major tom

Malo sam razmišljao o Virginia tech masakru.
Zaista malo, jer o tome je dosta teško razmišljati.
Onda sam sinoć pogledao “Svi predsjednikovi ljudi” po x-ti put.
Pa sam još malo razmišljao.
Zatim su mi se obje priče povezale u smislenu cjelinu.

Amerika je zaista društvo slobode.
Oni su slobodni da rade, zarade, kupe oružje, pobiju pola fakulteta.
Isto tako su slobodni da, poput dvoje nabrijanih novinara utjelovljenih od strane prejebenih D. Hoffmana i R. Redforda, upornim fanatičnim radom sjebu vrhušku vlastite vlade.
Jednaka je to sloboda u oba slučaja, samo se nalazi na suprotnim polovima imaginarne socijalno moralne vage.

Kod nas je ta vaga puno kraćih krakova.
Nitko te neće upucat na faksu ali niti jedan novinar neće natjerat vrh bilo čega (npr. Vlatka Markovića) da odstupi, pokaje se, makar hineći.
Nekad, ne tako davno, vaga je bila još kraća, jedva da je i postojala.
Nitko nije smio ni pomisliti niti na nasilje niti na slobodno novinarstvo.

Uopće ne sudim što je bolje ili lošije, ni što je to sloboda uopće.
Samo mi se čini da je jako teško postaviti okvire koji su dovoljno široki za zadovoljavajući individualizam i istovremeno dovoljno uski za kakvu takvu iluziju kolektivnog ćudoređa.
Iako maglovito nazirem da bih ipak rađe živio u današnjim USA nego u nekadašnjoj YU......

Ispravite me ako griješim