao agresivnu crtu i fizički napao na mojega oca i majku. Od toga ga nisam vidjela 3 i pol godine, s obzirom na to da se nije javljao dala sam djetetu svoje prezime, a ono što si nikada neću oprostiti je činjenica da sam ga trebala tužiti prva, odmah nakon svađe i pozvati policiju pa bi danas cijela priča drugačije izgledala. Pitate se zašto to kažem i zašto ga nisam tužila? Mislila sam da ću imati više mira ako ne diram u tu obitelj, da ćemo se s vremenom kad dijete počne ispitivati već nekako dogovoriti jer nisam znala cake, zakone, niti sam znala strateški biti korak ispred. Za to vrijeme je ta ista obitelj koja nije imala novaca za svadbu sebi fino kuću sredila, organizirala život, a onda je dični otac nakon tri i pol godine tužio mene jer želi susrete i ne samo to, nego je iskonstruirao da mu nisam dala viđati dijete i prošlo mu je. Ja tako postajem zla maćeha, a on "ugrožen", a nitko iz sustava ga nije pitao gdje mu je želja da bude tata bila 3 i pol godine prije, gdje je njegova mama bila dok je moja nunala cijele noći, a onda takva neispavana otišla voziti tramvaj i zar prije nije bilo zakona po kojem bi on ostvario svoja prava?
Dobio je 8 mjeseci prilagodbe s djetetom u mojoj kući i to je tako nekako klapalo do dana kada je djevojčica morala početi ići na vikende kod oca, tj. svaki drugi vikend. Otišla je u suzama, ja sam doma plakala cijeli dan - ne smiješ nazvati jer "huškaš“.



Centar za socijalnu skrb Sesvete zaslužuje cijeli roman

Kada je bivši podigao tužbu, eto ti meni na vrata socijalne radnice koja je pokazala barem malo empatije, za razliku od psihologinje koja je na moj iskazani strah zbog partnerove agresivnosti rekla: „Pa što ako je malo udari, neće joj odmah ruku slomiti“....gdje su vam dokazi.....Znači, ako nemaš dokaz moraš čekati da lupi dijete, a puni su mediji toga kako je nasilje nad djecom nedopustivo. Vidjela sam da gospođa nije naklonjena nikakvim emocijama djeteta, ali nastavila sam iznositi dalje iako me je prekidala u pola rečenice. Navela sam da dijete plaće od same pomisli na odlazak kod oca, a njen odgovor je bio: "Nije svaki plač, plač...U prijevodu, razmažena je pa vjerojatno plaće tek tako. Tada sam na njezine konstatacije imala knedlu u grlu i pokorila se, a danas bi je ipak zamolila neka svoju izjavu stavi na papir i potpiše pa neka i ja imam dokaz o njenoj „stručnosti“ koja se nastavila i prije dvije godine kada mi je na molbu da ona malo poprati druženja oca i djeteta odgovorila: „Nije moj posao da sjedim i gledam kako se oni igraju, vaše dijete-vaš problem.

