tolerancija ili kako se europeizirati

Unatoč silnim prepirkama oko gorućih tema, smatram da je tolerancija jedna od trenutno najbitnijih. Što uopće predstavlja tolerancija? prema Wikipediji: Tolerancija je stav koji se događa u trenutku u kojem valja otrpjeti "štetu" što ju pojedincu ili grupi nanose drugi pojedinci/grupe svojim djelovanjem ili iskazivanjem mišljenja i time se suživotom odustaje od mogućnosti nasilnog sprječavanja "štetočiniteljskog" mišljenja ili djelovanja. Tu se postavlja pitanje je li tolerancija zapravo pozitivnog ili negativnog značenja.
Ako kažemo da trebamo biti tolerantni prema manjinama, to zapravo bi značilo da ih trebamo podnositi. Ali naše vlasti su očito pobrkale osnovne pojmove. Tolerirati nešto ne znači uzdizati određenu društvenu skupinu na pijedestral već ih podnositi.
U našim medijima, na ranojutarnjim kavama oko 11 sati, na tržnicama, u predavaonicama se često pojam tolerancije povezuje uz pojmove Europa, Zapad, civilizacija. Iskreno, mislim da ta naklapanja nisu točna. A sad ću vam navesti i par primjera za to.
Prije par godina upoznala sam iznimno uspješan mladi bračni par porijeklom iz naše domovine koji je stekao zavidnu karijeru u Beču. Živili su u kućici, skromnoj maloj, ali su imali cilj preseliti se u elitni dio Beča. S obzirom da su uistinu imućni, financijski su si mogli priuštiti kakav stančić 80-90 kvadrata. Međutim, tu dolazi na vidjelo europska tolerancija. Njih dvoje krenu u obilazak stana i naiđu na jedinu prepreku. Vlasnik koji je bio na rubu bankrota im ne želi prodati stan jer pazi ovo- nisu rođeni bečani. Samo zato što njima ne teče bečka krv on im neće prodati svoj stan pa makar crko od gladi.
Drugi prijmer američke tolerancije. Ovog ljeta sam upoznala curu koja je naprosto bila ogorčena bajkovitom Amerikom. Tamo je naime upala u neke probleme, koji mislim da u suštini nisu bitni za priču, i imala je novca za dobrog odvjetinka. i obrati se ona tako jednoj odvjetničkoj kući koja joj dodjeli mladog, ambicioznog odvjetnika, vrlo vještog koji joj u rekordnom roku rješi probleme pravničke prirode. Uskoro je i njenoj obitelji trebao odvjetik. I ona uopće nije dvojila te se opet odluči obratiti istom odvjetniku. Međutim, kad je došla u njegov ured tu je sjedila druga osoba. Kad je upitala gdje je veleuvaženi odvjetnik, dobila je odgovor da je dobio otkaz. Njoj naime nije bilo jasno što se moglo dogoditi da tako perspektivna osoba bude odjednom otpuštena. Iz razgovora je saznala uzrok njegovog otkaza je njegova seksualna orijentacija- nije bio podoban da predstavlja jednu uistinu uspješnu firmu kao osoba homoseksualne orijentacije. Što je dalje bilo s tim slučajem ne znam. Jer takve stvari ne prenose naši mediji, koji očigledno pokušavaju i dalje prodati priču o američkom snu. sad se postavlja pitanje. Zašto mi moramo biti toleranti? Pošto iz primjera vidimo da mnoge države na koje se naše vlasti pozivaju kao tolerantne to nisu. I kad kažem da je Hrvatska zemlja s najvećom tolerancijom, mislim da nisam daleko od istine. Samo što naša tolerancija ponekad granići s tiranijm manjine nad većinom. Do kad ćemo mi biti tolerantni na sve ono što nam se nametne. i Zašto Hrvati jednostavno ne mogu biti svoji, zsšto nas se mora svrstavati u neke glupe redove, red Europe, red Balkana, red Istoka. Zašto mi jednostavno moramo negdje spadati, zašto ne možemo biti jedinstvani, zašto moramo biti kao drugi i drugima slični?
Znate, mislim da bi mogla parafrazirati jednu rečenicu od cjenjene Coco Chanel koja glasi: Kako bi bila nezamjenjiva, država mora uvijek biti malo drugačija.