Nasumične misli

Dragi vlasnici pasa i oni koji će to tek postati

Za početak napomena
Ne, nisam jedna od onh koji mrze pse i ne želim ih oko sebe. U cijelom životu imam jednu lošu uspomenu na pse, koliko se sjećam i ne računam ju.
Ne mislim da su odvojeni parkovi za pese dobra ideja. Mislim da to šalje podvojene signale djeci i zbunjuje ih. Osobito djecu koja imaju doma pse.

Jesmo spremili negativan stav prema članku i opustili se? Ne pokušavam započeti svađu niti ikoga ljutiti. Super, počnimo.
Ovaj članak mi se već dugo "kuha" u glavi i bilo je pitanje kad bu ugledao svjetlo dana. Već dugo primjećujem kako pseći izmet nonšalantno trune na zagrebačkim ulicama i ne sjećam se kad sam vidjela da netko kupi za svojim psom. Čast iznimkama. Zadnjih mjeseci, na relaciji kuća-vrtić i obrnuto, više moram plesati step nego hodati, jer ekipa ne kuži za kaj služe one vrećice na uzicama. Svaki dan prolazim istom ulicom i svaki put je ista situacija. Skačem s noge na nogu kao u igrici jer izbjegavam nagazne. Sam kaj ne dobivam zlatne novčiće za svaki preskočeni drek. Šteta, bila bi to dobra cifra.
Dođem na more, na otok i kunem se, sve je isto. Na udaljenosti od cca 1 metar imate hrpice dreka. Naravno, točno se kuži gdje se istovario mali a gdje veliki pas. Sad mi je stvarno puna kapa i moram ovako prenjeti svoju molbu/želju/zahtjev:
Čistite za svojim psima!
Kaj je takav problem? Imate psa/pse, volite ga, vodite u šetnju, ne date da vam zmazani pas ulazi u stan ili kuću. Super! Što se onda dogodi u šetnji? Doživite napad amnezije i zaboravite počistiti? Niste uzeli dovoljno vrećica sa sobom? Znate li uopće čemu služe? Pretpostavljam da znate zakaj šetate pse, dat ću vam mig, nije samo radi svježeg zraka i vježbe. Gdje god se nalazi, pas obavlja nuždu. Neki dan je moj sin stao u pseći drek skoro do koljena, nije špica prati ni cipele ni dijete zbog tuđe ljenosti. Nije to samo problem domaćih ljudi i turisti su nam se uljenili. Nitko ne dijeli globe i ne čiste. Postavit ću im natpise na bar tri jezika i pripremiti stav ako netko ne pokupi.
Pozdravljam ekipu koja vodi računa i čisti, pesima dam "šapu" i molim nemarne, pokupite drek od svog psa.
Hvala unaprijed!

19.07.2018. u 13:47 | 0 Komentara | Print | # | ^

Dvogodišnjaci iliti anđeo i vrag

Većina roditelja je čula za izraz „the terrible two (grozna druga)“ i proživljava tu „šarmantnu“ fazu.
Upravo prolazimo kroz tu fazu i moram priznati da je naporno.
Negdje oko druge godine, dijete postaje svjesno sebe kao osobe, shvaća da je zasebna osoba od svojih roditelja, otkriva svijet i svoje želje. Nažalost, shvati i da postoje mnoga ograničenja. Dijete nailazi na mnoge prepreke, od roditeljskog „ne“ do svojih tjelesnih i mentalnih ograničenja. Skuži da ne kuži stvari.
I tako dolazimo do vrištanja, valjanja po podu, udaranja i bacanja stvari, promjena raspoloženja i slično. Za usporedbu možemo koristiti dr. Jekylla i gospodina Hydea. Dijete je dr. Jekyll koje se nasumično pretvara u gospodina Hydea. Za razliku od priče, dijete ne pije nikakve napitke i ne radi na tome da se transformira u zlo biće. Samo pokazuje svoje frustracije.
Hyde ima gadnu naviku pojaviti se niotkuda, uvijek u najgorem trenutku na najgorim mjestima. Nema najave, djetetu ne titra oko i ne grči se kao u crtićima. Odjednom dijete koje je uživalo u šetnji silno želi preći ulicu na najprometnijem raskrižju; mirno jedete juhu, zdjelica leti prema podu; kažete „ne“ jer ne možete slušati isti cd četiri puta dnevno, dijete počinje bacati stvari okolo ili se baca po podu i vrišti.
Ponekad uspijem spriječiti napadaj bijesa skretanjem pažnje sa izvora frustracije. Tajna je u tome da budem spremna skakutati, pjevati, oponašati životinje nasred ulice. Ponekad uspije. Dućane uglavnom izbjegavamo, Marko je vrlo znatiželjan.
Često vidim frustrirane roditelje u dućanu dok im djeca vrište ili plaču. Poželim ih utješiti i reći, znam kroz što prolazite, imam takvog doma. Prije sam si mislila kako su to loše odgojena djeca i kaj im rade roditelji da su ih tako razmazili. Više se ne pitam i ne kolutam očima na nikoga.
Pročitala sam da ti tantrumi znaju potrajati do četvrte godine, nadam se da će proći ranije.
Imam dojam da su se napadi bijesa smanjili ili se rjeđe pojavljuju. Mislim da Marko bolje prihvaća odbijanje i da se lakše miri sa svojim frustracijama. I dalje ga dosta toga ljuti ali počinje shvaćati da se cesta prelazi tek kad prođu auti ili da ne može dobiti sve kad hoće.
Ekipa, nemojte osuđivati roditelje zbog djetetovih napada bijesa, to su samo frustracije koje moraju biti izbačene. Nemojte misliti da je dijete zločesto ili razmaženo i nisu roditelji krivi.

