Mala ovcica

Vrijeme leti, sutra je već Badnjak... po nekoj tradiciji doba pećenja kolača, i to sve u šesnaest. Nije mi to lak posao, tako da sam si te posliće rasporedila u nekoliko dana a i M. mi pomaže. Smotana kakva jesam (a trenutno je ta moja osobina i pojačana) u svaki kolač zaboravim dodati neki sastojak, ali svejedno za sada ispadaju relativno dobri. Bitno da su jestivi, a vizualni identitet nije toliko strašan (a nije da ću ih prijavljivati na neki natječaj) .

Dala sam si zadatak usavršiti izradu tih slatkih grijeha, kako bi jednog dana moj sinek mogao sa ponosom govoriti kako su mamini kolači najfiniji (kao što to ja govorim za svoju). Iskreno se nadam da ću u tome i uspjeti. Što se ostatka kuhanja tiče, tu će tata pobrati sve nagrade.


Nisam od onih pretjerano slatkorječivih ili nešto maštovitih kad su u pitanju čestitke. Znam što bih kome poželjela, ali kada to pokušam prenjeti na papir sve mi zvuči nekako isklišejizirano.
Uglavnom, ove blagdane dočekujem ispunjena (doslovno i preneseno) sa ostvarenom najvećom željom; sa divnim M i malim juniorom uz nas.... bilo bi pretjerano išta drugo poželjeti, pa neću ni pokušavati. Ove godine deda Mraz će se malo odmoriti od mene.

Zato svima vama želim lijepe i ugodne blagdane, neka vas razveseli i najmanja sitnica pod borom, a naravno za ubuduće neka se svakome ostvari barem po jedna lijepa želja!