07
subota
prosinac
2013
tolerancija ili kako se europeizirati
Unatoč silnim prepirkama oko gorućih tema, smatram da je tolerancija jedna od trenutno najbitnijih. Što uopće predstavlja tolerancija? prema Wikipediji: Tolerancija je stav koji se događa u trenutku u kojem valja otrpjeti "štetu" što ju pojedincu ili grupi nanose drugi pojedinci/grupe svojim djelovanjem ili iskazivanjem mišljenja i time se suživotom odustaje od mogućnosti nasilnog sprječavanja "štetočiniteljskog" mišljenja ili djelovanja. Tu se postavlja pitanje je li tolerancija zapravo pozitivnog ili negativnog značenja.
Ako kažemo da trebamo biti tolerantni prema manjinama, to zapravo bi značilo da ih trebamo podnositi. Ali naše vlasti su očito pobrkale osnovne pojmove. Tolerirati nešto ne znači uzdizati određenu društvenu skupinu na pijedestral već ih podnositi.
U našim medijima, na ranojutarnjim kavama oko 11 sati, na tržnicama, u predavaonicama se često pojam tolerancije povezuje uz pojmove Europa, Zapad, civilizacija. Iskreno, mislim da ta naklapanja nisu točna. A sad ću vam navesti i par primjera za to.
Prije par godina upoznala sam iznimno uspješan mladi bračni par porijeklom iz naše domovine koji je stekao zavidnu karijeru u Beču. Živili su u kućici, skromnoj maloj, ali su imali cilj preseliti se u elitni dio Beča. S obzirom da su uistinu imućni, financijski su si mogli priuštiti kakav stančić 80-90 kvadrata. Međutim, tu dolazi na vidjelo europska tolerancija. Njih dvoje krenu u obilazak stana i naiđu na jedinu prepreku. Vlasnik koji je bio na rubu bankrota im ne želi prodati stan jer pazi ovo- nisu rođeni bečani. Samo zato što njima ne teče bečka krv on im neće prodati svoj stan pa makar crko od gladi.
Drugi prijmer američke tolerancije. Ovog ljeta sam upoznala curu koja je naprosto bila ogorčena bajkovitom Amerikom. Tamo je naime upala u neke probleme, koji mislim da u suštini nisu bitni za priču, i imala je novca za dobrog odvjetinka. i obrati se ona tako jednoj odvjetničkoj kući koja joj dodjeli mladog, ambicioznog odvjetnika, vrlo vještog koji joj u rekordnom roku rješi probleme pravničke prirode. Uskoro je i njenoj obitelji trebao odvjetik. I ona uopće nije dvojila te se opet odluči obratiti istom odvjetniku. Međutim, kad je došla u njegov ured tu je sjedila druga osoba. Kad je upitala gdje je veleuvaženi odvjetnik, dobila je odgovor da je dobio otkaz. Njoj naime nije bilo jasno što se moglo dogoditi da tako perspektivna osoba bude odjednom otpuštena. Iz razgovora je saznala uzrok njegovog otkaza je njegova seksualna orijentacija- nije bio podoban da predstavlja jednu uistinu uspješnu firmu kao osoba homoseksualne orijentacije. Što je dalje bilo s tim slučajem ne znam. Jer takve stvari ne prenose naši mediji, koji očigledno pokušavaju i dalje prodati priču o američkom snu. sad se postavlja pitanje. Zašto mi moramo biti toleranti? Pošto iz primjera vidimo da mnoge države na koje se naše vlasti pozivaju kao tolerantne to nisu. I kad kažem da je Hrvatska zemlja s najvećom tolerancijom, mislim da nisam daleko od istine. Samo što naša tolerancija ponekad granići s tiranijm manjine nad većinom. Do kad ćemo mi biti tolerantni na sve ono što nam se nametne. i Zašto Hrvati jednostavno ne mogu biti svoji, zsšto nas se mora svrstavati u neke glupe redove, red Europe, red Balkana, red Istoka. Zašto mi jednostavno moramo negdje spadati, zašto ne možemo biti jedinstvani, zašto moramo biti kao drugi i drugima slični?
