"Na muci se poznaju junaci."

Svaka kriza predstavlja određenu muku, ali svaka kriza može biti i prilika. Kako prebroditi krizu i kako u krizi ugledati priliku, umijeće je koje se skupo naplaćuje. Dobar primjer krize je ovaj najrecentniji – COVID-19 kriza.

Krenimo redom. Kako bi poduzeće uspješno savladalo krizu, ono treba imati dobre temelje. Dobri temelji su, u ovom slučaju, kvalitetne organizacijske vrednote, vrijednosti. Isto je i s potresom, drugom krizom koja nas je zadesila u kratko vrijeme – kako bi građevina izdržala kušnju na koju je stavlja potres, prvenstveno mora imati dobre temelje. Kako bi se organizacijske vrednote uspješno implementirale, vođa mora biti kompetentan. On mora znati komunicirati, slušati, pružiti podršku i osjećaj pripadnosti zaposleniku, izgraditi povjerenje unutar organizacije, znati voditi i upravljati, uvjeriti i inspirirati te niz drugih stvari. Vođa nije biti lako ni bez prisutnosti krize, kamoli uz nju, ali se upravo dok krize nema izgrađuju sve ove vrijednosti prethodno navedene kako bi vodstvo u krizi bio što manji izazov, kako donošenje odluke usred neizvjesnosti ne bi bilo „pitanje života ili smrti“, nego „pitanje formalnosti“.

Vratimo se na početak. Vođe svoje umijeće skupo naplaćuju jer je kvalitetan i uspješan vođa poput dijamanta – rijedak, samim time i vrlo skup. Prema Perceptyxu (2020.), samo 42% zaposlenika se snažno slaže da je vodstvo djelotvorno vodilo organizaciju kroz COVID-19 krizu. Kvalitetan i uspješan vođa je upravo onaj za kojeg se smatra da je djelotvorno vodio organizaciju kroz krizu. S druge strane, krizu treba shvatiti kao priliku, makar samo kao pokazatelj svih napora učinjenih do danog trenutka. Kriza ne mora donijeti dodanu vrijednost, ali mora dati jasne odgovore na pitanja koliko je poduzeće stabilno i koliki su kapaciteti vodstva da savlada krizu. To je prilika koja se ne smije propustiti.

„My job was to make everyone understand that the impossible was possible. That's the difference between leadership and management.“ – Sir Alex Ferguson

Ekološka odjeća

Tri su osnovne potrebe koje čovjek posjeduje i to su za hranu, odjeću i sklonište. Globalna tekstilna i odjevna industrija zasigurno će biti ogromna, jer ispunjava drugi osnovni čovjekov zahtjev. Trenutno vrijedi 480 milijardi dolara, a očekuje se da će uskoro doseći 700 milijardi dolara. To je zato što ljudi postaju sve svjesniji načina odijevanja. To je postalo sredstvo za stvaranje dojma i predstavljanje njihove osobnosti. Svi žele ostaviti dojam različitom i modernom odjećom.

No, tužna je činjenica da je ljudska pohlepa da izgleda privlačno i nosi glamuroznu odjeću na kraju naštetila okolišu. Tekstilna industrija jedna je od najzagađivača koja oslobađa svjetske industrije. Istraživanja pokazuju da tek pet posto ukupnog prostora odlagališta otpada na tekstilni otpad. Osim toga, 20 posto cjelokupnog onečišćenja slatke vode nastaje tretiranjem i bojanjem tekstila

Tekstilne tvornice generiraju petinu svjetskog industrijskog zagađenja vode i za izradu odjeće koriste 20 000 kemikalija, od kojih su mnoge kancerogene. Samo kineske tvornice tekstila proizvode oko tri milijarde tona čađe - onečišćenja zraka povezanog s bolestima dišnog sustava i srca - sagorijevanjem ugljena za energiju.

Tekstilna industrija svakodnevno koristi milijune litara vode. Problem ipak ne leži u velikoj upotrebi! Otpad se ne obrađuje radi uklanjanja onečišćujućih tvari prije nego što se odloži u vodena tijela. Otpadna voda obično sadrži PBDE, ftalate, organokloride, olovo i mnoge druge kemikalije koje uzrokuju ozbiljne zdravstvene probleme i bolesti kod ljudi.

