OČIMA VJERE
utorak, 30.06.2015.
ZNANJE - kao dar Duha Svetoga
|
Potrebno je da imamo nešto za vidit – odnosi se na predmet spoznaje, a predmet spoznaje je Božja Objava. Božja istina! Imamo znanja do kojih ne možemo doći uz pomoć samog RAZUMA. To nije dovoljno osobito nakon istočnog grijeha. Čovjek počne krivo zaključivat... I Bog je smatrao potrebnim da se OBJAVI LJUDIMA. Kolektivne zablude: izokrenu se stvari – poroci se počnu smatrati krepostima, a kreposti porocima. Zamagljena je sposobnost rasuđivanja. Da se čovjek ne bi varao Bog nam je dao Objavu. Dao nam je to da se ne bi izgubili. Deset zapovijedi su u našoj naravi. Treba biti u milosti Božjoj da se razum ne bi varao. Da bi imali potvrdu toga On nam daje te istine. Ne daje nam ih kao neki muzejski eksponat. Koliko je samo znanja u toku školovanja koje nam neće trebat (nama npr. rijetko u životu zatreba znanje koje smo stekli iz biologije, kemije, fizike... ) To pretrpavanje informacijama dovede nas do toga da NE VIDIMO ŠTO JE VAŽNO. U zagušenosti informacijama ne razaznajemo ono bitno. Nužno je posjedovati neko znanje u životu, a opet možemo ne znati što ćemo s njim. Sve što nam Bog daje ima smisla i sve vodi do Boga. Što nam je dao dao nam je da ne lutamo. Mi vidimo živote koji su blagoslovljeni. S druge strane, ljudi mogu imati slavu, novac, ali u privatnom životu – ako nisu u milosti Božjoj – njihov život može biti potpuno rasulo. Zašto se ljudi u tolikom broju razvode? Zato jer ne žive u vjeri. Ne mogu ozbiljno shvatiti brak kao poziv. Bog nam daje ono što nam je potrebno da razvijemo u sebi milosni život. Daje nam ono znanje o sebi do kojeg sami ne bi mogli doći. Bog nije dostupan osjetilima nego preko duhovnih moći – preko duše, preko razuma. To je drugačiji proces i drugačiji način upoznavanja. ZNANJE O BOGU iznimno je važno jer bez toga ne možemo uspostaviti odnos s Bogom. I zato nam treba dar znanja. Tim znanjem dolazimo do toga zašto nas je Bog stvorio i što želi od nas. To su bitne informacije koje su potrebne za život. U Svetom Pismu apostol Pavao govori da je nevješt u govoru, ali ne u znanju. (poslanica Korinćanima: Iako sam nevješt u govoru – nisam u znanju...) Posjedovati to znanje = posjedovati sveti nauk. To je u biti BOŽJI NAUK SPASENJA ZA ČOVJEKA. Sadržaj Božjeg znanja priopćuje sam Bog i onom komu On hoće. Objavom mu je bilo dano da upozna to otajstvo. SVETI PAVAO – je u početku bio Isusov neprijatelj. On svoje znanje nije stekao od druženja sa Isusom nego nakon obraćenja. Poznavao je Stari zavjet, ali je odbacivao puninu... Bio je mrzitelj, ali je spoznao da je Isus - Bog. Ta objava za njega je bila – revolucija. Vjeru mu potom navješta svećenik Ananija. Potom odlazi u Siriju da upije to znanje... Kad Pavao kaže da poznaje otajstvo – on iza toga stoji svojim životom. Riskirao je život više puta. Nije se bojao izlagati evanđelje neprijateljima, uvjeren da poznaje istinu. Bog mu je dao da spozna ono najbitnije a sve drugo se nadopunjavalo time. Mi nismo dobili takvu objavu, ali imamo Sveto Pismo i Crkveno Učiteljstvo – i tu je sadržano ono što nam je potrebno znati o Bogu. Bog može dodatno produbiti stvari preko privatne objave – ali to nije nužno. Ono što je nužno sadržano je u Objavi koju već imamo! Kršćani danas ne drže do te Objave. U Nizozemskoj na primjer kardinal je najavio da će se jedna trećina crkava zatvoriti (!) ... Kad je, nakon koncila, došlo neko krivo znanje od strane nekih teologa – to je dovelo do propasti cijele Crkve u jednom narodu... Tu je kršćanstvo izbrisano. Nema ga. To je stvarnost kolektivnog otpada od vjere. NAJVEĆI OTPAD OD VJERE SE DOGAĐA SAD – U NAŠE VRIJEME. Tome je pridonijelo i krivo 'znanje', kriva filozofija, i krivi život. Kad čovjek živi nemoralno, razvratno, kad je navučen u grijeh, onda IMA POTREBU DA TO SEBI OPRAVDA i onda TRAŽI KRIVU NAUKU. A također i krivo znanje