siječanj, 2018  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Siječanj 2018 (5)
Komentari On/Off

Opis bloga






Linkovi

Loading

subota, 20.01.2018.

SeloMojeMalo.

Na spomen sela i malih mjesta prvo što ljudima padne na pamet je slika rascvale livade, mir, tišina i buđenje uz pjev ptica, tamo negdje na čistom zraku daleko od gradske vreve i asfalta.
Sad slobodno izbrišite tu iskrivljenu sliku idile iz glave, pa da se vratimo u stvarnost.
Nikad ni u jednom gradu u kojem sam živjela nisam bila izložena ovolikim decibelima buke kao na SeluMojemMalom, nigdje.
Drndanje traktora, piljenje drva, stalnim radovima okolo i po kućama, bušilice, kompresori, rušenje zidova, nadogradnje, dogradnje, gradnje ( ponestaje mi tih građevinskih termina) i to u bilo koje doba dana ili noći.
Kućni red i slične izmišljotine grada ovdje nikad nisu ni dobile priliku zaživjet.
Pričanje susjeda uz kavu gdje ni svoje misli ne čujete, da ne ispadnem totalna čangrizava baba, to ispijanja kava se odvija u svojim kućama, a čakula se odvija preko kuća.
Tako vam ja uvijek znam šta Mare kuha za ručak, s kim Ljube spava i kad će doć poštar.
Stavi ti sušit robu na teracu bez da te ne primjete, aha, pa ono isticanje očiglednog
E Magneto stavljaš sušit robu, a
E jesam jesam
Onda se iz kuće livo zagrmi
Magneto kiša će ti sad su rekli
Neka malo
Moje susjedstvo je nepresušno vrelo čakula, tračeva i inspiracije za sve

Ali isto tako nigdje ni u jednom gradu nisam doživjela toliku susjedsku solidarnost kao kad mi se zaštopao zahod.
Pa su se svi ustrčali, štemali, prokopali pola dvora za pronać gdje su se stare cijevi zaštopale. Pola dvora je gacalo po mojim probavnim izlučevinama, a ja sam se usred posla sredila i otišla radit. Jebiga privatnika ne zanima ništa o mojim osobnim govnima.

I tako vam mi živimo u dobrosusjedskom ludilu i uzajamnim glasnoćama do onog doba godine kada svi moji susjedi zašute.
Po prstima se šetaju po dvorištima, nema Mare ni Ljube nit znaš ko šta kuva ni kad će doć poštar, ništa, nikakve informacije ne dolaze preko kuća.
Sve naše poznate zvukove preuzmu poljaci, česi, slovaci, njemci. Kvartom se prenose mirisi njihovih kuhinja i juha iz vrećica, dječja buka vrišti nekim stranjskim naglascima i jezicima. Multikulturalno okruženje. Njihove Ljube i Mare ne piju kave preko kuća.Pojima one nemaju koji folklor nikad neće upoznat.
Ta vam multukulturalna idila traje nekih mjesec dana. Toliko mi domoroci otprilike možemo izdržat bez pičkaranja
Odnia ti vrag sriću poljsku kad ćeš ti vi više doma. A jadan Poljak se smješka sa gomilom luftića i krema za sunčanje pod rukama i opeklinama četvrtog stupnja po ramenima.

Ni zarađeni šoldi nisu neka utjeha u tolikoj odsječenosti svih dostupnih protoka informacija. Preko kuća.

- 14:10 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 19.01.2018.

Ljubav boli.

Ah, da
Moj Zakoniti ne voli kupovat poklone. Voli ih on kupovat i davat, ali ne voli izabirat poklone. U ohoho godina našeg zajedničkoj postojanja nakupovao se svega i svačega, korisnog, lijepog i romantičnog do apsolutno neupotrebljivih predmeta zabačenih tko zna gdje i zašto.
Jedno mu moram priznat; uporan je do boli. Toliko da mogu otvorit jedan pristojan dučančić tričarija, eto toliko do boli.
Za zadnju godišnjicu braka koju po nekom nepisanom pravilu oboje uredno zaboravimo ili se sjetimo u zadnji čas, ko za vraga se sjetio i dočekao me doma sa velikim kaktusom. Takav sam ti ja, bodljikav izvana i iznutra- ka da ja to već ne znam.
Dobro volim ja cvijeće, volim ja i kaktuse sve dok žive što kod mene i nije neki dugi vijek, ali šta ću sad dobio je počasno mjesto nasred stola.
Tko sad smi priznat koliko mi to bodljikavo govno smeta. Pri svakom doručku, ručku, večeri, serviranju stola, raspremanju stola, kad dođu gosti, kad odu gosti- stalno ga spremam, raspremam i premještam.
Normalno ne možeš nosikat kaktus amo tamo bez da se propisno kako to sa kaktusima ide lijepo i ne izbodeš.
Pristala sam i na stalno vađenje tankih bodljica iz prstiju, kože, dlanova, ali jebemu sve imam i ja svoju granicu. Oko. Eto, to je moja granica ljubavi, kaktus u oku. Ljubav boli. Točka.

Ah, da, i htjela sam još ono reć da nikako i svakako nisam trudna belj

- 16:04 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 12.01.2018.

Samo tako.Tek tako.

Apsolutni sam prvak u gubljenju stvari, zapravo svega. Kod mene to prerasta u posebnu umjetničku disciplinu, spremanje stvari na sigurno, toliko sigurno i duboko dok sjećanje ne izblijedi na njihovo postojanje.
Gubim sve ikad, ključeve, kartice, putovnice, osobne, vozačke, dokumente, nakit, telefone, mobitele, telefonske imenike, brojeve, poneka imena i događaje, često (dobar) glas dok se nadvikujem s DjetetomJedinim da proviri iz svoje sobe, u poplavi nadimaka uspjela sam izgubit i ime, a skoro i brak, jednom.
U jednom od zatišja pred buru samo smo utihnuli. Tek tako. Sami od sebe.
Prestali smo dijelit stvari, dane i zajedničke događaje.
Usputno i ljubazno kimnuli bi glavama dok smo se slučajno susretali po zajedničkim prostorijama.
Ponekad bi se očešali jedno o drugo skoro uz ispričavanje zbog remečenja javnog mira i dobra.
Zadubljeni u vlastite interese, hobije i preokupacije zaboravili smo da postojimo i mi tu negdje.
Ulaštenih odnosa pred javnošću i pretjeranom ljubaznošću vračanjem u tišinu naših zidova vračali smo se i u tišinu sebe.
Jel to bila kriza srednjih godina prije samih srednjih godina, zasičenje, dosada, glupost ili koji se kliker dogodio nikad nismo do kraja dešifrirali, ali odnos popravili jesmo.
Isto tek tako. Sami od sebe. Jedno jutro smo se skupa digli i popili zajedno kavu kao po točno određenom dogovoru. I nastavili tamo gdje smo stali. Tek tako.

Još uvijek sam odlučna u tome da sam u predmenopauzi, a nikako trudna
Svakako ne trudna

- 14:59 -

Komentari (12) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.01.2018.

U nastavcima

Otkad sam odlučila da sam u predmenopauzi, a nikako u pauzi- (od čega je to pauza uopće, od života?), dakle u predmenopauzi- ono kad nisi u pauzi nego čekaš na pauzu (od života), a pogotovo i nikako ne trudna, stvari se čine nešto lakše.
Izbezumljena faca Zakonitog i DjetetaJedinoga (koja je odmarširala u sobu i do kraja dana je više nisam vidjela) nije nešto što se da lako opisati, pa ću malo preskočit taj dio.
U tom ženskom zdravlju-časopisu-gdje je sve počelo piše da svakako obavjestim obitelj i sve prijatelje jer je to posebno (valjda neko specijalno izdanje) stanje svakoj ženi.
Neće se valjda zajebavat tek tako po časopisima koji imaju u naslovu zdravlje, pa sam ja nazvala svoju T. i sve joj lipo objasnila.
Moja T. se rasula po zemlji, pa je nakon dva velegrada svojevoljno i svjesno odselila u neku malu pripizdinu gore na sjeveru nam Hrvatske. Ne mislim ja da samo sjever Hrvatske ima svoje pripizdine, nego eto ona je odselila na sjever Hrvatske, u pripizdinu malu.
A gore je tužna i jadna i sva nikakva, sa malom bebom i mužem koji pola dana radi, a i kad ne radi opet nekako radi, pa je uglavnom sama i poprilično usamljena. Naši razgovori su kilometarski odvojeni i kilometarski traju.
Tri sata laprdanja o ničemu i svačemu dok kuhamo ručkove, sređujemo kuće i uspavljujemo bebe, zapravo jednu samo, onu koju ona ima. Ja ne bi bebu. Ne bi više ni jednu bebu osim onih koje viđam u prolazu. Zato sam ja u predmenopauzi, a ne trudna, nikako ne trudna.
Uglavnom, moja T. mi je rekla da nisam baš normalna, a ja sam se skoro i složila s njom.
Ima nešto utješno poznato i blisko u tim našim razgovorima koji ne stanu ni na jednu stranicu, nigdje. Šaka smija, šta god se dešavalo uvijek završi sa šakom smija, pa i sami terabajti prolivenih suza.

- 12:58 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 10.01.2018.

Početak početaka

Početak početaka koji to baš i nije, al šta sad nek mu bude.

U SeloMojeMalo je teatralno uz sirenu i rotacijsko svjetlo prozujala prva pomoć i parkirala se u neposrednoj blizini. Užarili se telefoni u mojoj seoskoj okolici, baba preko puta je morala saznat kojeg je nesretnog susjeda zadesilo zlo i naopako.
Kunem vam se tih desetak minuta igranja seoskih baba privatnih detektiva sve telefonske linije su bile u prekidima, pogasile su se i televizije i svi Wi-fi odašiljači u krugu 15-ak km.
Imati odašiljač jači od njihovog nije dozvoljeno.
Uglavnom susjedi je ponestalo lijeka i dok je razgovarala sa doktoricom da joj pusti lijek za sutra uhvatio ju je nekontrolirani kašalj.
Doktorica valjda nenavikla na takve nedolične ispade svojih pacijenata panično je nazvala prvu pomoć kako joj se guši pacijentica na telefonu.
Pacijentica je dobro, žena se samo zagrcla u kašlju, a i dobro je što su joj donijeli tako ekspresno lijek za sutra već danas, bez puštanja.
Seoska babe su odahnule i brižno pospremile crne suknje u ormare s naftalinom za neku drugu prigodu.
Eto šta je jedan nekontrolirani kašalj u stanju izazvati u bližoj i daljoj okolici.
Dovoljno da se uživim u teatar apsurda i kao nijemi svjedok otpratim kola prve pomoći i na trenutak zaboravim gdje sam stala sa svojim istraživačkim radom.
Ovo zvuči puno puno pametnije od onog što sam zapravo radila. Stvarno sam se bavila istraživačkim radom po stranicama ženskog zdravlja i došla do pametnih zaključaka. Kako stvari stoje vjerovatno sam u predmenopauzi, menopauzi ili trudna.
Ni jedna od opcija mi nije nešto privlačna,al aj ako baš moram birat neka bude ta jedna predmenopauza. Isusaiboga ona je stanju trajat i do deset, pa čak i petnaest godina. 15-jebote P E T N A E S T
Bit će zanimljivo kad objavim svojim hrabrim i svepodnosećim članovima obitelji da sam narednih 15 godina u posebnom stanju pred pripravnosti.
Pih kašljajućo susjedo nadmaši to

- 20:19 -

Komentari (8) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.