Oznake: dijete, tantrum, Bit` će bolje

25.05.2018. u 23:24 | 0 Komentara | Print | # | ^

Tko ima lijepu dušu?

"Will you still love me
When I'm no longer young and beautiful?
Will you still love me
When I've got nothing but my aching soul?
I know you will, I know you will
I know that you will
Will you still love me when I'm no longer beautiful?"

Young and beautiful, Lana Del Rey

Ovi stihovi su me potaknuli na razmišljanje. Jednostavni su ali zapravo sadrže vrlo bitno pitanje: tko će biti voljen kada potpuno ogolimo svoju dušu? Tko će biti voljen kada ne bude nikakva lijepa fasada, samo duša sa svim svojim manama i vrlinama?
Svi smo mi ljudi od krvi i mesa, imamo mane i vrline ali dok smo mladi imamo i ugodnu fasadu. Mi zapravo od prvih dana svoga života pokazujemo pravo lice, stjecajem okolnosti nabacimo nešto "kozmetike" i ponekad moramo pokazati ono što drugi žele vidjeti. Makar ta fasada bila u suprotnosti sa našom ličnosti.
Upoznala sam mnoge ljude koji su pokazali svoje pravo lice, bez ikakve "kozmetike" i moram priznati da mi se neki nisu svidjeli. Dopustili su da mane potpuno izađu na vidjelo i škrtare na vrlinama. Neki se uopće ne trude dopustiti vrlinama da izađu na vidjelo. Kao da su zaboravili na to da moraju biti ugodni i sebi i drugima.
Najgori su oni ljudi koji pokazuju lažno lice i misliš da su u principu dobri ljudi a onda vidiš pukotine na toj fasadi koja puca sve više i više. Dok se ne sudariš sa pravim licem te osobe i poželiš pobjeći vrišteći. Takve ljude nitko ne voli, drugi ih toleriraju koliko moraju ali zapravo ih nitko ne žele previše u svojoj blizini. Da, susrela sam i takve ljude.
Jeste li se ikada zapitali imate li lijepu dušu i hoćete li biti ugodno društvo čak i kad pokažete svoje pravo lice? Hoće li vaših vrlina biti dovoljno da ne prevladaju mane? Jako sam sretna što mogu reći da poznajem dobrih ljudi koji imaju lijepe duše. Iz njihovih iskrenih očiju i osmijeha mogu vidjeti da su dobri ljudi i da ih jako volim. Kada upoznate nekoga s lijepom dušom, ne dopustite da ta osoba ode iz vaših života. Ako shvatite da se vi morate "popraviti" neka vam ta osoba bude inspiracija i poticaj da budete bolja osoba. Jer nikada ne prestajemo raditi na sebi.
Ponekad se zapitam za sebe, jesam li dobra osoba i koliko još moram poraditi na sebi. Imam li dovoljno vrlina i koliko još moram korigirati mane? Nije mi drago kada moje mane izađu na vidjelo ali sam većine svjesna. Ponekad mi netko kaže za neku manu, to zaboli ali moram biti svjesna da drugi primjećuju ono što ja ne primijetim.
Nadam se da ću se uspjeti popraviti što više, dok još mogu. Kako bih mogla biti ugodna i sebi i drugima.