dovodi do krivog života... Krivi život dovodi do krive vjere... Potrebno je vrednvati ISPRAVNO ŽIVLJENJE I ISPRAVNU VJERU! Što se događa u medijima: Uzmu neke papine izjave i izvuku ih iz konteksta. Na posljetku se dobije DOJAM DA JE CRKVENI NAUK PROMJENJIV. A NIJE. Tako npr. i Hilary Clinton očekuje da će se promijeniti nauk o pobačaju. No ne misli tako samo ona – da je normalno da se vjerska učenja mjenjaju. To misle i mnogi!!! To nije nešto kao vlast, kao zakoni da se može mijenjati. Dakle, to da je nauk Crkve promjenjiv je jedna velika LAŽ! To je nespojivo sa pojmom Objave. Objava je nešto što svakog obavezuje. I svećenika i laika, i biskupa i papu... Ako bi netko išao protiv Objave tu bi prestala naša POSLUŠNOST njemu. Bilo o kome da se radi. Mi smo odgovorni prije svega Bogu i imamo osobnu ODGOVORNOST PREMA BOGU za onaj način života koji smo odabrali. Društvo može proglasiti da je brak muškarca i žene nešto ''bolesno''. Ali ako ti znaš da je to sakramenat onda je to sakramenat. Tako isto – ja sam svećenik cijeli život. Može mi na primjer biti zabranjeno da javno djelujem, ali ja sam i dalje svećenik. Mogu me jedino ubit. Pitanje celibata je nešto što se može promjeniti (nije u pitanju nauk Crkve, nego crkvena disciplina...) pa tako može biti dopušteno da se svećenici žene. ALI ako sam ja izabrao celibat – to je nešto što me OBAVEZUJE. To je moj OSOBNI ZAVJET. Potrebno je da ne gledamo stvari ''kroz druge'', nego u odnosu s Bogom. Svatko će od nas Bogu polagati račun. I to je dobra vježba prije spavanja: Zamisli se na Božjem sudu. I zamoli Boga za oproštenje grijeha za cijeli taj dan. Znaj da te Bog gleda s ljubavlju, ali Bog je i pravedan. Važno je da se ne mjerim s onima koji žive oko mene, pogotovo ako žive nemoralno, pa da uspoređujući se s njima još ispadnem idealan! Zato je potrebno svece imati za uzore. Kad gledam život sveca jednog: fali mi ovo, kad gledam drugo: fali mi ono... Uvijek mi nešto fali. Uvijek imam što radit. Važno je OD SEBE TRAŽITI VIŠE! A ako Isus govori: Budite savršeni!... to nije mala stvar... Zato se potrebno borit i to nam neće biti dano bez našeg nastojanja. ... Što se događa u hostiji? To prestaje biti kruh nego postaje Tijelo i krv Kristova. To osjetila ne vide, a Razum može shvatiti stvari do neke mjere. I tu nam je potrebna vjera. Vjera se ne protivi razumu. Poslanica Rimljanima: 'o dubino znanja Božjeg... kako su nedokučivi Tvoji putevi'; u knjizi Makabejcima... ... Ideja je jasna: O Božjoj Objavi, o dubini Božje Istine... se govori kao nečem što čovjek NE može postići svojim naravnim svjetlom razuma. To znači da je DAR BOŽJI ne tek poznavati Njegove istine nego je dar Božji i svjetlo koje nam dozvoljava da tu istinu vidimo. Dar mudrosti je da možemo na pravi način vidjeti stvari. Zašto se to znanje nije pretvorilo u život, postalo dio nas, nego se ostavlja u pretinac neki... ? Znanje bi trebalo biti praćeno sa kršćanskom praksom, sa molitvom; sa sakramentima. Znanost bez toga ostaje kao strano tijelo u nama. Znanje je dar... Poslanica Korinćanima spominje znanje u usporedbi s ljubavlju: ''kad bih imao sve spoznanje, a ljubavi ne bih imao – ništa sam'' Znanje je ostajstvo. Radi se o objavljenom znanju koje za nas može biti i beskorisno... a ono je znanje koje daje smisao svemu.  Sveto Pismo također tvrdi da je dar znanja – dar od Boga i to različit nego li mudrost, savjet i razum. Bog je Onaj koji mi daje dar znanja i različit od druga dva dara. Jedan od darova koje je čovjek primio... Čovjek misli da svojim snagama može sve riješiti. Misli da može produžiti život, da može riješti zdravstvene probleme i da znanost može zamijeniti Boga. Na razne načine se zastupa ''kultura smrti''. U medijima, u školskim udžbenicima – nema nigdje rečenice koja bi ohrabrila nekog da zasnuje obitelj, da ima djecu – gdje bi se čovjek mogao ostvariti i kao osoba. Život