Neka drugačija pjesma ili se bar tako mislilo
sjedim
u mutno obojanoj stvarosti
oko sebe gledam sivilo prašine:s
moja plava aura vidljiva je zrnu graška
koje trune.
mislim na nemoguće istine
osjećam poplave na suhome tlu
u meni jezero duboko sa vrtlozima
kroz labirinte plivam
ostanem živa i prestrašena
svaki put
na meni glupi smješak
na silu ozareno lice
i umjetne lijepe oči sa suzama ispod bjeloočnica.
probijaju na kapaljku kroz cjevčicu s natpisom
"ŽIVOT"
misli se gnijezde na papir
u vrtlog prosječnosti
i propadaju
i blijede
i nisu važna.
u meni crna rupa prazna i velika
na koljenima čeka i ima lice
očajnika.ČEKAM
da dopluta neka recimo bijela...ruka
i uhvati me čvrsto,ČEKAM
da me ogrebe od žestine
i odvede u daleke prostore
ispunjene srcima i kuglicama od svijesti
po mene ruka ne dolazi nikad
u sve(ne)miru se gubim
vrijeme ni ovaj put neće stati
da pričeka još malo samnom
neku kao recimo možda bijelu...ruku
ostat ću živa i ovaj put