22.10.2017. u 20:37 | 0 Komentara | Print | # | ^

Zašto su neke žene pokvarene do srži

Često se pitam zašto, zašto se žene okreću jedna protiv druge bez valjanog razloga.
Po svemu sudeći, tako je bilo i uvijek će biti. Tu ne gajim nikakve iluzije.
Ali zašto? Je li u pitanju pusta zloba, frustracije, ljubomora ili nešto mnogo gore? Jesi li ti psihopatkinja koju žderu osjećaji zbog kojih se moraš iskaliti na drugoj ženi? Možda je razlog sve navedeno, bojim se da bi moglo biti.
Kakav je osjećaj okomiti se na neku drugu ženu koja ti nije ništa napravila ali činiš sve da ju središ? Kako opravdavaš svoje postupke? Spavaš li noću ili kuješ planove za uništenje? Liječiš li svoje frustracije i komplekse terorizirajući drugu?
Mogu razumjeti žene koje su bile prevarene, izdane i koje imaju dobre razloge za osvetu. Onda navijam za uspjeh, sredi gaduru! Zaslužila je. Ne mogu razumjeti frustrirane one koje su naprosto nekoga uzele na zub.
Ne mislim na malo tračanja ili zlobne poglede jer je dotična ljepša/bolja/uspješnija u nečemu. Govorim o istinskom iživljavanju, koje možda započne konkurencijom ili zlobnim komentarom ali ne staje tu, pretvori se u pravu mržnju i zagorčavanje života. Ponekad pod krinkom prijateljstva. Ta zlobnica će svoju žrtvu tješiti, ohrabrivati ju i u isto vrijeme joj zabijati nož u leđa.
S druge strane imamo otvoreno neprijateljstvo koje zapravo nikome nije jasno, jer najčešće nema valjanog razloga. Najgore je kada budu upleteni ljudi sa strane, koje uopće ne zanima taj "sukob".
Halo ženo, ima li kooooga?! Ima li malo razuma? Ostavi se svoje "suparnice" i bavi se bitnim stvarima. Ne moraš biti prijateljica sa svakom ženom ali ne zagorčavaj život nikome. Čak ni ne govorim o ženskoj solidarnosti, ne duguješ nikome ništa. Ne drži ljestve drugoj dok se penje do svog cilja ali ih nemoj ni piliti.

07.09.2017. u 22:35 | 0 Komentara | Print | # | ^

Sretan rođendan!

Ne mogu vjerovati da je prošla godina dana od kad si se rodio. Bila je to umorna, naporna, zabrinuta, šašava i prekrasna godina.

Sad mi se čini da je vrijeme proletjelo. Kao da si jučer bio mali picek koji je tek došao na svijet a danas si vragec koji viče i stoji na svojim nogama. Puno toga se dogodilo u ovih godinu dana i pred tobom je čitav život.
Ali ne boj se ničega, imaš toliko ljudi oko sebe koji te vole i učinili bi sve za tebe. Tu su mama, tata, bake, dede, tetka, strina, stric, veliki braco, seka, braco i Luna. Malo sam nas nabrojala, ima nas još jako puno ali ti to dobro znaš.
Nadam se da ćeš zaboraviti sve ružno i sve što te plašilo jer je to bilo prolazno. Umjesto toga zapamti svu zafrkanciju, smijeh i koliko te volimo.
Nikada neću zaboraviti kako je bilo držati te prvi put, kako si se mijenjao iz mjeseca u mjesec, naše prve šetnje, Uskršnje iznenađenje za prabaku i pradjeda, kako si uživao u luftiću u moru, tvoje prvo smijanje na glas i prvu čagicu.
Ne mogu ni zamisliti kakav ćeš biti kad odrasteš, nadam se da ćeš biti veseo i društven kao i sada. Nadam se da ćeš se i u budućnosti veseliti sitnicama i smijati kao lud na brašno, takvog te volimo. Prizor tebe kako se satima igraš božićnom kuglicom i smiješ dok ti se pelena puni je ludilo.

Ne zaboravi, mama i tata te vole do kraja galaksije i nazad. Sretan ti prvi rođendan i želimo ti sve najbolje, pusa ljubavi.