Znate, mislim da bi mogla parafrazirati jednu rečenicu od cjenjene Coco Chanel koja glasi: Kako bi bila nezamjenjiva, država mora uvijek biti malo drugačija.
komentiraj (4) * ispiši * #
01
nedjelja
prosinac
2013
još jednom o referendumu
Unatoč činjenici da me čekaju kolokviji i hrpa gradiva koju treba svladati, ja u ovom trenutku ne učim nego, gledam cijenjeni HRT.
Dakle, prošao je i referendum, građani (ni)su se izjasnili. Više mi je muka, ali naprosto mi je muka od svega. I od jedne i od druge strane. Imam svoje mišljenje, koje očigledno ne zastupa ni jedna ni druga strana.
Naši dragi homoseksualci provociraju. Po sto pedeset deveti put! Njihova prava nisu ugrožena. Zašto? Zato što Sud za ljudska prava gay brak ne smatra ljudksim pravom. Jel trebam dalje? Osim toga, savjetovala bi im da se malo bolje informiraju, jer je naša draga Vlada stavila na javnu raspravu prijedlog zakona o životnom partnerstvu. Da, nije brak, ali je po onome što sam pročitala vrlo slično braku. Partnerstvo će se sklapati pred matičarem, uz 2 svjedoka.
Iskreno mislim da je ova inicijativa njima u mnogoćemu pomogla, jer budimo realni, da nije bilo referenduma ne bi sad uopće raspravljali ni o kakvom životnom partnerstvu.
I koliko god mi ljudi reklo da nije fer ni pošteno ja smatram da je i nitko me ne može razuvjeriti. Opet ću ponoviti da nemam ništa protiv homosekusalaca, ali pravno gledajući ne možeš dvije institucije različitog cilja nazivati istim imenom. To je praktički kao da Vlada i Sabor se zovu istim imenom! Ono što želim istaknuti je sljedeće: pravo i emocije (ljubav) ne smijemo strpati u isti koš! Ako ćemo pričati o pravu (a pričamo jer se govori o zakonima, Ustavu), ne možemo reći kako njima treba dospustiti brak jer se oni vole! Dakle, ako kažem da je cilj braka, pravnički gledano, RAĐANJE djece, a cilj homoseksualne zajednice je ostvarivanje određenih benificija (uzimanje prezimena, imovinski odnosi). Dakle, dva različita cilja. Po tome tebaju postojati i dva različita naziva. Ovim rezultatom se ne uskraćuje homoseksualcima, ništa. Dapače, smatram da su oni ovime na dobitku.
Kad čujem naše drage političare i svu tu urbanu gerilu kako teži razvijenom Zapadu, skače mi kosa na glavi. Pa vi ljudi nemate pojma koliko vam je dobro u ovoj rupetini od Hrvatske. Imate pitku vodu, predivnu prirodu, radite (oni koji rade) puno manje nego Zapadnjaci. Dišete čisti zrak, dok stanovnici Zapada i kad pogledaju nebo ne vide je li sja sunce ili je oblačno. Težite tom Zapadu, gdje prevladava cenzura medija, gdje riječ demokracija gotovo ne postoji, gdje ljudi imaju manje prava nego mi. Ali mediji su vrag. Oni vam prodaju priče, puste bajke. U Americi još i danas se na pripadnike drugih rasa gleda kao na građane drugog reda. Ljudi koji se izjasne kao homoseksualci vrlo često dobiju otkaz! Ali o tome se ne priča. Ameriku se još uvijek pokušava prikazati kao civiliziranu zemlju. Samo šta su oni jako daleko od civilizacije. Ne zaboravite da vas tamo mogu ubiti kao psa na ulici a da pri tom nitko ne odgovara. Je li vi želite takvu zemlju, samo zato šta oni imaju puno para? JA ne, meni je i ovako dobro. I mnogima je, samo nisu svjesni. Hrvati žive kao bubreg u loju. Ali im očito to nije dovoljno. Znam da je hrpa ljudi nezaposlena, da su mnogi gladni, ali dragi moji u Americi je hrpa ljudi nepismena, nema zdravstevnog osiguranja za sve građane, ne mogu svi svoju djecu poslati na studij. Ako želite takvu državu samo naprijed.
komentiraj (6) * ispiši * #