Od tada pa do danas priča nije bitno drugačija, možda je još i gora jer otac ni nakon četiri godine vikenda više na silu nego s veseljem nema nikakav odnos s djetetom, koje i dalje ne odlazi kod njega ako je ja ne nagovorim, druženje djeteta i oca je i dalje nesadržajno, djetetom se uglavnom bavila mala vršnjakinja i ona je bila jedini razlog zbog kojeg je dijete ipak na kraju ipak odlazilo ocu, ali nije nikada rekla da ju je tata negdje vodio ili da ima nešto što voli raditi samo s tatom. Naprotiv, tata sjedi i gleda TV i traži krivca u svima osim u sebi. Za zimske praznike je samom djetetu prijetio da će je s policijom odvesti kod sebe na tjedan dana, bez da predhodno uopće sa mnom razgovarao na koji način ćemo podijeliti vrijeme i tko će mu uopće pomoći da zbrine dijete s obzirom na to da i kod njega postoji određen fizički invaliditet. Jedino što je prijetnjom postigao bile su krokodilske suze i strah djeteta za koje izjavljuje da ga jako voli. A sličan scenarij je izveo i za ljetne praznike. Tako nešto ne može raditi otac koji je barem malo priseban. A njegov otac, kćerkin djed je obećao da više sin neće dolaziti s njim kad dolaze po malenu jer citiram gospodina: „Srećko se samo svađa i sramoti me“ Onda možete zamisliti koliko je sati, očito više ni roditelji ne mogu s njim izaći na kraj. Međutim, obećanje ludom radovanje jer gospodin i dalje sina dovodi sa sobom koji će opet imati ispad jer ih je bilo već nekoliko. Jednom je i policija intervenirala
U zadnjih 5 mjeseci sam o svemu pisala socijalnoj radnici, tj. da otac prijeti, da curica odbija vikende zbog prijetnji i da taj isti otac uopće ne pokušava dijete pokupiti u tjednu, srijedom popodne koja je također sudskom presudom propisana. Znači dobio je svaki drugi vikend i srijedom 2 i pol sata i u tom tjednom terminu nikad ne dođe.
Nakon 5 mjeseci socijalna radnica je dijete i mene napokon posjetila s novim psihologom jer usput rečeno uopće ne mogu ući s kolicima u Centar za socijalnu skrb.
Iznijela sam sve što mislim o odnosu djeteta i oca, a ona je rekla kako 34. godišnjeg oca djeteta moramo učiti kako da bude otac pa halo, zar je do kraja sišao s uma da ga i nakon četiri godine ponovno moramo učiti o djetetu? Ako je, onda uopće nije podoban za odgoj djeteta jer dijete nikome nije Kinder jaje s kojim dobiješ uputstva za sastavljanje i odgoj. Nismo svi isto inteligentni, niti svi imamo istu žicu za djecu, ali ovaj se četiri godine nije pomaknuo s početne točke. Usput mi je dala do znanja kako je dotični predložio da mu se u potpunosti ukine viđanje djeteta u tjednu jer zamislite živi 19 kilometara i 20 -ak minuta autom od nas i to mu se ne isplati, za što točno ne isplati? Za budžet možda... Sramota, jer bi za tu srijedu u oba smjera potrošio 3 litre goriva, jednako 24 kune. Otac koji želi biti s djetetom potegne i iz drugog grada da ga vidi. Dakle, ovdje je riječ o čistoj lijenosti i komociji samog oca i tog drugog djeda koji bi dijete trebao prevoziti.
Šlag na tortu je bio zaključak socijalne radnice da je kod oca doma sve čisto i uredno i da mu je sestra divna, mirna, i da neka ja dijete samo i dalje šaljem tamo pa neka makar samo sjedi pokraj tate i gleda TV kad već ne znaju kako bi kvalitetno animirali dijete, kao bolje išta nego ništa, a vratimo se i na divnu, mirnu teticu koja je zaključavala svoju sobu da Lana ne bi ulazila i valjda joj potrgala ruž za 30 kn – Možeš li niže pasti draga teto, gdje su ti emocije prema bratovom djetetu? A tako si mira i tiha....Niste računali s tim da će Lana prenijeti, niste se ni obazirali kako će se osjećati što ste joj zaključali kraljičinu sobu.
Znam sustave da je je očito bitno samo da se šablona sprovede, da idemo na savjetovanja na kojima će se odrasli čovjek učiti osjećajima i ponašanju, a ono što me najviše "žulja" su upravo ti vikendi zbog kojih dotični prijeti i traumatizira dijete, jer su oni obavezni, dok je za susrete srijedom predložio ukidanje i vrlo vjerojatno će mu poći za rukom kao i sve dosad, a ja još dugi niz godina moram dijete uvjeravati da je tata silno zainteresiran za zajednička druženja i nalaziti načine da ona ode tati. Tko je tu lud???? Kakav je to zakon u kojem je moguće biti tata samo kad i koliko ti to odgovara, kako može isti čovjek biti zainteresiran za dijete i tražiti da mu se jedan dio susreta ukine radi komocije, a dijete mora ići na vikende baš kako šablona kaže i nema pravo reći ne jer je automatski pod mojim utjecajem, a oca još moramo „tetošiti“, ići na savjetovanja, medijacije jer on sam nije bio u stanju o svom djetetu u 4 godine naučiti ništa.