Oznake: prvi rođendan, obitelj, ljubav

26.01.2017. u 19:40 | 1 Komentara | Print | # | ^

Kad bih imala supermoći

"S velikom moći dolazi velika odgovornost" Bilježim se sa štovanjem za telekinezu!

Oduvijek sam smatrala da je to vrlo praktična moć. Ne bih ju koristila kao Carrie na maturalnoj, samo po kući. Spoiler alert! Treba mi skuhani ručak i ispeglani veš, ne hrpa leševa.
Zamislite samo, dok obavljate jednu stvar, svi ostali poslovi su u tijeku. Ne morate brinuti o tome hoće li vas dočekati kaos doma ili kako sve srediti na brzinu.
Mislim da si zapravo gotovo svi priželjkuju moć telekineze, umorni roditelji, zaposleni ljudi, poljoprivrednici Ma svi!
Svi bismo najradije došli kući s posla, iz dućana ili parka i našli skuhani ručak, čistu kuhinju i kupaonicu, zalito cvijeće, opran i ispeglan veš. Sve pokrenuto jednom misli ili pucketanjem prstiju.

Nemojte poricati i slagati face tipa, ne ja. Ne bum povjerovala.
Moj dan: pucnem prstima i kuha se fina klopa, pali se usisavač, kantice doziraju vodu biljkama, pune se perilice suđem i vešom i pokreću, krpe kreću u akciju i peru.
Većina poslova je gotova dok mi izlazimo iz sobe kako bi maleni jeo. Dok ga ušuškavam u krevetić, rade još samo perilice i šporet.
Nevjerojatno je koliko se energije i vremena potroši na sitnice kojih uvijek ima za obaviti i nikada nismo gotovi s tim sitnim poslovima.

U stvarnosti letim po kući i obavljam potrebno. Ne na metli ali bi i to bilo dobro. Navečer prije spavanja obavim još ponešto i svaki put skužim da nešto nisam napravila.
Baš. Svaki. Put.



22.07.2016. u 12:40 | 0 Komentara | Print | # | ^

Zamalo fotosinteza

Ima nešto posebno u guštanju na proljetnom suncu i prepuštanju njegovoj toplini.

Ova Cvjetnica je pala na prvi dan proljeća, jedan od najljepših dana ove godine. Stvoren za šetnju i druženje.
Silvio i ja smo otišli do crkve s kolicima u kojima je sinek spavao ugodno ušuškan.
Nakon šetnje uz potok smo stigli doma gdje se roštiljalo. Nećakinja i ja smo plesale po dvorištu gdje nas je okružio dim roštilja. Malo smo bile dimljene ali nema veze.
Familijarno smo se smjestili na terasi. Roštilj je bio povodom rođendana najmlađeg nećaka, ugođaj je bio neponovljiv.
Ne znam ima li naš maleni radar ili nam se vrijeme za jelo totalno poklapa. Spavao je par sati tako mirno da sam ga morala provjeravati ali je zaplakao u trenutku kad smo stavili prve zalogaje u usta. Nakon presvlačenja i hranjenja smo se vratili na terasu, dovršili jelo i ugodno se smjestili.
Sunce nas je tako fino grijalo, kao da miluje. Toliko je bilo ugodno da se nisam imala želju pomaknuti u hlad. U jednom trenutku je pao komentar: "Sad smo korak od fotosinteze".
Ugodan razgovor u dobrom društvu je gotovo prebrzo prošao. Sunce se počelo lagano povlačiti i mi "gušteri" smo napustili pozicije.
Moram priznati da sam se dosta duga osjećala kao napunjeni solarni kolektor, pucala sam od energije. Nadam se da će ovakvih dana biti što više.
Sad me pak ulovio umor i idem se pridružiti mojim dečkima koji su skupa zaspali. Baš me zanima tko je koga uspavao.
Noć ekipa!


20.03.2016. u 21:59 | 0 Komentara | Print | # | ^

Ti si mislila!

Veli meni ovaj naslov posprdno :)
Baš kao što mi je i život rekao

Bila sam puna planova dok sam radila na stručnom osposobljavanju, kao šipak koštica sam bila puna ideja. Nisam znala što bih prvo napravila.
radila sam, išla sam na predavanja u auto školu, trenirala ples, dobro se zabavljala, uživala u druženju s dečkom i prijateljima i planirala što bih mogla raditi.
Imala sam hrpetinu ideja. Od vrtlarenja, aktivnijeg bavljenja pisanjem, izrade ukrasnih predmeta, edukacije...
Mislila sam da mi je samo nebo granica.
Na to je život odgovorio sa: ti si mislila! Iznenađenje, trudna si!!!

