Tuga
tužna sam
krilca su mi odletjela u nebo
bez mene.
skini mi kosti sa skele
objesi me za štrik
u svom šarenom bujnom vrtu.
među suncokrete,
među poriluke me objesi
kraj štucne.
i sjedni na ljulju
i gledaj me kako visim.
nebo je plavo
u tvojim praznim očima se sjaji,
lažno, kao da si živ,
a lažeš, lažeš čim zineš.
i susjeda pozovi
da prokomentirate vrijeme,
ja ću krvarit iz očiju
po friško pokošenoj travi
bez glasa bez traga
bez svega
makni me, ja više nisam tu
odstrani me
da se prestanem svojoj smrti smijati.
