all the fire in the world would never set my heart alive.
Give me a reason to dance in the dark
Be there to catch me and I'll fall apart
If you wanna know how to get to me
Follow the map to my heart
And yet through this darkness
There's always a light that shines through
And takes me back home, takes me back home
- Hvala onima koji su mi se smijali, bez nijh ne bih plakala...
Hvala onima koji me nisu mogli voljeti, bez njih ne bih upoznala pravu ljubav...
Hvala onima koji su povrijedili moje osjecaje, bez njih ne bih znala da ih imam...
Hvala onima koji su me ostavili, bez njih ne bih otkrila pravu sebe...
Ali onima koji su mislili da necu uspjeti, njima zahvaljujem najvise jer bez njih ne bih ni pokusavala..
Tko zna kom se isto udvaraš, tko ti opet gužva košulje, kad za sreću nikom' ne valjaš, tko te ljubi da se otruje..
Nitko ne mora da zna šta osjećam, i koga opet sanjam ja, i tko mi se od srca otima..
credits
murderscene - 123
|
Kad se svijetla pogase uvijek se s tugom sjetim nas. Pojuri krv u obraze kad o tebi čujem glas, i da sam te preboljela ja druge lažem uspješno.
srijeda, 01.12.2010.
Bijes i mržnja, to je sve za što znam.
Svaki dan lunjam po njegovom profilu, po profilima njegovih prijatelja, po profilu te proklete kuje koja me zamjenila. Kao da sam izgubljena, neznam gdje bi, neznam šta bi.
24 sata na dan on je tu, u mojim mislima, neda mi da dišem normalno. Mrzim ga. Mrzim ga više nego što bi trebala. Sad bi kao sljedeće trebalo bit ,,ali zašto? Ti si kriva za sve. Ti si njega ostavila. '' šta radim ja još tu, na našoj stranici priče. Šta ja radim tu nakon 4 mjeseca? Odavno sam ga trebala zgazit u sjećanju, ali ne. Ja još uvijek uporno ponavljam njegovo ime u sebi, ja još uporno zadrhtim svaki put kad prođem njegovom ulicom, kad vidim nešto što me na njega podsjeti. Ja još uporno dopuštam sjećanjima da me potisnu ka dnu kad čujem našu pjesmu. Ah, koliko ga mrzim. Pogotovo nju. Naravno, bacio se prvoj koja je naišla nakon mene. Ono, nije da su ju svi imali -.- ... zaš ju ne bi i on. Nisu sve ko ja. Ne! Samo ja sam ta glupača koja mjesecima pati, upušta se u depresije zbog njega, s vremena na vrijeme pogleda njegove slike, još uvijek čuva njegove poruke.... samo ja sam ta glupača. Koliko zaluđen moraš bit da još uvijek svake noći ipaak bez obzira na sve, zamišljaš vaše buduće susrete... kad će reći da te nikad nije prestao voljeti, da te nikad nije zaboravio i da te želi natrag... ja još uvijek u iluziji živim! Kako bolesno, sama sebi se gadim. Kad god na njega pomislim, iznova se sama sebi zgadim. Ima li ovome kraja? Zašto još uvijek mislim da će se za Božić nešto promjenit? Zašto se toliko radujem nultoj šansi da mi pošalje poruku? Kako sam bolesna, Bože. na temelju čega je on život moj?? Kako dovraga, da ga zaboravim i što je najvažnije od svega, da prebolim.... i da prestanem bit ljubomorna na onu koja je 3 puta gora od mene...
| 15:34 |
Komentari (3) |
On/Off |
Print |
# |
|
