Cesarić

28.01.2006., subota

Tišina

Sjedim u travi.
Al ne sjedim sam.
Na različku, što se lako njiše
Do mojih nogu, sjedi jedan leptir,
I mirno mu med iz modrine siše.

Ne boji me se. Kao da se sviko
Već posve na me.
Ne smeta nas niko.

24.01.2006., utorak

Jesenje popodne

Stojećke cigaretu palim.
Ne prija mi.
Na stari divan ja se svalim.
Dodija mi.

Sjedim nepomično ko ćuk.
Najednom čujem čudan zvuk.
To cvili jesen. To je prva
Mašina koja pili drva.

Nas okno kaplja kiše padne
I zasvjetluca tu i zapne.
Već kapne druga i svjetluca:
To jesen mi na okno kuca.

22.01.2006., nedjelja

Spoznanje

Prigno sam pred životom čelo
Upoznavši mu mudru dvojnost:
Što najjače u srcu peče,
Postat će najviša opojnost.

Jer život - alkemista stari -
Umijeće znade nepoznato.
Od muka, bolova i sumnja
U mome srcu stvara zlato.

Što dublji mi je bio bol,
U većem sjaju je umino.
I tako vršim poziv svoj:
Od suza praveći vam vino.

21.01.2006., subota

Mala kavana

Mala kavana. Treperenje sunca
I stol u kutu za dvoje -
Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš,
Drago, jedino moje?!

Mjesece ljubav je u meni rasla,
Al nikom to ne htjedoh reći.
Bio sam sam, ispijen od čežnja,
A tako blizu sreći.

Da l' mogo sam slutiti ovoga jutra,
Blijed još od probdite noći,
Da ću ti meko šaptati riječi,
Sanjane u samoći?

I da ću tog jutra, što će se vječno
U riznici srca da zlati,
Naić na ruku toplu i spremnu
Da stisak mi drščući vrati?



Sljedeći mjesec >>