|
|
,,,,,,,,,,,,,,,,,.................................,,*.*.*.////////////////////..........................................
Zarada Online
PA EVO MOJIH SLIKICA......
SLIKE KOJE SAM JA CRTALA
klikni na sliku da je povećaš,možda je koja mutna al to je
zbog toga jer sam ih slikala s mobitelom..
| < | kolovoz, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
SADA SAM PLAVUŠA,,
završila sam školu,za modnog i
odjevnog dizajnera
..bila sam model,manekenka na
tjedan dana,,he,he..
,volim biti sretna..
ne volim nepravdu.laži.dvoličnost.
.ne volim činjenicu da je previše
zla na ovom svijetu
nikako ne volim biti povrijeđena...
a upravo to najčešće jest.
volim crtat,volim se šetat
,,po cjele dane samo bi hodala i hodala
pokušavam uvjek biti nasmijana,
i kad mi se plače pokušavam se smijati,
bolje to nego da plačem,,,,
i da imam 19 godina
my..malo sam glavu nagnula pa je malo čudno ispala slika al ok
Blog.hr
Blog servis
MY FRENDICA
moje
zvani
slikice
.pageplugins
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
nE vRijEdiš tOliKo duŠo.prEcijEniLa si sE
miSliš mEni biti na gRbAči ,,kAko da ne
sVatKo tKo te viDi najRađe bi te pUko saMo si za to
stvOrEna tUko.....
kao što se vidi po naslovu ja sam heppy,,sve mi u živozu ide kako treba i kako sam si
zamislila..posebno sam super jer su si neki umislili da mi uništavaju život,,he,he
a moj život nemože biti bolji,,,,:)
ovako mi je puno bolje,,,,,,he,he..skužila sam da netreba trošit previše vremena na neke
koji ne zaslužuju ni jedan sekund mog života,,he,he
evo šta da još napišem,,pa,,hm,,,
..
.................
ONOG DANA
Onog dana i vrijeme je stalo,
moje srce otišlo je sa tobom
jer vidjela sam te prvi puta
i znala sam: TI SI TAJ!
Kad si postao moj sreći nije bilo kraja
a onda jednog dana si nestao.
Tražila sam te sa suzama u očima
ali nigdje te nije bilo.
Patila sam godinama u mraku svoje sobe
a onda jednog dana vratio si se.
Shvatio si da bez mene ne možeš živjeti
kao što ni ja ne mogu bez tebe.
Sada je ponovno sve isto kao onog dana
kada sam te prvi puta ugledala
i ti si postao moj život!
Za svaki put kad si stao uz mene,
Za svaku istinu koju sam kroz tebe vidjela,
Za svaku radost koju si mi donio,
Za sve što je krivo u mom životu, ispravio.
Za svaki san koji ostvario si mi ti,
Za svu ljubav koju sam našla u tebi.Ti si bio taj koji me držao,
Nije dopuštao da padnem,Ti si bio taj koji je stvarno vidio mene ..
ej,,,,,puno puno hvala na komentarima,,,,,
hvala još jednom,,he,he
joj ljudi moji ,,,,konačno je došlo i moje vrijeme za sreću,,,
odbacila sam osobe koje su mi bile samo gnjavaža u životu,,i sad mi je
super,,i naravno pomirila sam se s dragim,,,sad je sve 5,sve super,,
upoznala sam njegove,,kaj nisam ni očekivala,, he,hee
i sad pa nadalje bit će sve super..pričali smo o nekim stvarima i sad je
ok....HE,HE malo PUNO se potrudio kad je shvatio da je kraj ak se nemisli sredit...
I sad nam je predobro...pusek....
PREDOBORO,,,
Ljubav
Zaista, liječi li vrijeme sve rane? Meni se čini kao da ih samo pogoršava. Što više vremena prolazi, to su uspomene jače. Znam, trebale bi blijedjeti, ali zašto ih ja onda ne mogu izbaciti iz glave? Možda ja ne želim biti ostavljena na miru. Možda želim da me stalno more neke brige oko stvari koja se više ne da popraviti, stvari koju sam ja potrgala.