Postalo je krajnje potrebno smanjiti onečišćujuće tvari koje emitira tekstilna industrija. Kontaminacija zraka, vode i zemljišta tekstilnom industrijom i njezinim proizvodnim jedinicama sirovina postala je ozbiljna prijetnja okolišu. Ugrozila je život ljudi i raznih drugih vrsta na Zemlji. Globalno zagrijavanje izravna je posljedica onečišćujućih tvari koje ispuštaju takve industrije. Također dugoročno uzrokuje štetne bolesti i zdravstvene probleme kod ljudi koji se izlažu zagađivačima.

Korištenje organskih sirovina može pomoći u borbi protiv emisije onečišćujućih tvari od strane tekstilnih jedinica. Organski pamuk je posebno koristan jer se u proizvodnji pamuka traži maksimalna količina pesticida i gnojiva. Osim toga, otpad koji nastaje u tvornicama za proizvodnju tekstila prije obrade treba preraditi na način da u njemu nema otrovnih kemikalija. Treba pribjeći ekološkim metodama uzgoja i proizvodnje.

Da biste osigurali da vaša garderoba ne šteti planeti, krenite u održivu kupnju. Sve je veći popis tvrtki koje su postavile za misiju stvoriti ekološki prihvatljivu odjeću s odgovornim materijalima i održivim praksama tijekom cijelog postupka, od korištenja tvornica na solarni pogon do materijala za kompostiranje. Ovo su najbolje marke za pronalaženje ekološke odjeće s modernim dizajnom.

1. DL1961. ...
2. Pact. ...
3. Cienne. ...
4. United By Blue. ...
5. Alternative Apparel. ...
6. Threads 4 Thought. ...
7. Amour Vert.
8. Thought Clothing

Recikliranje CO2

Kroz povijest svaka generacija ljudi imala je određene probleme i dostignuća koji su obilježili njih i to određeno razdoblje. Generacije prije nas su bile obilježene industrijalizacijom, ratovima, borbom za ljudska prava i jednakost itd. Ono što obilježava našu generaciju i naše vrijeme kao dostignuće je pojava i razvoj interneta, digitalizacija i razvoj te industrije općenito, a problem s kojim se ljudi u 2020.godini bore (osim corone) i zasigurno će se boriti u budućnosti je problem zagađanja okoliša.

U ovom blogu htjeli bismo ukazati na novu perspektivu u borbi sa zagađenjem okoliša i globalnim zatopljenjem. Kroz medije se stalno govori o Pariškom sporazumu i njegovom cilju smanjenja stakleničkih plinova te smanjenja korištenja fosilnih goriva, korištenju obnovljivih izvora energije, električnim autima, no realnost je malo drugačija. Fosilna goriva će i dalje ostati u uporabi jer kompletno prebacivanje na korištenje obnovljivih izvora energija zahtjeva veliku promjenu u infrastrukturi i da bi uopće došlo do toga treba će proći još niz godina, a u međuvremenu i dalje se sjeku šume i dalje se traži nafta i zemni plin. Kada se priča o borbi sa zagađenjem često se povlači argument električnih auta i koliko su oni dobri i korisni za borbu sa zagađenjem, ali ako pogledamo s druge strane na količinu auta na svijetu, količinu cijele infrastrukture koja je namijenjena automobilima koji koriste fosilna goriva jasno nam je da ta promjena neće doći odjednom i naravno nam je jasno da za tako veliku promjenu treba jako velika količina novca. Pitanje je zašto bi sve to radili i trošili ogromne količine novca na to ako imamo zagađenu atmosferu punu CO2?
Sada zasigurno mislite da je ovo bezvezno pitanje koje samo sebi odgovara. To bi sve baš zato što imamo zagađenu atmosferu punu C02, ali što ako možemo taj CO2 reciklirati i ponovno ga koristiti? Znastvenici tvrde da je to moguće uz postojeće tehnologije te uz korištenje obnovljivih izvora energije. Jedan od koncepata je koncept solarnih otoka koji su razvili znanstvenici u Švicarskoj i Norveškoj. Njihova je ideja napraviti velik broj plutajucih solarnih otoka koji bi pomoću solarnih ploča proizvodili električnu energiju koja bi pokretala proizvodnju vodika i izvlačenje CO2 iz morske vode, te bi onda vodik i CO2 koristili za proizvodnju metanola koji može biti korišten za gorivo. 70 ovakvih otoka bi tvorilo jedan cluster koji bi zauzimao površinu od 1 kvadratnog kilometra te njihove projekcije kažu da bi trebalo otprilike oko 3 milijuna otoka koji bi reciklirali sav CO2 u atmosferi. Prvi solarni otoci trebali bi biti pušteni u uporabu 2025.godine. Namjena ovog teksta nije diskreditiranje električnih auta ili Pariškog sporazuma, koji su dobri pokušaji i pokazatelj da je nekog briga, već ukazivanje na nove perpsektive koje se rađaju unaprijeđivanjem tehnologije i koje će nam zasigurno pomoći u borbi s globalnim zatopljenjem.