može prolaziti uludo. Kad netko želi imati cijeli život pod kontrolom: ako ne može doć do stana – neće se ženit, neće imat ni jedno dijete. Od straha nas se želi ukopati odmah u startu. Radi se godinama da bi se dobila neka mala povišica. Pa opet godinama da se dobije neka sirotinjska penzijica. To je život robova! Ali i robovi, u onom klasičnom smislu, su živjeli bolje – jer oni su imali krov nad glavom, imali su hranu, imali su neko dostojanstvo. Mi danas ne! Na nama je da izaberemo: Ili ćemo biti robovi – gori od onih prije – bez dostojanstva! – ili ćemo se uzdat u Boga da će On otvoriti novi put i da ćemo opstati... Drugog puta nema: ili ćemo se potpuno predati u Božje ruke ili ćemo cijeli život biti ko najamnici. !!! Mi ne znamo cijenit ono što nam je Bog dao! Mi znamo da je velika stvar – jedan svećenički poziv – ali ako pitate roditelje – ''sačuvaj Bože!'' da bi njihovo dijete bilo svećenik... Mi znamo da je brak, također velik poziv, ali opet: ''sačuvaj Bože!'', mi znamo da je i kršćanstvo velik poziv, pa opet... ''sačuvaj Bože!'' I što nam je onda ostalo??? Živjeti da se zaradi neki minimun, veseliti se kad uspijemo kupiti kompjuter ili auto? Šta taj život ostavlja iza sebe? Bog nas nije stvorio za to!!! Bog nas je stvorio za dostojanstveno kršćanstvo! ''Ne brinite tjeskobno za sutra!'' Čemu onda biti opsjednuti onim materijalnim. Bog i danas skrbi o onima koji Ga traže. Kad vidi da mi nešto ne možemo riješiti – onda će to onda On riješiti. Ne ćemo zbog toga prodavati dušu i živjeti u strahu! ... Prva zapovjed koju je Bog ljudima dao jest: 'Plodite se i množite', a onda dolaze druge... Isus kaže: 'Došao sam da život imaju'... Isus je došao dati puninu života. Da taj život bude ostvaren. Da na zemlji već imamo predokus raja. A s druge strane imamo zakon ''kulture smrti'' – koji ispisuje sotona. Navjeća briga onih koji žele gospodariti je kako stvoriti kontracepcijska sredstva, kako napraviti čipove..., sterilizacijska sredstva..., i sl. To je njihov vrhunac. Kako će omogućiti zakon da se može eutanazirati dijete prije dobi upotrebe raazuma, pa kako će omogućiti roditeljima da mogu sami odlučiti o eutanaziji djece i sl. A život na taj način nije lakši – nego teži! I nikada nije bilo poplave lijekova za psihičke bolesti kao danas. Ljudi su nezadovoljni, isfrustrirani, bolesni... Problemi se ne mogu riješiti kemijom. Duša nije stvorena za droge! Prava alternativa današnjem svijetu je ta da živimo po Božjem! Eto to je ovom svijetu prava alternativa i izazov. U knjizi Izreka vidimo da su mudraci oni koji su od znanja činili blago i koji su znali razviti taj potencijal i priopćiti to drugima. Usne mudraca šire znanje. Moglo bi se reći da je znanje danas vrednovano u smislu da bi nadomjestilo vjeru. Znanje, međutim, kakvoga je Bog zamislio ide za tim da Boga učini našim prijateljem, da doživimo puninu života na zemlji, da se u nama poveća čežnja za rajem. Eto, pa za tim znanjem težimo! ... bilješke s duhovne obnove koju je predvodio don Josip Mužić; 28.6.2015. |
- 21:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Rujan 2016 (2) Siječanj 2016 (1) Listopad 2015 (3) Rujan 2015 (2) Lipanj 2015 (4) Travanj 2015 (2) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
''Gledaj život OČIMA VJERE'' sv. papa Ivan Pavao II ..... (na čast Srca Isusova) O ISUSE, BOŽJI SINE, MI VJERUJEMO DA SI BOG SVAKOG DANA NEK NAS SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA SVOG! ... Bog Mariji iz Nazareta povjerio Sina svoga Radi nas začeto je – srce čovjeka i Boga Bog Mariji dade da Ga otpočetka sluša I da kao jedno s njim raste njena duša O, ISUSE, MALO DIJETE, JA VJERUJEM DA SI BOG SVAKOG DANA NEK ME SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG! I Josipu bi povjereno to Božje dijete milo što raslo je u mudrosti i poslušno bilo Brinuo se kako da ga od zlih ljudi brani Da ga poslu