ima li kraj?
Sjećate se početka kraja? eh dragi moji... početak kraja nije značio kraj, već početak ˝početka˝ nečega... o da, opet kompliciram, ali ne bi bila ja da ne zapletem priču bez obzira kak jednostavna bila.
Ovo je za žene...muškarci iliti dečki molim vas ugasite ovu stranicu ako ne želitem da vas prerano uvrijedim...
e tako, sad kad sam ih se riješila...:))))
Svaka moja priča je počinjala s puno uzbuđenja, emocija, erupcije, a na kraju je ostalo veliko ništa ili hrpa razočaranja. Ponekad sam se previše trudila ili se nisam uopće trudila... griješila i ovako i onako, a sada... idem... vodim se onim što najbolje znam... biti ja... vidim da me ne želi promijeniti, vidim da nije kao ostali. Kad smo kod ostalih, zašto su svi oni isti??? Kojeg god uzmeš, svaki je isti...ako te ima nije dobro jer zna da te ima, zna da ćeš biti tu kad god on poželi, kad god te zatreba i tad prestaje onaj trud, ona strast zbog koje je on postao Mr. Special... e drage moje, a mi plave glupačice to sve toleliramo. Mislim da nas film ˝Žene ˝ nije ničemu naučio... kad nas tuku mi smo pokorne, kad viču na nas mi slušamo i dalje su nam bogovi čije tlo ljubimo dok oni ležerno koračaju njime... Svaka od nas je posebna i drugačija, a kad smo zaljubljene sve smo slijepe i gledamo ravno. Zašto je to tako, ne znam...ali znam jedno - životna škola!!! Da da, mile moje ženice svaka od nas je sigurno u životu imala mangupa u kožnjaku koji su je odveo u nebesa, doživjela je 1000 i 1 savršeni spoj i na kraju je pala... razbila se poput ogledala i mislila da je ona kriva. Inače takvi ˝macho˝ dečki, obične ljušture bez osjećaja su zapravo jednom davno bili povrijeđeni i sad vode igru kako im paše, digli zidove i ko nas j..e. Koliko puta ste rekle ˝nikad više˝?
Vjerujem da...ali taj nikad ne postoji kad se takav bad boy pojavi u našoj blizini... ne znam zašto, ali oni su magnet za sve... bile mi nježne, grube, drage, podmukle...uvijek nas privuku. Kao što je Julijana rekla (hvala ti!)... dobre dečke je ostavljala u žutim minutama... e cure moje, dobre dečke valja zadržati, ali sad ono pametno ˝KAKO ZNATI TKO JE DOBAR DEČKO?˝, to pitanje nas sve muči, imale mi 15 ili 26 ili 45 ili 68... Nikako, kad vidiš da je tu kad si tužna, sretna, ljuta, nabrijana, živčana, u PMSu, dok vičeš, plačeš... dok se iskaljuješ na njemu, a nije kriv... e da, tad znamo da je dobar. Tad znamo da ON zna da sve to nije namjenjeno njemu već da je ona jednostavno preživčana, ali ga treba, a prava i istinjska predanost je ako je on tu... ako joj pruža podršku kad joj je najteže.
Sve mi smo željne pažnje, nježnosti i njegove predanosti...
ovo je previše osobno, i da ide mene...ali ovaj put nisam bahata, hladna, bezobrazna... ovaj put sam ja...
...drage moje, možda nije Mr. Right, ali je poseban...ovaj put mislim da je on predan meni kao i ja njemu... iako smo samo dvije duše koje se polako sjedinjuju u jednu taj put je dug...ali sve ono što ga čini je nadasve prekrasno...
...svaki poljubac, svaki uzdah, svaka lijepa riječ... sve si ti, a polako postaješ i dio mene...
Oprosti što nisam navikla na MI, na NAS, na nešto kao TWIX, ali uskoro ću i ja imati potrebu reći... nas tvoje, samo tvoja...samo mi...
i dok mi misli lete njemu lijepo vas pozdravlja vaša Tetica, ona koja ne vjeruje u ljubav, ali vjeruje u jedinstvo...a možda...tko zna... Probaj me razuvjeriti :)
...da nismo pogriješili
Svi griješimo pa tako i ja...opet! Nažalost da, izgubila sam nešto što čak ni nisam imala. Čudan je osjećaj kad ti klizne niz ruke nešto što ne možeš opipati, a toliko želiš. Još čudnije kad netko zna da ga želiš, a ne može ti pomoći bez obzira na sve što mu značiš. Zašto mora biti tako komplicirano? Zašto želim kriviti nekoga tko uopće nije kriv?
Čudno! Ovo se inače ne događa...osjećam se kao dijete kojem su istrgnuli lizalicu iz ruku. Bespomoćno, sićušno i uplašeno!
Ovo ne traje predugo, ali opet dovoljno se oteglo da ja shvatim da te želim... bit ću sebična, ali mrzim tvoje zagrljaje. Mrzim ih jer nikad ne dovedu do ničeg više... sjećam se, zagrlio si me, a tvoje lice je dodirivalo me. Znam da sam se pokušala odmaknuti jer me bilo strah mene. Strah da ću posegnuti za nečim što nije moje, još... željeti, priželjkivati i maštati je dozvoljeno, ali time upropastiti nešto sveto...hm, o tome moram razmisliti. Želim li otići neokaljano iz ove bajke moram ići protiv struje koja me vuče tebi. Želim te! Možda je čudno, ali ne samo ono što vidim... obožavam razgovarati s tobom. Obožavam tvoj osmijeh kad se upletem u hrpu beznačajnih rečenica, obožavam tvoj pogled kad izgovaram ˝ne znam˝, a ti dobro znaš što mislim i još više obožavam što započnem rečenicu, a ti ju možeš završiti.
...i sad tok tu sjedim, pišem ono što sam ti trebala reći ne znam dal da te pustim, da idem protiv sebe ili da ti budem blizu...
Kažu cilj opravdava sredstvo, koje bi bilo naše ili točnije moje... nestajanje opravdamo odustajanjem. Ne mogu prihvatiti činjenicu da ne znaš što želiš, jednostavno to nisi ti... uvijek sve znaš, uvijek...
Zašto me puštaš samo tako? Znam zašto, ali ne želim priznati da je tako... ponekad je lakše kad ljudi odu iz naših života i ostane samo sjećanje, a ponekad se želim boriti za ostanak. Želim da ovaj put bude tako! Možda nisam u pravu, ali ja tu ne vidim kraj. Stvarno ga ne vidim, molim te razuvjeri me i reci da je onaj ˝početak kraja˝, bio zapravo kraj. Ne vjerujem da je, ne želim vjerovati...
Pustiti tebe značilo bi odustati od nečeg u što zapravo ne vjerujem, a ti mi daješ povoda svakim danom da vratim vjeru u to. Prekrasno mi je s tobom i ne mogu vjerovati da je sve otišlo u tako pogrešnom smjeru. Kada? Znamo kad, ali zašto smo to dopustili... ne razumijem...
Neću naći pravi način da ti to sve kažem jer ne mogu te gledati u oči i tonuti dubokoooo u njih, a pritom ti to sve reći.
Znaš li zašto ja tebe ne gledam u oči? Jednostavno ne mogu...bojim se da će me privući i da ću htjet ono što mi nije dozvoljeno.
Kako bi sve bilo jednostavnije da smo ˝tipični˝...
Pišem i razmišljam o tome kako zapravo tonem u hrpi rečenica koje za tebe možda nikad neće imati smisla... i mrzim kad si dobar i mrzim kad mi kažeš ˝malac˝, ˝telić˝... mrzim to..., a zaprvo ne mrzim ništa i vrtim se u krug...
svaka bajka ima svoj happy end, a ovo nije bajka iako je počela kao jedna...i ne znam kraj... samo vjerujem da početak kraja nije kraj...