Neuspjeh

Jedna od najtežih stvari na svijetu je spoznati kada nastaviti dalje i prihvatiti neuspjeh. Ako želimo uspjeti, ako želimo naučiti nešto novo, najbolji i najgori savjet je „ne odustaj“, ako nešto ne funkcionira, pametni ljudi ne rade to stalno, već pređu na nešto drugo. Međutim, teško je naučiti nešto novo, odustajući stalno, često čujemo izreku „najlakše je odustati“.

U blogu James Clear-a možemo pronaći nešto što on naziva tri stepenice neuspjeha: 1. stepenica jest neuspjeh taktike- to su „kako pogreške“ to su pogreške koje se odnose na lošu izvedbu dobrog plana., 2. stepenica je neuspjeh strategije- to su „što pogreške“, vodimo se strategijom koja nas dovodi do loših rezultata, i posljednja 3. stepenica odnosi se na „zašto pogreške“ kada ne postavimo jasne ciljeve, viziju i put. Ove tri stepenice trebale bi nam pomoći u odluci kada odustati, a kada nastaviti provoditi plan. U mnogim literaturama možemo pronaći još mnogo savjeta kako prepoznati neuspjeh, kako spriječiti da dođe do neuspjeha te kako se oporaviti od istog. Za mnoge ljude, uspjeh je pozitivna stvar, a neuspjeh nešto kompletno negativno, no je li to stvarno tako?
Neuspjeh utječe na naš ego, ako za nešto jako dugo radimo, planiramo osjećamo veliku bol kada dođe do neuspjeha, no zaista, želimo li čitav život provesti u strahu od neuspjeha?
Možemo živjeti u strahu i izbjegavati izazove, rizik, no možemo i isprobati drugačiji pristup životu- onaj gdje neuspjeh nema tako crno i negativno značenje. Život u kojem učimo iz grešaka i nakon svakog neuspjeha se ustajemo jači i bolji nego ikad prije.

"What is the point of being alive if you don't at least try to do something remarkable?" -John Green