uči, da ga kruhom hrani O ISUSE, DOBRO DIJETE, JA VJERUJEM DA SI BOG SVAKOG DANA NEK ME SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG! Kad je Ivan krštavao na rijeci jednog dana Sin Marijin i Sin Božji uputi se do Jordana, Golub na njeg siđe i Glas se začu sa visina: Ovo Sin je moj ljubljeni – u Njemu mi sva milina! O ISUSE, BOŽJI SINE, JA VJERUJEM DA SI BOG SVAKOG DANA NEK ME SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG! Zemljom prođe čineć dobro, objavljujuć Boga Čineći čudesa mnoga i izgoneći zloga Pozivao je ljude k Ocu i grijehe otpuštao A da će ga osuditi dobro je to znao O ISUSE, BOŽJI SINE, JA VJERUJEM DA SI BOG SVAKOG DANA NEK ME SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG! Na Posljednjoj večeri apostolim' noge pere Svoje Srce ostavlja im u Otajstvu vjere U Maslinskom vrtu oblijeva ga znoj krvavi Srce mukom ispunjeno ne prestaje Oca slavit O ISUSE, NA OLTARU, JA VJERUJEM DA SI BOG SVAKOG DANA NEK ME SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG! Izdan, pljuvan, izbičevan, osuđen na razapeće Na Kalvariju križ On nosi radi naše sreće. Dok umire gleda Majku i učenika ljubljenoga Što žalosni ostavljaju Srce Boga predragoga O ISUSE, TU NA KRIŽU, JA VJERUJEM DA SI BOG SVAKOG DANA NEK ME SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG! Treći dan On ustaje i lance smrti mrvi Snagom Srca Božjega, snagom svete krvi Ukazuje se učenicim', Duha svog im daje Da im snaga bude, da ih vodit ne prestaje O ISUSE, BOŽJI SINE, MI VJERUJEMO DA SI BOG SVAKOG DANA NEK NAS SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG! ... M.G. 27.6.2014. .. (***na čast Srca Marijina***) DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG ... Zamjenio je sreću neba za majčinsko krilo To Presveto srce Boga pod tvojim je srcem bilo Ti si tada rekla 'da' a što te čeka nisi znala Djevice iz Nazreta, Majko naša, tebi hvala. DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG, PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG ... U radosti prevelikoj sa rodicom ti se žuriš sresti I veličat Gospodina zbog anđelove blagovijesti Blažena što povjerova da češ biti Božja mati Uči i nas Majko naša Boga s tobom veličati DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG, PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG ... Nis' imala veće želje neg s Josipom Bogu služit A za rođenje morali ste štalicu mu pružit I u brigam: što? I kako? - Bog te silno ljubio Uvijek pa i onda kad se Isus na putu izgubio DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG, PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG ... Prvo čudo Isus čini snagom tvoga zagovora Iz ljubavi On te sluša, a ne zato što to mora Tvoje riječi: 'Učinite što god On vam kaže!' Odzvanjaju kroz vjekove pa i nas danas snaže DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG, PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG ... Puštaš sina da odlazi ispunit zadatak svoj Svjesna da je zato tu, da On nije samo tvoj Je li gladan, je li žedan, kakva li ga briga mori Srce Majke uvijek pita al Sina nema da govori DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG, PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG ... Uhvatiše ga, osudiše, na križ kao razbojnika Oteše ga, zavezaše, odvede ga gomila vojnika Razapeše ga u taj petak i mrtva stave ti u krilo pod Srce Majke što je bolju probodeno bilo. DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG, PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG ... A neće bol, neće dugo, samo do nedjelje O Uskrsu, Majko, vratit će ti On veselje! Vratit će se s novim tijelom Srce srca tvog! Ko pobjednik nad smrću Sin tvoj i naš Bog! DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG, PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG ... M.G. 28.6.2014. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||