|
Vama,da znate koliko je ura....
|
Lepa protina kći...
13.04.2006., četvrtak
"Da, gdje su sada davni nemiri, vrijeme zvijezda poklonjeno...njemu? Gdje su? Prohujali s prvim vihorom, zaboravljeni kao neki otužni, požutjeli dnevnik iz četvrtog srednje, isparili i nestali kao teški miris zemlje nakon ljetne kiše. Eto gdje su... Negdje u kosmosu, lebde i očajnički vape za mojom i tvojom dušom, samo sa jednim ciljem pred očima – da ih opet spoje u jedno, da njihove sudbine ispletu tako da se nikad više ne razdvoje; da svoje jedro spustiš u moju luku, da moja duša koja godinama luta beznađem konačno nađe smiraj u tvom domu... Gdje su ti dani, vrijedni zlata? Negdje u prošlosti, ostavljeni, zaboravljeni, kao i ja..."
Jesam li doista ovo ja napisala? Zvuči kao vapaj neke očajne, nepoznate glumice iz neke još nepoznatije trećerazredne komedije iz 80-ih.....
|
08.04.2006., subota
"Ako dirneš u čivutski vrt....."
Noć se hvatala kao jutarnji mraz po prozorskom staklu. Tišina – gotovo smrtna. Neka čudna, sasvim neobična, vanzemaljska gustoća, vrelina u zraku me napola omamila; lebdjela sam između jave i sna, istine i laži, priviđanja i realnosti.... U mračnoj sobi, čiju je tminu razbijao samo poneki plamičak već gotovo ugašene vatre iz kamina, nije bilo mjesta za mene i moje uzdahe... Samo za njega, koji je ležao pored mene i ne dodirujući moje tijelo; za njega, njegove otkucaje srca koje sam savršeno jasno čula kao da su dio mene, njegove teške uzdisaje, koji su mi bili jedina opomena da je čovjek pored mene moja ljubav, a ne stranac... Ne, snage da se okrenem i pogledam ga, nisam imala. Ni trun.
Da, znate što je to bilo...? Bila je to....noć zatvaranja jednog nevjerovatno mučnog razdoblja naših života... Noć opraštanja svega ružnog što smo učinili jedno drugom. Bila je to noć konačnog i krajnjeg zaboravljanja svega što smo jedno drugom značili, bacanja u prošlost jedne ljubavi koja ničim nije bila vrijedna žrtvovanja.... Bila je to zadnja noć koju ćemo provesti zajedno....
Ma da, sve je to tako bilo, ljubavi.....tebi.....
Negdje u najdublje odaje sebe sam potiskivala i najtiši uzdah, i najmanju emociju, i onu suzu u kutu oka, koja me u svakom trenu mogla lako izdati.... Potiskujući najjaču bol koju sam ikad doživjela, trpeći poniženje kao nikad dotad, složila sam se sa tvojom «ponudom»....
Sasvim hladnokrvno, reklo bi se, no svom srećom, pokazivanje osjećaja mi nije jača strana....
Ne, dragi, iste namjere nismo imali. Za tebe je to bila noć zaboravljanja....za mene prisjećanja.... Nešto na čemu ću graditi sve svoje veze u životu, nešto što će mi dati neizmjernu snagu da pretrpim tuđi dodir, nešto što će se uvući u svaku moju poru....
San se odlučio da ni u ludilu ne dođe na moje oči. Upijala sam svaku boricu na njegovom bljedolikom licu, svaki njegov mig pratila, da urežem u srce i spremim u kofer sjećanja... Rukom sasvim, sasvim blizu sam prelazila preko njegove kože, ne taknuvši je; nisam smjela....To nije bio dio dogovora.... Usko čelo sa dvije poprečne crte; odraz briga i nevolja, obrve guste, smeđe; nos, gotovo orlovski; odraz strastvenog muškarca, obrazi; meki kao kod djevojčice, a usne....sa otiskom druge žene.... ime tvoje ljubavi na njima ugravirano....
Ne mogu da prebacim krivicu niti teret sa srca na silu prilika.... Suviše loš izgovor.... Niti na svoju naivnost; sa osmijehom zadovoljstva, koje nije bilo ovozemaljsko, niti ikad ranije doživljeno, sam se upuštala u đavolju igru.... Niti na tebe, tvoju upornost, moć kojom si me u jednom trenu tjerao da se osjećam kraljicom, a u sljedećem istrošenim robom koji naposletku, eto, ostaje i bez svog mučitelja.... Ne, na optuženičkoj klupi, sasvim usamljena i pokunjena, spremna na najteže riječi osude, poglede pune gađenja, sjedi... moja želja....
Moja želja ravna činu samoubistva, moja požudna želja da postanem ono zbog čega mi se i najmanja pomisao na sebe gadi.... Druga violina..... Nazovite kako hoćete, princip je isti....
"Ko u tuđi vrt uđe... Crn lebac mesi... U crnom plehu...
Eh... "Ne poželi ništa tuđe..." Svi smrtni gresi... U tom su grehu..."
|
|
|
< |
travanj, 2006 |
> |
P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
|
|
|
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
Dnevnik.hr Gol.hr Zadovoljna.hr Novaplus.hr NovaTV.hr DomaTV.hr Mojamini.tv |
Opis bloga
I, više nego dovoljno godina kasnije, možda nečija, možda proseda, možda bez ikoga, ti ćeš ugledati belog leptira na jorgovanu, i širom otvoriti prozore mameći ga da ti sobu opraši polenom i prolećem. A ulicom će prolaziti mali Cigan sa violom, videćeš samo drozdovo pero na šeširu kako promiče za šimširom, i začućeš Neku Staru Dobru Nepoznatu Pesmu, koju prvi put slušaš, a godinama je znaš...
I zaplakaćeš, istog časa...
I najzad shvatiti kako sam te voleo...
Moj mail...
pegava218@yahoo.com
Ti koja imaš nevinije ruke
Ti koja imaš nevinije ruke od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.
Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojeg glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.
Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.
Šeći njegovim žalom. Neka te
Susreću ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni
gušteri neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom će biti ponizne.
Neka ti pjevaju ptice koje ja
ogrijah u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriši cvijeće koje ja
zalijevah svojim suzama.
Ja ne dočekah najljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.
Ja neću nikada voditi za ruke
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenim u crnoj šumi.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
budi blaga njegovom snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice, dok na njega budu.
silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovom snu...
Vesna Parun
Blogeri čije riječi ispunjavaju moju dušu...:
- Dah samoće...Zaprepasti me njegova sličnost sa...Njim. Između ostalog, zato je na vrhu ovog popisa
- Izgubljena...Traži se, kao i mnogi od nas.
- Dado... Prave si boje dodao... U pravi čas.
- Ina...,zbog njenih savjeta...
- Gracia...Jedno majo simpatično stvorenje....
- Stari momak...Šta reći, još jedan Balaševićevac
- Mistika,zbog njenih pjesama...
- Nevernik...Još uvek Samo Svoj....
|
|