Plan roditeljske skrbi je najveća besmislica u zadnje vrijeme, barem u našem slučaju
U njemu se do najsitnijih detalja upisuje što su obaveze i dužnosti majke i oca, naglasak je na ravnopravnosti u roditeljskoj skrbi, ma molim vas! I dalje će Blažinovići imati obaveze i brinuti se za malenu, a ovi drugi će tražiti prava, a kad im više ne budu odgovarala tražiti ukidanje istih i sve će dobiti jer sam ja huškatorica, a oni „ugroženi“. U planu stoji da i majka i otac moraju sudjelovati u svim životnim i školskim situacijama, aktivnostima znači dužna sam javiti da je kćer dobila 5 da bi se tata veselio, moram javiti o izvanškolskim aktivnostima, ali moliti svoje roditelje da mi dijete odvedu na aktivnost jer bivši partner i njegovi ukidaju i dane koji su propisani, a ne da bi se dodatno „žrtvovali“ i odveli dijete nekud da mojima olakšaju. I što je najvažnije, ne postoji način da se oca na bilo što natjera, a kad dijete neće njega, onda mi se kaže ona „nije svaki plač, plač.
I bez brige sustave, socijalne radnice, psiholozi...Odradit ću sve vaše šablone, ići na sastanke, raditi na svemu što tražite, ali nikada više neću dijete u suzama tati slati jer to nije bit tate, to nije slika koju dijete treba imati o tati i ne treba se dijete prilagođavati njemu nego obrnuto, tko je tu koga postavio na ovaj svijet? Znate što Vi u sustavu? Silno sam žalosna što smo u problemu i nakon četiri godine i vjerojatno bi bilo malo drugačije da ste prije te četiri godine poslal oca djeteta na „tečaj“ kako biti tata četverogodišnjakinji kojoj je preko noći banuo u život s očekivanjem da će ga ona voljeti samo zato što joj biološki otac. Ne ide to tako, i dok god ti dragi moj bivši ne shvatiš da dijete nije šablona nego konstantna ljubav, skrb, briga, tješenje, igranje, odlasci, dolasci, dizanje po noći kad je bolesna, uvjeravanje kad je nemoguća i miran razgovor kad je beskrajno prgava....neće nama nikakva savjetovanja pomoći, promjena se mora dogoditi u tebi, u tvojoj obitelji, a dokle god predlažete ukidanje srijeda umjesto da odete s djetetom na ćevape u ta tri sata promjena je nemoguća. Odlučila sam ići javno jer znam da mnoge majke ali i očevi prolaze ovakve epizode, potiho plačući. Mora se čuti da nije sve što se ocem zove brižni tata, niti su sve majke super majke, niti su zakoni i propisi učinkoviti. Da jesu onda bi našli način da mojeg bivšeg natjeraju da si srijedom odvede dijete na one ćevape i da se zbliži s djetetom pa onda ne bi morao policijom prijetiti i mene kriviti za sve što mu je pošlo nizbrdo.

Poruka bivšem partneru i njegovoj obitelji,
Dobili ste kćer,unuku prije skoro 8 godina, upoznali ste je prije 4, niste morali mijenjati pelene, nunati po noći, a kada ste je prvi puta dobili u auto plakala je....plaće i danas jer joj tata prijeti policijom zato što neće na praznike i vikende kako si je on to zamislio, a već skoro 2 i pol godine niste došli po dijete srijedom, već 4 godine niste uspjeli pridobiti sedmogodišnje dijete nego se služite prijetnjama i preračunavate kilometre i troškove. Imate li uopće srca, srama, nečega u sebi? Bi ste li voljeli da se neki djed i baka, otac odnose prema djetetu vaše kćeri kao što se vi odnosite prema djetetu svojega sina? Bi li i svojoj kćeri uskratili podršku kao što ste je uskratili sinu i meni kad smo se trebali vjenčati? Prestrašili ste se da ćete me morati kupati, pomagati mi? E pa ja to nikada ne bi dozvolila, a isto tako više nikada neću dozvoliti da moje dijete plaće zbog ikoga od vas. I bilo bi dobro da učinite nešto sa agresivnom crtom svojega sina, dok nje pratnje počeo pretakati u djela. Amanet!

