Mama bez tate i obrnuto
ponedjeljak, 28.09.2015.
Susreti i druženja s tatom na silu ako treba
Nakon klasične rastave braka susreti i druženja s roditeljom s kojim dijete ne živi idu automatizmom i odvijaju se ili prema dogovoru roditelja ili po sudskoj šabloni i djeca se u tom slučaju vjerojatno ne protive susretima jer su do rastave jasno živjela s roditeljem kojeg će sada viđati.
U mojem slučaju nije bilo tako i moje dijete do svoje četvrte godine nije viđalo tatu... U te četiri godine bivši bi tu i tamo poslao poruku da bi posjetio dijete i moj odgovor je uvijek bio dođi, ali i sa svojima- dogovorit ćemo nešto i nikada nisu došli. Zašto sam ih zvala sve? Moj bivši je hodajući cerebralac ali nije bio u stanju da sam organizira susrete ili eventualni prijevoz do svoje kuće. Jednostavno sam se htjela uvjeriti da njegovi stoje iza njega i da mi neće opet izvesti show program u kući. Danas znam da je odluka da mu ne dozvolim viđati dijete bez papira bila ispravna jer da sam mu to dozvolila uzeo bi si za pravo da uzima dijete bez ikakvog reda i poretka. Ono u čemu sam pogriješila je činjenica da sam ja njemu trebala zakeljiti tužbu odmah po dolasku iz rodilišta.
Ovako je fino tužio on mene i dobio gotovu, formiranu curicu od 4 godine koja više ne kaki u pelene i ne plaće po noći.
KRENULA JE NOĆNA MORA ZVANA CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB
Nakon što je otac djeteta podnio tužbu, u kuću mi je prvo došla socijalna radnica, potom i psihologica - a četiri godine nikoga , ni da provjere je l' to dijete koje sam rodila živo...
Socijalnu sam nekako probavila, ali psihologicu nikako...toliko netaktičnu ženu nisam u životu vidjela, prekidala me u pola rečenice i držala se kao da sam ja na četiri godine zaboravila da imam dijete...
Kada sam rekla da bivši zna biti agresivan, njen odgovor je bio: "Ako je udari neće joj odmah ruku strgati".Danas bi joj rekla: Potpišite se ispod toga što ste rekli.
Na sudu sam uspjela dobiti osam mjeseci prilagodbe, što je značilo da se tata s djetetom osam mjeseci viđa subotom u trajanju od četiri sata u mojem prostoru.
Maloj je to bilo super - dođe tata, igraju se i on ode, ali došao je i dan kada je morala otići u njegovu kuću.
Otišla je sa suzama u očima, ja sam ostala isto plakati jer sam se prvi put odvojila od nje, ali sam znala da tako mora biti.
Ispočetka je nisu tjerali da prespava, ali im je brzo dojadilo vozikanje i pukla ljubav- rekli su joj nešto što joj se zamjerilo i više nije htjela ići k tati uopće.
Nakon nekog vremena eto mene kod psihologice i socke ponovno jer se moj bivši požalio. U rukavicama su me svo troje optužili da puntam dijete i da zato neće tamo i praktički mi je naređeno da dijete tamo moram poslati - makar i u suzama jer citiram onu istu netaktičnu psihologicu: " Nije svaki plač pravi plač". I tako sam ja dijete na finjaka natjerala da ode k tati koji nije u stanju ništa sam riješiti s djetetom.
Dijete treba kontakt i posjete s tatom, ali ne pod cijenu da plače i da to bude" pod moram" jer tako neka šablona kaže...
I dan - danas me bivši odmah ide prijaviti ako dijete ne ode na vikend, a dvije godine nije srijedom došao na dva i pol sata po dijete i nikom ništa.
Pitam se bi li psihologica rekla: Nije svaki plač plač i kad bi ja udarila dijete kao što je to zaključila kad sam dijete na silu morala poslati kod tate?
Ljudi moji, četiri godine nije nitko provjerio tu obitelj, četiri godine nikoga nije briga da dijete i dalje ide tamo zbog male rođakinje, a ne zbog tate, bake, djeda ili tete...
Ali se od mene očekuje i dalje da djetetu" ulijem ljubav" prema tati i nagovaram je na vikende, u protivnom sam huškatorica.
Oznake: Centar za socijalnu skrb, šablona susreti i druženja
nedjelja, 27.09.2015.
Trudnoća žene s invaliditetom
U uvodnom postu nisam vam se predstavila pa ću to učiniti sada. Ja sam Anita Blažinović, 31 godina i jedna sam sasvim obična čovječica. Osim što sam mama bez tate, ja sam i osoba s invaliditetom, cerebralna paraliza, ali nećemo oko toga puno dramiti jer noge nisu i ne smiju biti mjerilo nečijega zdravlja, posebno onog u glavi.
Prijeđimo na temu posta: Žena s invaliditetom i trudnoća.
Kada sam saznala da sam trudna bojala sam se kako će sve ispasti, lagala bih kad bi rekla da nisam.
Prvo sam otišla svojem ginekologu koji me je uputio u Petrovu. Kad sam došla tamo šok! WC je bio toliko uzak da je dvije osobe, pomagač i ja uopće nismo mogli okrenuti i zatvoriti vrata. Napominjem, mogu malo na noge- tko ne može nema teorije da se popiški.
