|
|
Chad Michael Murray-Lucas
Sophia Bush-Brooke
Hilarie Burton-Peyton
Bethany Joy Galeotti-Haley
James Lafferty-Nathan
| rujan, 2007 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
diZzZ ßy:CoKojAdiCa
| The Rolling Stones... |
LinkoviAna-Maria
Ana
Marina
Paula
Petra
Mia
Josipa
Ivana
Dijana
Ksenija
Pa evo na nagovor monogih osoba pišem novi post, što mi se neda 
.
A što reći nego da je u školi katastrofa. Svi nas počinju ispitivati, davati nam kontrolne koje mi baš i nisu drage i ostala sranja. jedino što je dobro počeli smo biti napokon složan razred.
A kako san mogla zaboraviti zadnju utakmicu protiv Cetine(Sinj). Popušili smo čak glupih 3 razlike, ali nema veze za 6 miseci će oni dobiti svoje. Isto košto smo mi jutros od trenera, ŠPRINTEVE.
Sada lipo polako idem i ostavljam vas da čitate i dalje.
I usput posjetite ovaj blog.
Evo napokon sam skupila snage da napišem ovo, a to sam trebala davnih dana, to jest 23.07.2007.
Pa da počnem, napokon!
Zbogom Daria
Evo i sada 40 dana nakon njezine smrti nije mi lako. Samo mislim na nju. Dok je ovaj papir mokar od mojih suza, koje teku kao potoci, imam njenu sliku pred očima. Njezin osmjeh...... Njezine plave oči..... Još ne mogu zamisliti da je nema. Pitam se zašto se to moralo dogoditi baš njoj, baš mojoj prijateljici koja mi je bila poput sestre i uvijek će ostati u mome srcu. Zašto je Bog odabrao nju? Zašto je ona imala leukemiju? Njezina sestra mi je javila par dana prije njene smrti, da je jako loše i da je u bolnici. Bojala sam se da se to ne dogodi, ali se dogodilo. I to se desilo baš jedan jedini dan prije mog rođendana. Taj datum nikada neću zaboraviti, 13.06.2007. petak, sjedim u školskoj klupi, na satu zemljopisa, kada odjednom na mobitel mi stigne sms od njene sestre. "Gotovo je, nije izdržala". Kad sam to pročitala samo sam ostala stajati u mjestu sa suzama u očima. Prijateljice koje su sjedile ispred mene primjetile su da nešto nije u redu i odmah su me počele pitati šta mi je..... Nisam riječi rekla jer nisam mogla.... Samo sam se pitala: " Zašto ona? Zašto kad je tek trebala napuniti 16 godina? Zašto je ona morala umrijeti?"
Dana 14.06. mi je bio rođendan. Sve mi je bilo čudno. Ona je sada trebala biti tu sa mnom slaviti,a nje nema. To mi je bio najnesretniji rođendan, jer je jedno mjesto pokraj mene bilo prazno.
Svaki dan samo očekujem kako će me nazvati i reći da dolazi kod mene. Ali onda odjednom osjetim kako maštam.
Savjeti moje prijateljice mi malo pomažu.
Znam, znam i sama da moram nastaviti živjeti dalje, ali........
Ali jedno mjesto pokraj mene zauvijek će ostati prazno, jer Darie više nema.
A evo me sada tu i na meni je red da napišem štafetu koju mi je proslijedila Ana P...!!!
Opiši se u 5 rečenica:
Zovem se Josipa.
Treniram rukomet.
Živim u glupom gradu.
Volim prijatelje.
Mrzim Školu.
Šta volim a šta ne:
Volim prijatelje i prijeteljice, shoping, druženje s meni zanimljivim ljudima,
rukomet, volim .........
Ne volim umišljene i lažljive ljude, školu, par osoba na ovome svitu, nogomet....
Ljubavno stanje:
Nije za javnost.
Možda izgleda ovako
a možda i ovako
.
Najveća mana:
Najveća mana mi je brzopletost!
S kim mi je najdraže biti i gdje:
Najdraže mi je biti sa prijateljima i obitelji. Gdje? Hm.... Na zabavnim mjestima.
Dali sam šminkerica:
Šminkerica? Pa i neznam baš sada. Ponekad.
Šta slušam:
Slušam sve i svašta.
Najveća želja mi je:
Najveća želja mi je da u životu budem netko i nešto.
Najveći uzor:
Najveći uzor u životu mi je prijateljica koja više nije s nama, jer ona je živila brzo i svaki dan živila je kao da joj je posljedni.
Ah evo napokon kraja štafeti.
Prosljeđujem je dalje:
-Ani-Mariji
-Ivani K.
-Paula