Neke od najuspješnijih priča počele su s neuspjehom. Svaki neuspjeh donosi nam novu lekciju. Uči nas kako je život ponekad težak, ali sa pravim stavom ništa nije nemoguće. Kako bismo nešto novo iz neuspjeha naučili moramo imati ispravna način razmišljanja. Životne lekcije koje naučimo iz neuspjeha nemoguće je otkriti kroz uspjeh Walt Disney mučio se 10 godina, a onda je kreirao Mickey Mouse-a. Prije svog uspjeha, doživio je neuspjeh u svome gradu, preselio se, borio za svoj san, a kasnije i bankrotirao. Svi znamo kako je ta priča završila. Neuspjeh nas tjera na istraživanje i prihvaćanje novih ideja. Činjenica da smo spremni reći uredu je doživjeti neuspjeh dopušta nam da prihvatimo puno više rizika u životu. Strah od neuspjeha velika je kočnica za ljude. Najveća tragedija je živjeti toliko oprezno da nemamo priliku pasti i doživjeti neuspjeh. Nagrade je moguće pokupiti i zaraditi samo ukoliko prihvatimo dovoljnu količinu rizika. Naša reakcija na neuspjeh, kao i naša borba i prihvaćanje rizika govori dosta o nama kao osobama. Zapamtimo, nije važno s čime krećemo u životu, što nam je dano, već što ćemo s tim istim učiniti. Budući da imamo ugrađen strah u sebi, često se dogodi da prvi pad, prvi doticaj s neuspjehom protumačimo kao životnu krizu, katastrofu. Mnogi najuspješniji ljudi na svijetu počeli su ni od čega. Nisu imali ništa, na njihovom putu stajali su im svi, međutim nisu ni prva ni zadnja osoba koja je od zrnca kakaa napravila čokoladu. Ono što trebamo naučiti i prihvatiti je sljedeće, neuspjeh je ključ uspjeha. Jednostavna istina je, da veliki uspjesi nikad nisu postignuti bez prethodnih neuspjeha. Mnogi su čuli za Edisonovih 10. 000 pokušaja da napravi žarulju, ili Dysonovih 5000 neuspjeha da naprave usisavač bez vrećica.
Neuspjeh će uvijek stajati na putu do naših snova, na nama je da ga prihvatimo i da živimo punim plućima.

“Failure is so important. We speak about success all the time. It is the ability to resist failure or use failure that often leads to greater success. I've met people who don't want to try for fear of failing.” J. K. Rowling

Društveno poduzeće / Društveni poduzetnik

Današnji članak posvetit ćemo društvenom poduzeću te društvenom poduzetniku. Govorit ćemo o tome što društveno poduzeće predstavlja, koju ono ima svrhu u samome društvu, kojim bi ciljevima trebalo jedno društveno poduzeće težiti te koje sve vrste društvenog poduzeća postoje. Zatim ćemo se dotaknuti društvenog poduzetnika kroz analizu profila i kakve bi sve karakteristike jedan društveni poduzetnik trebao imati.
Društveno poduzeće je novi oblik organizacije koji nastaje na križanju javne, poslovne i neprofitne organizacije. To je (ne)profitna organizacija koja za cilj ima rješavanje društvenih problema i svakodnevnih izazova u kojima se pojedinci nalaze. Društveno poduzeće ostvaruje profit, ali s ciljem reinvestiranja te iste dobiti natrag u postojeću djelatnost ili u lokalnu zajednicu. Stoga je jako važno da društvena poduzeća tj. njihove aktivnosti reinvestiranja budu u nešto što je ekonomski održivo. Društvena poduzeća su dinamični i progresivni gospodarski subjekti koji stalno eksperimentiraju i uvode inovacije u svoje poslovanje kako bi nakon uočavanja problema bili spremni i na rješavanje istih. Najveća „borba“ društvenih poduzeća je to što potrošači svoje želje i potrebe neprestano redefiniraju i time zapravo proces zadovoljenja njihovih želja i potreba nikada nije gotov. Društvena svrha ovakvih poduzeća je unapređenje života pojedinaca i lokalne zajednice kroz ostvarenje društvenih ciljeva i vrednota, kao što su: transparentnost u radu, povjerenje, solidarnost, osnaživanje zajednice, poštovanje, jednakost, odgovornost, ranije spomenuta održivost modela, zaštita okoliša kroz koju se dolazi do svijesti samih potrošača te se na taj način stvara pozitivna slika o poduzeću, edukacija, etičko ponašanje te mnogi drugi ciljevi i vrednote prema kojima jedno društveno poduzeće teži i treba težiti. Neke od vrsta društvenih poduzeća su: kooperative, zadruge, udruge, poduzeća u vlasništvu zajednice, poduzeća u vlasništvu zaposlenika, kreditne unije te mnoge druge vrste.
Društveni poduzetnik je osoba koja se prvenstveno bazira na stvaranje dodatne vrijednosti za društvo. Kroz inovacije u pronalaženju novih proizvoda i/ili usluga nastoji riješiti sve društvene probleme. Društveni poduzetnik, kroz različite načine pristupa društvenom problemu, također pokušava i optimizirati stvaranje financijske vrijednosti za poduzeće kako bi onda ono dalje kroz renivestiranje pomoglo društvu u globalu. Važno je da sve odluke koje društveni poduzetnik donose budu korisne za društvo te društveno održive. Cilj društvenog poduzetnika je kontinuirano praćenje društvenih želja i potreba te prilagođavanje pristupa rješavanju tih problema. Stoga je jako bitno da društvenog poduzetnika kraste karakteristike poput: brige za zajednicu, brige za poduzeće, da prati impulse koji mu dolaze iz okruženja te da bude otvoren prema njima kako bi na najbolji mogući način mogao vladati situacijom. Za društvenog poduzetnika je jako bitno da pronađe fokus u nečemu te da se pobrine da od toga napravi trajan i samoodrživi proces koji će bit na korist čitavoj zajednici.
Za kraj, društveno poduzeće i društveni poduzetnik bi se trebali pobrinuti da pojedinci dobiju investiciju u neki projekt kako bi se time pripomoglo zajednici, da poboljšaju društvene uvjete za s nižim primanjima te da kreiraju nova radna mjesta kako bi došlo do regeneracije lokalne zajednice.
„Ako ne možeš nešto učiniti, barem pokušaj i već si učinio više od drugih.“

Umijeće slušanja

Svijet u kojem živimo karakterizira volatilnost, nesigurnost, složenost i nejasnost. Oni koji toga nisu bili svjesni do nedavno vjerojatno su isto osvijestili pojavom virusa COVID-19 i života u uvjetima „novog normalnog“. Postavlja se pitanje kako se prilagoditi takvom svijetu i što napraviti da ga učinimo boljim? Naravno, nemoguće je dati jedinstven i univerzalan odgovor na ovo pitanje, ali o njemu svakako treba promišljati. U ovom članku ćemo se baviti slušanjem kao jednim od mogućih načina za bolju prilagodbu i promjenu svijeta.

Za početak, treba podsjetiti da čuti i slušati nisu sinonimi. Konzultant za zvuk Julian Treasure u svom TED talk-u „5 ways to listen better“ definira slušanje kao dodavanje značenja zvuku, dakle riječ je o misaonom procesu. Ipak, većina ljudi prilično nesvjesno obavlja tu aktivnost. Zašto je to tako i što je u tome pogrešno? Od svih komunikacijskih vještina, slušanje se uči prvo i najkraće, a koristi se najviše. Prema Treasureu čak 60% vremena u komunikaciji provedemo slušajući, a samo 25% onoga što čujemo zapravo uspijemo percipirati. On ističe kako „gubimo naše slušanje“ jer živimo u glasnom svijetu gdje nas se lako dekoncentrira. Vezano uz to, u svom TED talk-u „Why architects need to use their ears“ objašnjava kako pri dizajnu prostora u kojemu se ljudi kreću, od ulica preko javnih ustanova i poslovnih zgrada do naših domova, treba razmišljati o zvuku i time doprinijeti kvaliteti slušanja, ali i života. Primjerice, buka u bolnicama loše utječe na produktivnost medicinskog osoblja, ali i na oporavak pacijenata. Nadalje, nestrpljivi smo, naša pažnja se teško usmjerava, možemo zapisati i snimiti ono što čujemo pa nema potrebe da se na isto koncentriramo. No, slušanje nam omogućava razumijevanje koje je temelj svega. Moramo razumjeti kako stvari funkcioniraju kako bismo izbjegli pogreške i kvarove, te kako ljudi razmišljaju i što osjećaju kako bismo izbjegli osobne, profesionalne, političke i druge sukobe, te s njima povezane troškove koji mogu biti itekako visoki. Treasure objašnjava 5 načina kako bolje slušati: 3 minute dnevno provesti u tišini, izdvojiti nekoliko stvari koje čujemo u buci primjerice koliko različitih kanala razgovora čujemo u kafiću, uživati u svakodnevnim zvukovima poput perilice rublja, staviti u kontekst ono što čujemo i voditi se akronimom RASA – receive, appreciate, summarize, ask. Treba usmjeriti pažnju na govornika, pokazati razumijevanje s „hmm“ , „ok“ i sl., zaključivati i parafrazirati s „dakle“ kako biste provjerili jeste li dobro shvatili, te postavljati pitanja kako biste riješili eventualne nejasnoće. U kompleksnom svijetu koji nas okružuje posebnu važnost imaju učenje i razvoj, a učimo slušajući jer govoreći samo ponavljamo ono što već znamo. Također, kompleksnost od nas traži agilnost i rad na sebi, a slušanje se može naučiti iako se u procesu formalnog obrazovanja nažalost ne uči. Vođe u poduzećima trebaju biti dobri slušatelji kako bi bili efikasni i efektivni u svom radu jer su upravo oni ti koji trebaju „pomiriti“ različite interese različitih dionika, a kako bi to mogli prvo ih moraju čuti i razumjeti. S obzirom na to da se poslovanje danas odvija u uvjetima neizvjesnosti, konstantno treba biti fokusiran na nove zahtjeve, potrebe i probleme koje komuniciraju dionici poduzeća.

Ovim člankom čitatelja želimo potaknuti da osvijesti važnost aktivnog slušanja i koristi koje ono može donijeti u osobnom razvoju, te međuljudskim odnosima u privatnom i profesionalnom životu, te motivirati na trening svoje vještine slušanja.

The Corporation(2003.)

Dokumentarni film „The Corporation“ redatelja Marka Achbara i Jennifer Abbott
prikazuje razvoj i značaj korporacije od prvih osnovanih korporacija do danas, odnosno 2003. godine kad je snimljen. Kroz više desetaka intervjua s izvršnim direktorima korporacija iz različitih industrija, marketinškim stručnjacima, psiholozima, filozofima, akademicima i ostalim stručnjacima iz različitih područja, među kojima su Noam Chomsky, Naomi Klein, Milton Friedman, Howard Zinn, Vandana Shiva i Michael Moore, daje uvid u segmente života ljudi na koje korporacija u modernom svijetu ima utjecaj. U filmu je prikazana moć koju korporacije imaju nad pojedincem, društvom i okolišem, te su u tu svrhu prikazane brojne potresne i šokantne scene koje za cilj imaju osvijestiti gledatelje i potaknuti ih na promišljanje i raspravu. Film u središte razmatranja stavlja višedimenzionalni sukob između ekonomskog profita i dobrobiti zajednice, sadašnjih i budućih generacija, očuvanja okoliša i eksploatacije, tržišta i politike, moći i odgovornosti, zakonskih i moralnih normi, interesa vlasnika, zaposlenika, kupaca i ostalih dionika. Iako smo mi kao tim svjesni moći i utjecaja koje moderne korporacije danas imaju, film nas je prilično potresao i upoznao s nekim primjerima iz poslovne prakse za koje do sad nismo znali. Upravo zbog problema istaknutih u ovom filmu, smatramo kako je društvena odgovornost poduzeća sve važniji aspekt suvremenog poslovanja te nam je drago da na studiju poslovne ekonomije imamo mogućnost slušati kolegij na tu temu i upoznati kolege koji taj aspekt poslovanja također smatraju važnim.

Smatramo da je trenutnu situaciju jako teško promijeniti zbog toga što većina velikih korporacija danas jednostavno ne mari za društveno odgovorno poslovanje. Želja za ostvarenjem profita, stjecanjem konkurentske prednosti i zauzimanjem boljeg položaja na tržištu prevelika je da bi se tom problemu pristupilo brzo i efikasno, odnosno na način koji ova situacija zahtijeva. Smatramo da današnje velike korporacije samo djelomično brinu o problemu društvene odgovornosti te ne žele dublje i na primjeren način poraditi na tome zato što je takav način rada jako duboko u svih njihovim razinama obavljanja posla te bi cijelo prebacivanje poslovanja na društveno prihvatljivi način za njih bilo preskupo i neučinkovito. Mislimo da se srž problema ne mijenja, nego da se javnosti prikazuju samo mali koraci ka poboljšanju koji su, pogledamo li širu sliku poslovanja, zanemarivi.

Završili bismo svoj prvi post u želji i nadi da ćemo kroz semestar zajedno i jedni od drugih puno toga naučiti na temu društveno odgovornog poslovanja, te da ćemo isto znati primijeniti kada u svojoj karijeri dođemo na pozicije moći.