Kada sam stigla do ambulante, uslijedio je novi šok - ginekološki stol još iz doba Franje Josipa...Doktor me na kraju pregledao na običnom krevetu. Pitala sam; Jel na svim odjelima tako? Odgovorili su mi da trudnice u kolicima nisu česta pojava, ali da istina i Bog moraju raditi na prilagodbama. Mislim si ja zar samo trudne žene s invaliditetom trebaju ginekologa? Ali nisam se svađala jer sam si bila prejadna u tom trenu i bilo mi je jasno da neću moći cijelu trudnoću tako. Jedino što ide u prilog Petrovoj bolnici je činjenica da su se bili spremni prilagoditi. S trudnoćom je bilo sve u redu pa sam imala vremena do novog pregleda da smislim što ću dalje.
Za nekoliko dana sam preko jedne gospođe dospjela u bolnicu Sveti Duh i upoznala doktora Dubravka Habeka. Bolnica Sveti Duh je prije 8 godina jedina imala ginekološki stolac za žene s invaliditetom. Nije ni taj stolac bio rješenje za sve probleme jer kako je trudnoća išla kraju bila sam sve teža, tromija i bilo mi je teže stajati, ali su me lakše prebacivali nego na visoki stol. U 29-tom tjednu trudnoće je došlo do blagih komplikacija - nešto s bubrezima i visok tlak, uglavnom sve se to može dogoditi i fizički zdravoj trudnici. Ostala sam 3 dana u bolnici, doktor mi je omogućio da mama bude cijelo vrijeme sa mnom, a osoblje me tetošilo kao kraljicu. Nakon otpuštanja iz bolnice dobila sam uputu da više ležim i ne živciram se. Ležala više jesam, ali se živcirala manje nisam. Već sam u prvom postu dala naslutiti speijalnost mog bivšeg u podizanju tlak
Bez problema sam izgurala do 37 tjedna trudnoće. Došla sam na redoviti pregled i nisam se osjećala nista drugačije nego inače. Predala sam glavnoj sestri mokraću i čekala doktora koji me zvao prvu čim je stigao.
Dočeko me riječima; " Anita, tlak i bubrezi nisu dobro i ti ćeš još danas postati mama."
U roku od sat vremena sam bila na stolu, napravili su mi carski pod općom anestezijom i još uvijek se sjećam doktorovog uzvika: "Imaš curicu". Bila je najljepše biće koje sam ikad u životu vidjela, 3400 grama teška, 50 dugačka, savršeno zdrava. Opet je mama bila sa mnom svih 5 dana u bolnici i nikakvih problema nije bilo. Ovim putem želim zahvaliti doktoru Habeku i cijeloj bolnici Sveti Duh jer su mi omogućili kraljevski tretman i pustili da mama ostane sa mnom. Kažu da je baka dvostruka mama. Moja mama je pravi dokaz da je to istina.
Hvala i seki Andrei i tati Štefeku što im je moje dijete uvijek bilo i ostalo na prvom mjestu.
Moja trudnoća nije bila ništa teža ni lakša, nego zdravoj ženi i teže sam se nosila sa zloćestim komentarima tipa: " Zašto ste joj dozvolili da rodi?" , nego sa samom trudnoćom.
Oznake: Zdravlje, trudnoća, majčinstvo
petak, 25.09.2015.
Mama bez tate i obrnuto
Dobro došli na blog mama bez tate i obrnuto
Već iz naslova pogađate koje će teme blog obrađivati. Samohrano roditeljstvo, zakoni, propisi, kako se nositi s dječjim pitanjima samo su neke od tema koje imam na umu.
Prije sedam godina kad sam i sama postala mama bez tate nisam znala zakone, cake, zakulisne igre i to me koštalo. Zakoni su sami po sebi puni manjkavosti, socijalnim radnicama smo samo " slučaj" i spis više u ladici, a poduzimaju korake tek kad se jedan od roditelja žali, u međuvremenu nema nadzora ni pomoći jer ipak je važnije da socka ode na plac ili u Kaufland za vrijeme radnog vremena. Onaj roditelj koji prvi " otkuca" drugog ispada žrtva, a drugi je dežurni krivac.
Ja to nisam znala..Kad sam se razišla s bivšim na ružan način, a bilo je i fizičkih nasrtaja na moje roditelje, nisam ga čak prijavila policiji, niti na vrijeme tužila za alimentaciju - ŽIVOTNA GREŠKA jer na sudu vrijede samo službene zabilježbe.
Priča je išla ovako: Dijete se rodilo vanbračno jer njegovi nisu imali novaca za svadbu prije - nasjela sam, samo su kupovali vrijeme. Nakon sto je tijekom jedne svađe napao moje roditelje više se nije pojavio skoro pune 4 godine , a ja ga glupača nisam tužila za alimentaciju svo to vrijeme. Ne radite to- tužite ih dok je dijete još u trbuhu ako treba. U protivnom će oni tužiti vas i glumiti žrtvu. Ispalo je da sam ja vještica koja je njemu branila viđati dijete, dok istovremeno njega nitko nije pitao zašto me nije tužio ranije ako je zakinut mojim postupcima?
Dobio je svaki drugi vikend i srijedom dva i pol sata i morala sam četverogodišnje dijete dati u ruke obitelji koju nikad vidjela nije...mislila sam da će mi pozliti kad su je prvi puta odveli.
Od tada su prošle 3 i pol godine i stvari nisu bitno drugačije. S djetetom otac ne zna izaći na kraj, ja sam i dalje dežurni krivac i takav scenarij ćemo očito vrtjeti do djetetove punoljetnosti.
Voljela bi da mi pišete svoja iskustva, prijedloge ili da samo podijelite ovdje neku svoju poteškoću.
Samohrano roditeljstvo znači dvostruku brigu, ali i dvostruko više ljubavi!
Oznake: samohrani roditelji, zakoni i propisi
| rujan, 2015 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Travanj 2016 (2)
Siječanj 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv