<body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="//connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>
*život ide dalje, prijateljstva se NE raspadaju*
ponedjeljak, 22.02.2010.

Radi se o prijateljstvu.. O ženskom prijateljstvu.. O najboljim prijateljicama.. To je ono o čemu vam mama priča kad ste male - o najboljoj prijateljici s kojon ćete sve dilit.. O prijateljici koju je teško naći, ali jednon kad je nađete, ona će vam bit važnija od bilo kojeg muškog.. Bar meni je.. Život mi je pokaza da neke ženske nisu sposobne biti prijateljice.. Da, može neko vrime sve bit super, može i deset godina sve bit super.. Dok god jedna od njih "vodi" glavnu rič, a druga/druge se ponašaju u skladu.. Čim ona druga odluči reći svoje mišljenje, dolazi do raspada sistema.. Odjednon više nisi najbolja prijateljica, već najveći neprijatelj.. I onda nije bitno sve ono šta ste do tada prošle, svi problemi koje ste zajedno riješile, sve suze koje ste zajedno isplakale.. Bitna je samo jedna rič, jedna "pogreška".. I ništa više nije kao prije.. I točna je samo ona - nitko ti nije veći stranac od osobe koju si nekad volio!!! Iman naj priju i ne vodi niko glavnu rič, znamo se naljutit al to ne traje više od 30 sekundi.. Ona je sada u Sinju, fali svima, meni najviše, i iden stalno u Sinj, i izlazimo, ovo ono.. Ništa me ne spriječava da se družimo.. Njezine obožavan, a i oni mene.. Sve je ka u bajkama.. Presavršeno.. Doček Nove 2010. godine bia je savršen, a kažu kako počne godina tako se i nastavi.. Nadan se da će tako i bit.. Martine prije su ovde al nijedna se nije udostojila doć do Sinja, takve su okolnosti.. B.F.F. smo..

ZA MARTU!
Bila si mi samo obična prijateljica kada si se rodila.. Družile smo se povremeno.. Kad smo počele ić u vrtić sve više smo bile skupa.. Od te noći smo bile najbolje, teško je reć da smo najbolje prijateljice bile, bile smo više ka sestre.. Bile smo skoz slične, pravo ličile jedna na drugu.. Ponašanje je bilo malo vragolasto, ali tada je nama to bilo kuul^^.. Nikad se nismo takmičile jedna između druge.. Bilo nam je svedno koja će pobjedit u nečemu, koja će dobit nešto.. Bilo nam je svejedno.. Puno smo toga doživile.. Najviše pamtim događaje tipa: kad bi se igrale vanka, uzele bi neku grančicu i pravile se da pušimo, ili tipa kad si me pokušala depilirat a ja skričala ka luda, ili kad san te naučila vozit skuter, ili sad nekidan kad smo išli na topli u Čare, a s nama su bili policajci, i ja na izlazu ukrala kišobran, a ti zadržavala njih i varila si im u facu.. Sve je to bilo lipo dok je trajalo.. Kad pogledam slike na kojima smo nasmijane... Kada se sitin našeg prvog pijanstva.. Tj. zajedničkog pijanstva :) Ono bila si mi ki sestra al mi nisi značila toliko, koliko mi sada značiš.. Sada kada vidim da te neko drugi grli i ljubi, nekako me malo rastuži.. Jer san manje vrimena s tebon.. Rekla si mi da odonda nisi upoznala svoju novu najbolju prijateljicu.. Nisam ni ja.. Nekima će to bit smišno, i parit će im se da je lažno, al istina je.. Možda ova priča nema nekog smisla, ali san je morala napisat..


| 12:26 | Komentari (7) | On/Off | Print | # |



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.