Bome sam se iznenadila, dijete mi tada nije bilo u planu, Htjela sam provesti u djelo bar dio svojih ideja i zatim roditi.
Sve je bilo resetirano i preokrenuto naglavačke. Imala sam i imam najveću moguću podršku i ljubav od Silvija, moje i njegove obitelji. Sada imam još veću obitelj i maaaaaaalo smo neispavani. Sad smo već ufurani i ide nam sve bolje.
Prije mjesec dana sam rodila predivnog dečkića i još uvijek ne mogu vjerovati da je naš sin.
I tako su se neki moji planovi strmoglavili, neki su samo odgođeni i čekaju da moje zlato počne spavati cijelu noć.

ljudi moji, nemojte previše planirati, jer nekaj bude sve vratilo na tvorničke postavke.



29.02.2016. u 14:01 | 0 Komentara | Print | # | ^

Treba mi vodič kroz život

Sjećate se predškolskog doba? Doba kada smo svi bili bez brige i pameti, igrali se, najveća tlaka nam je bila kada smo morali ići doma jesti ili spavati.
Mislim da mi je to do sada najdraža etapa u životu.
Nisam znala na sat, nisam pratila dane u tjednu, satima sam bila vani i igrala se. Moje društvo je bilo "svi i zgrade". Nedostaje mi ta bezbrižnost.
A onda krene! Odjednom ideš u školu, imaš sat na ruci, raspored sati u torbi, zadaće i ustajanje na vrijeme za školu. Ekipa i bezbrižno igranje su rezervirani za vikend.
Godine prolaze u obrazovanju, obavezama, odrastamo i nađemo se tu gdje jesmo.
Sad kad smo odrasli, zaposleni (nadam se), živimo sami ili s nekim, tu su nove obaveze.Moramo od nečega živjeti.
Ustani na vrijeme, idi na posao, dobro se hrani, odseli se od roditelja. Što je paradoksalno. Roditelji nas neki put ozbiljno tjeraju, neki put u šali.
Onda kad veliš da napuštaš gnijezdo, šok ne može biti veći. Kada sam rekla da se selim kod dečka, prošla sam španjolsku inkviziciju. Nemaš stalni posao, od čega ćeš živjeti, zašto se seliš? Zar ti je tako loše s nama?
Rekla sam roditeljima kako nemam što čekati. Kada bi čekala stalni posao, mogla bih čekati idućih 10 godina. Kada bih onda otišla?
Trebalo nam je dosta vremena da se prilagodimo na novu situaciju. Meni je najveći problem bio drugi ormar. Čini se trivijalno, ali tako je. 30 godina zuriš u isti ormar, zatim se na brzinu šaltaš na drugi.
Sve je to odrastanje i sazrijevanje, fokusiranje na posao i činjenicu da smo dečko i ja zaduženi za sve u kući. Od pranja veša, čišćenja paučine, razmišljanja što nam treba i
što i kad ćemo jesti. I sve ide iz naših džepova. Kako si napravimo, tako će nam biti.
Poduzela sam još jedan korak prema zrelosti i nadam se većim mogućnostima. Upisala sam auto školu.
Predškolsko doba je bilo jednostavno, ali je sadašnjost zanimljivija, izazovnija i puno kompliciranija.
Sretno svima!



27.09.2015. u 13:31 | 0 Komentara | Print | # | ^

Sačuvati zdrav razum

Svako malo dođe puna kapa svega. Naprosto nam je dosta svih briga, svjetskih kriza, katastrofa i sebičnih ljudi.

Večeras sam "pauzirala" u predivnom parku uz zvukove Carmine burane. Bilo je odlično cca sat i pol uživati u glazbi i ne zamarati se ničime.
Koncert je bio vrhunski, pravi spektakl, hrana za dušu i napregnut mozak. Sjedila sam na livadi zatvorenih očiju, bez brige i pameti.

Uzmite pauzu kada možete, uživajte u malim radostima. Problem su često veliki.

30.05.2015. u 23:53 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

< srpanj, 2018  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Srpanj 2018 (1)
Svibanj 2018 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Srpanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (1)
Veljača 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Listopad 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (2)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Toliko je zanimljivih ljudi, događaja, gluposti i uspomena da ih moram zabilježiti i podijeliti s ostalima.

Linkovi