I na kraju Alimentacija!
Bivšem je dosuđeno da plaća 650 kn jer je u sustavu socijalne skrbi i nikom ništa, jer on nema, ja moram imati. Jedini mu je plus što tih 650 kuna uplaćuje redovito.
Kad je kćer navršila 7 godina podigla sam tužbu za povišenje alimentacije, ali ne na oca nego na djeda i baku po ocu jer kao Obiteljski zakon ima članak 229. po kojem razliku do minimalnog iznosa alimentacije propisanog za školsko dijete mogu podmirivati djed i baka, a otac i dalje plaća prvotno određeni iznos. Dođem na sud i sutkinja mi kaže članak postoji ali se ne provodi u praksi. Štoviše, pozvala nas je na glavnu raspravu, izvela dokaze i onda zaključila da nema što presuditi, usput je dala i svoju procjenu kako će me i na višem sudu odbiti. Zaboga, čemu članak postoji ako se ne provodi? Toga ima samo u Hrvatskoj, još jedno mrtvo slovo na papiru i jedno dijete koje ima bijednu alimentaciju. Imam još samo mogućnost da mi otac djeteta pristane isplatiti viši iznos dogovorom, ako ne pristane ostaje mi dijete na sići zbog članaka koji se ne provode. Tuženi djed i baka imaju kredita – nemaju, oni nikad za to dijete nemaju, a ja u kolicima moram imati. S obzirom na to da ne mogu prati prozore u „ fušu“ ostaje mi valjda da prosim ispred Kauflanda. Poduzela sam sve da se zaposlim, dodatno se školovala, trenutno odrađujem stručnu praksu, ali i u slučaju da se zaposlim očeva obveza uzdržavanja ne prestaje ili podredno djeda i bake, ako otac nema dostatna primanja. Nadam se Martići moji da ćete dati tih nekoliko stotina kuna više kad već 3 i pol godine niste prebijene kune dali, ni jedne Pampersice kupili, lijek, odjeću ili igračku niti imate pojma koliko danas djetetu treba da bi bilo samo prosječno, jer da imate pojma ne bi morala dizati tužbu, sami bi ponudili više, umjesto da preračunavate gorivo do prigorja. Ono što mi u cijeloj priči „smrdi“ je činjenica da otac ima primanja 2300, od toga plaća 650 kn sadašnji iznos alimentacije i nema mi od kuda isplatiti više jer se prihodi iz sustava socijalne skrbi nisu povećavali, a upravo je on kao svjedok Supermen uletio u sudnicu i rekao da će dati više za malenu. Zašto onda nije davao više protekle četiri godine ako ima od kuda? Nekako se ne mogu oteti dojmu da nešto skrivaju, ili neki nezakoniti prihod ili je u pitanju strah od ovrhe nad nekretninom koju imaju jer su roditelji mojeg bivšeg partnera nabrojili toliko kredita da mi je skoro došlo da im poklonim 100 kn, nesuđena svekrva je prijavljena na Burzi od 11. mjeseca prošle godine,a ipak bi kao nagodbom dali više, tj.otac djeteta bi dao. Živi bili pa vidjeli jer nikakva ponuda do mene nije stigla. Rok za nagodbu ističe 14.04.2016. Ako ponuda za nagodbom uopće stigne, a iznos me ne zadovolji ići ću na viši sud unatoć prognozi sutkinje da će me i tamo odbiti jer smatram nedopustivim da članci postoje a ne provode se jer je netko dobro plaćen da piše zakone, netko je dobro plaćen i da ih provodi i besmislica je doći na sud po bilo kakvu pravdu i onda čuti da članak postoji ali se ne provodi. Jeli to tako zamislio i onaj tko je članak pisao, ako je zašto ga je uopće pisao? Takva aljkava praksa mora prestati! Sporni članak 229 koji je po starom zakonu glasi i po kojem se sudi:
Članak 229. Ako osoba koja je po ovom Zakonu dužna prije ostalih uzdržavati nije u mogućnosti u potpunosti zadovoljiti potrebe za uzdržavanje, osoba koja traži uzdržavanje može razliku ostvariti od drugih obveznika uzdržavanja predviđenih ovim Zakonom. U novom zakonu isti je tekst ugraviran u članak 284.stavak 2.

Dakle sve je tu, samo treba profunkcionirati, a ne dozvoliti da se pod izlikom NEMAMO zakidaju rođena djeca jer ni drugi roditelj ne ubire novac na drvetu. Također je potrebno raditi na šablonama Centara za socijalnu skrb, izbaciti prisile i dvostruke kriterije otac/majka ne mora, a dijete mora i pod prisilom ga se odvodi. I mora se prestati s onim stručnjakinje iz Centara za socijalnu sud su odredile... jer kao prvo, nisu sve nužno stručne, a kao drugo, ako dijete i roditelje vide samo na dojavu jednog od roditelja i obave razgovor u trajanju od sat vremena, a potom vrate spis u ladicu do sljedeće dojave to nije način da bilo kome pomognu. Moje dijete sada ide tati jer sam je nagovarala do besvijesti, ali otac još uvijek ne dolazi srijedom i očito ćemo do punoljetnosti tako – prema dvostrukim kriterijima. Na kraju ćemo imati gomilu djece koja će nakon punoljetnosti ocu ili majci reći: „Ne želim te vidjeti ni nacrtanog jer sada napokon to više ne moram ako neću.“


Oznake: Bivši partner, IN Portal, Dvostruki kriteriji, Zakon, Centar za socijalnu skrb, nepravda

23.04.2016. u 17:15 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< travanj, 2016  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Travanj 2016 (2)
Siječanj 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi