mala sapa

ponedjeljak, 11.02.2008.

nastavak priče

Malo je zastao, omirisao zrak i bez straha zakoračio u ležaj k njima. Sivka je ležala, mačići oko nje. Ona je budna, svi mačići spavaju.
Nezainteresirano je promatrala došljaka, koji je, ni pet, ni šest hrabro kročio među mačiće, malo ih razmaknuvši i tako sebi napravivši mjesta, legao do Sivke. Svako je mače kod mame Sivke imalo svoje mjesto, samo je ono malog, uginulog bilo neupražnjeno. Kao da se to samo po sebi podrazumijevalo, ježić je zauzeo to mjesto, a Sivka se nije bunila. Dozvolila mu je da postane njezin, te ga nahranila. I od tada je
ježić postao član Sivkine obitelji. Boravio je u njihovom ležaju, spavao s mačićima, jeo s njima, ravnopravno sudjelovao u njihovim igrama; tek bi noću dok su svi spavali odlazio u duge šetnje, ne zaboravljajući da je on ipak jež. Umoran bi se vraćao ujutro, a njegovo bi ga mjesto u mačjoj kući čekalo.
Tako je prolazilo ljeto.
Možda se pitate kako to da su mačići - mekani i nezaštićeni, s tek izraslim krznašcem mogli boraviti s jednim bodljikavcem, kakav je Ježo bio?
No, morate znati, da maleni ježevi imaju tanke i nježne bodljice, ne tako oštre i neugodne kao njihovi roditelji.
Počeo je napredovati i rasti. Osim što ga je Sivka hranila, jeo je i drugu hranu, sve ono što priroda inače uči ježeve da jedu: kukce u travi,ostatke voća i povrća koje bi mu dala djeca, a volio je i mačju hranu koju su djeca
kupovala Sivki.
Ljeto je bilo na izmaku. Vrućine su dosegle vrhunac i iza Velike Gospe željno se čekala kiša. Svi su porasli: i djeca, i mačići, i ježonja.
Djeca i životinje cijelo su ljeto imali sličan ritam; samo igra i veselje, no od sada se njihovi životi počinju razlikovati. Djeca će krenuti u školu ili vrtić, već prema uzrastu...
I mačići su krenuli u svoju malu školu. Čim je kiša malo osvježila dvorište,Sivka je odlučila svojoj djeci dati nekoliko sati poduke: došla bi na sredinu dvorišta, noseći u zubima neku malu životinju, skakavca ili nešto slično i odvažno je bacila u zrak. Iako je lovina već bila uginula, ona je simulirala svojim skokovima kao da se radi o lovuna živog stvora. Kružila je oko nje, lupkala šapicom, bacala je u zrak, mazno i višeznačno mijaukala, pozivajući svoju djecu da paze, jer je ovo bila - škola života. Uskoro će mačići morati sama odlaziti preko dvorišta u neistražena područja i donositi sebi hranu.
Tako je to bilo nekad, ali danas - možda taj lov i nije više toliko važan, jer čim se u kući spomene odlazak u trgovinu, djeca zatraže da se kupi i mačkama njihova hrana.
Ježo baš nije volio te sate mačje obuke. Ta ipak je on bio jež! On je radije cijele noći sa kompanjonkom kornjačom Kornijem, koja je također živjela u dvorištu, obilazio gredice sa cvijećem. Rezulat cjelonoćne šetnje ovo dvoje nespretnjakovića bile su polegnute kadifice, slomljene glavice lijepih kata, nagnječeni listovi ljiljana ili margareta. Mama se ljutila i ljutila, jer je sav njezin trud oko uzgoja cvijeća bio uzaludan, No Ježo i Korni nisu baš obraćali pozornost na mamine prosvjede. Znate, nekad se dogodi nesporazum između životinja i ljudi, premda mnogo rjeđe nego što u nesporazume upadaju ljudi sami.
Možda zbog nesporazuma, možda zbog nekih razloga znanih samo njemu, tek jedno jutro - ježića više nije bilo. Kad ga nisu našli u mačjem ležaju, djeca su ga počela tražiti među cvijećem. Ali ni tamo ga nije bilo. Mislili su da će se pojaviti oko podneva, kada su mačići obično jeli. Ali nije se pojavio ni oko podneva, ni uvečer, ni slijedećeg dana.
Sivka i mačići bili su dovoljni sami sebi, ali djeci je bilo teško prihvatiti da je zov prirode bio jači od njegove želje da ostane s nama.I u tom pogledu su životinje jače od nas ljudi.
Sivka je u potpunosti vladala situacijom. Bila je ponosna na svoju djecu i na ulogu odgajateljice malog ježa, ali njezino se ponašanje nije promijenilo. Djeca su pretražila svaku travku, podigla svaki kamen u dvorištu, ali nisu ga našli. Roditelji su im objasnili da tako mora biti, da su se Sivka i Ježo dogovorili o svemu i pozdravili, a djeca su spavala, pa im se nije mogao javiti...On ima drugu zadaću u svijetu prirode, nego što je imaju mačke. Mačke žive uz ljude i u blizini dvorišta, ali ježevi vole šumu, šuškanje lišća, noć i svoj skromni dom - rekli su oni. Djeca su se primirila, jer na koncu, on je tu negdje blizu i možda će još koji put doći k nama u dvorište, mislila su.
Jesen je došla, topla i blaga, školska godina je već odavno započela i donijela obaveze, nova prijateljstva, uzbuđenja i radosti.
Bilo je nedjeljno jutro i svi su se spremali poći u crkvu. Djeca su, već obučena, čekala na dvorištu roditelje, pa da se krene; kad se odjednom s dvorišta začula vriska i galama djece.
"Dođi" - utrčalo je jedno uzbuđeno, plavo biće u kuću, "brzo dođi - vratio se!"
U prvi tren nije se mama mogla sjetiti tko im se to vratio, kad ona pouzdano zna da nitko ngdje nije ni otišao (kad se odraste, pod teretom svakodnevnih obaveza, brzo zaboravite ono što nije prevažno, ali to nikada nećemo malenima reći - kako je njihova mama izlazila u dvorište ne znajući koga će tamo zateći).
Tada ga je ugledala: "Narastao je" - pomislila je dok je on vlažnom, sjajnom njuškicom pozdravljao svaki cvijet, svaku dječju nožicu, svakog mačića. Sa obostranim uvažavanjem pozdravili su se i on i Sivka.
Sigurno se došao još jednom pozdraviti i zahvaliti. Vidio je svoje male prijatelje, okrenuo se i na svojim visokim,tankim nožicama, neprestano njuškajući otišao od njih. Ovaj put trajno i zauvijek. Možda ga sretnu negdje dok budu išli u šetnju, ili zaustave auto da bi on prešao cestu.
Tko zna, možda nekad i navrati, ako ni za što drugo, a ono da pokaže kako je velik i lijep narastao. Bilo kako bilo, oni ga nisu zaboravili i uvijek, kada idući malom cestom preko Zagore, naiđu na kakvog ježonju, djeca poviknu:"To je naš ježo. Bog ježo!"
Koliko se od dviju životinjica moglo naučiti:
ljubav i obaveza ne moraju biti ni užasno teške, ni tegobne, ljubavi ima raznih...
Ako ste pomogli jednom biću, imate se pravo zvatu prijateljem svih stvorenja i u svakom stvoru vidjeti priliku da postanete bolji čovjek.
A i kadifice i lijepe kate su se oporavile s prvom jačom kišom i nastavile cvjetati sve do prvih mrazeva.

11.02.2008. u 20:14 • 4 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  veljača, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29    

Ožujak 2009 (3)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Veljača 2008 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

nepredvidivo

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr