Nek' ti jutro miriše na mene
petak, 16.02.2007.
Prijateljice
|
U ponedjeljak sam gledala emisiju Direkt. Tema je bila prijateljstvo. Shvatila sam koliko sam zapravo sretna sa svojim prijateljicama. Postoje one tri koje su stvarno uz mene i zaista su super. Ne znam kako one izdrže sve moje priče o njemu, meni, našoj vezi, njegovim porukama, pozivima. I sama sebi idem na živce, a one sve to vrijedno slušaju. Ma nisu li divne??? Kad mi je trebao hitan izlazak bile su tu, kad me trebalo tješiti zbog Valentinova i reći mi ne bile su tu... Sretna sam zbog njih!!!  |
- 11:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 12.02.2007.
Zašto to rade???
|
Ostavio me prije točno prije 40 dana, točnije 4.1. Taj četvrtak mi je malo uništio dan... Sve je bilo divno, krasno. Tu večer sam došla do njega, igrali samonašu igru "Ludi labirint". Ja sam pobjedila(moram to naglasiti). Nakon toga smo malo gledali televiziju(bio je Maršal), mazili se i sve tako.... Dok on nije zašutio( a to je prava rijetkost). Znala sam da nešto nije u redu, pa sam ga i pitala, a on je odgovorio. Krenule su riječi... Ja nisam siguran da je ova veza ono pravo i da će završiti brakom. Postalo mi je sve ozbiljno, ne želim da dođe, npr. do djeteta,a ja nisam siguran. I tko zna što je on tu ispričao. Plakala sam ja, plakao je on! Kad sam ga pitala kako može takvo nešto reći samo je sljegao ramenima i plakao. Grlila sam ga i ljubila jer sam shvaćala da je to kraj, ali nisam sebi htjela priznati. Bilo mi je stvarno grozno nakon tog prekida, kao da je iščupao moje srce i skakao po njemu(baš tako). I tako sam mu se javila prije više od tjedan dana, po savjetu njegovog prijatelja. Mislila sam da se nađemo na piću, jer sam se ja smirila, a i on pa ćemo onda moći normalno razgovarati. On nije mogao jedan dan, ja drugi i tako smo se našli 3.2. u subotu. Ja sam se sredila(moram to priznati). Kad sam došla tamo gdje smo se dogovorili, on je već bio tamo, zagrlio me i počeo plakati. Poslje je rekao da je pukao kad me vidio. Sjeli smo u njegovo auto, i pričali, o svemu i svačemu. Jako je bio depresivan, ne može naći staž, uskoro mu je očeva godišnjica smrti, nećak mu je bolestan i tako. Željela sam ga poljubiti, ali nisam htjela ništa učiniti prva. On je učinio prvi korak, zaglio me, pomirisao kosu i poljubio me. Bilo je to kao da je prvi put! Ali... Sat nakon što smo se pozdravili poslao mi je poruku da još sumlja.. I lađe su opet potonule. Zašto je tako neodlučan? Zar mu jedna cura koja ga iskreno voli i uvijek je tu za njega nije dovoljna? Da mi je shvatiti taj muški rod? |
- 10:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Veljača 2007 (2) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Ispod jastuka, mirisi kašmira, za nas će noćas svirat, tužnu pjesmu tu. Umrjeti od ljubavi dok mjesec pada na nas. Reci dal' bi za nas bio spas! Nema duša snage te,da bori se. Ovo je za nas put bez povratka. Jer ti odlaziš večeras, samo prate te suze nebeske. Za sto dugih godina, Bog me kaznio bez tvog dodira. Al' nek' te zagrli netko sretniji, čuvali te svi dobri anđeli. Samo nekad me nađi da nam se, zvijezde sve zapale.... Love is a temple Love a higher law... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||