Zašto ljubav nije poput bicikla? Kad se strga, pokušaš je popraviti, a ako ne ide, baciš ju i kupiš novu. Zašto nije sve tako jednostavno? Zašto nam, zaboga, ljudi mažu oči izjavama da je ljubav najljepši osjećaj na svijetu? Zašto svi lažu? Najljepši osjećaj na svijetu je kad sanjaš lijepe snove. Snove u kojima ima ljubavi. Onda je ljubav najljepši osjećaj, jer je savršena, i nema uspona i padova. Sve je idilično i onakvo kakvim to ja zamišljam. Inače, dok ne sanjam ljubav, prava ljubav nije najljepši osjećaj na svijetu. Ljubav je osjećaj koji donosi ponekad osmijeh na naša lica, ali s vremenom, ti će osmijesi nestati. Ljubav će se pretvoriti u nešto drugo. Ljubav nije vječna. Nije savršena, ne, to nikako nije. Vjerujem da ćešće ljudi liju suze zbog ljubavi, nego što su sretni. I da tuga traje dulje nego sreća.
Zašto u pravom svijetu ljubav nije idilična kao u američkim filmovima? I zašto svi volimo gledati te filmove sa sretnim završecima kad i sami znamo da u stvarnom svijetu toga uglavnom nema? Zašto ljudi skladaju pjesme o ljubavi? Zašto nema skoro ni jedne sretne pjesme o ljubavi? Svi su doživjeli nesretnu ljubav. Pa zašto onda cijeli svijet i dalje toliko vjeruje u taj osjećaj koji donosi više boli nego osmjeha?
Ako prava ljubav postoji, morat ću se osobno u to uvjeriti. Ne vjerujem više ljudima na riječ. Makar, priznajem, ovu drugu vrstu ljubavi sam doživjela svojom krivnjom. Nesretna ljubav, umjesto da ispuni čovjeka, ona ga isprazni. Nakon nesretne ljubavi od čovjeka s dušom ostane samo olupina. Život kao zombi nije baš privlačan. Bez sreće nema razloga za život. Ali bez nesreće ne bi prepoznavali sreću. I obrnuto. Sve se vrti u krug. Bilo bi lijepo kad bi postojala samo sretna savršena ljubav u kojoj su partneri savršeni i bezgrešni. Bilo bi lijepo kada bi oprost upravljao našim srcima, jer tada bi ga znali cijeniti. Morali bi praštati drugima, kao i oni nama. Radili bi manje grešaka. Manje gluposti. Imali bi manje razočaranja, a više poticaja da uspijemo u životu.
Pitam se, da spalim sve slike i tekstove, sve stvari koje me podsjećaju na vrijeme kad sam bila zaljubljena i sretna zbog toga, bih li tada lakše zaboravila? Bi li me prestale opsjedati sjene prošlosti i stizati pogreške koje sam učinila? Uspomene mogu biti lijepa stvar. U nadi da će jednom i moje postati takve, neću ih spaliti. Čuvam ih za vremena kad ću opet biti sretna, jer to vrijeme jednom mora opet doći. Želim da dođe. Ali ne mislim poduzeti ništa da bih to ostvarila. Pustit ću stvari da idu svojim tokom. Nekako mi je lakše biti u ovom ispraznom stanju. Oduvijek sam željela na neke stvari samo mahnuti rukom, no prije mi je bilo previše stalo. Danas mi nije stalo. Danas ću mahnuti rukom. Mislila sam da su ljudi takva karaktera sretniji od mene. Sada shvaćam da nisu. Jer ako ih za ništa nije briga, znači da ih ništa ne veseli. Možda su i oni osjetili nesretnu ljubav. Možda je i njima teško kao i meni jer znaju da su sami skrivili svoju nesreću. Možda i oni ponekad zaspu u suzama. Možda i oni izgaraju iznutra od osjećaja krivnje i pečenja savjesti. Možda i oni žele promjenu na staro. Možda i oni žele ponovo biti ispunjeni srećom. Možda žele darovati osmijeh posebnoj osobi. Možda žele zagrljaj. Pogled. Poljubac. Koji su izgubili onda kad su od sebe odgurnuli tu jednu osobu zbog koje su to sve prije mogli.
Ljubav.
Osjećaj koji su svi bar jednom osjetili. I makar donosi i bol i patnju, ali i sreću i smijeh, želim je opet osjetiti. Želim je osjećati kao nekada. A najviše od svega želim taj osjećaj podjeliti s osobom prema kojoj je osjećam. Tada želim biti pametnija nego prošli put