on;
sve religije se bar oko toga mogu složiti. kod onih starijih to je osnova karme. danas je božić. ne slavimo ga. zato jer ga slave oni koji su drukčiji od nas. muslimani abrahama zovu ibrahim, a hristos je isus. ona i ja smo različiti. nju više zanima ono što nas razdvaja. ipak ja ju volim. ljubav. je li to samo drugo ime za neku antimateriju koja zadaje fizičarima glavobolju i drži svemir na okupu?
pozdrav, on
Ona;
Ja mislim da On nije dovoljno rječit kad je u pitanju pisana riječ. U razgovoru je vječni diplomata koji se i više nego vješto služi politikanskim načinom obrade teme. U razgovoru s njim morate otvoriti i oči i uši i usta da vam što ne promakne, jer gubitkom i jedne jedine riječi više ne znate gdje ste, prestanete pratiti sadržaj njegovih objelodanjenih misli i lako vas navede na svoj mlin. Ako ste te sreće pa se uspijete pribrati u njegovoj verbalnoj bujici, dopustit će vam da izvedete zaključak, i ako ste pametni, neće propustiti pohvaliti glasno vašu genijalnost. Ako mu u jednom takvom sveumnom razgovoru odlučite dati i savjet vezan na temu o kojoj se razlamentirao, obećat će istog trena da će vas slušati do kraja života. Naravno, već u rano iduće jutro , čini vam se oboma da ste u drugom životu, da je onaj jučerašnji završio, pa samim time i sva dana obećanja i upućeni hvalospjevi o vašoj pameti padaju u vodu. Treći dan, nakon što se dobro odmorite, započinje novu debatu.
Stilistika u pisanju mu je jaka strana kao što je i meni balet primarna djelatnost (nikad nisam ni vidjela baletne papučice u živo). Zato svoj komunikacijski stil nadomješta svojim govorima. Jedna rečenica traje mu desetak minuta. Ja sam brza, stratstvena, nagla, vatrena, eksplozivna, često puta nemam strpljenja dočekati kraj njegove misli. Dok on stavi u nju sve epitete, poredbe, povratke u povijest, zamišljaje o budućnosti, citate velikih mislioca i narodne izreke njegove bake ja dobijem osip, vodene kozice, ospice, počne me svrbjeti trenirka, curi mi kosa s glave. Bit njegove rečenice dolazi u zvučni kanal tek kad moj ten poprimi žarko ružičastu boju. Onda slijedi razočarenje. Bit je ne bitna u osamdeset posto slučajeva.Hladim se, kožne promjene se povlače i ja iscrpljena kao ispuhani balon napravim par nekontroliranih kružnih pokreta po dnevnoj sobi i padam u fotelju. Ne da mi se razgovarati Onda slijede optužbe na račun ignoriranja. Pokušavam objasniti svoje reakcije. Ne uspijevam jer tada on nema strpljenja za moje riječi. Odustajem. Odlazim u kupaonicu. Pretvaram ju u wellness zonu. Odjednom, nastojeći ni na što ne misliti, zatvorenih očiju, s ušima pod vodom osjetim kako se miris kraljevske ruže, nerolija i limete iz moje kupke ne trpeljivo miješa sa dimom bijelog Marlbora. Stigao je. Sjeda na wc školjku i nastavlja svoj traktat o MOJOJ komunikacijskoj neukosti. Pitanje koje ne rijetko postavlja u takvim situacijama je "Gdje će ti duša" ? ili izjavljuje velik poput Boga - "navlačiš si lošu karmu"! Uništio mi je wellness. Isprovocirao neugodan razgovor. Poslušali smo jednu blogericu pa promijenili formu pisanja. Tako ja znam da će on napisati večeras nešto na temu kako nitko od nas ne bi trebao činiti onome drugome ništa što sam ne bi podnio da mu se učini. Vjerujem da će ponovno biti fin. Možda i neće. Ne znam. Znam da ja samo tražim britke rečenice koje se dovoljno brzo izmjenjuju pod njegovim jezikom, da mi se mozak ne uspava slušajući ga i znam da mu nikada ne bi došla dimit u prostor koji je namijenio sinergiji eteričnih ulja i satenske pjene u kadi. Ne pikam ga vilicom dok se brije. Iako često uljepšavam atmosferu dok se usere. A to bi voljela da i On nekad za mene učini. Duša mi je visprena večeras, a za karmu me nije briga. Ionako ću sutra već živjeti neki sasvim drugi život u kojem ćemo nesuglasice iz ovoga danas zatomiti, praveći se oboje da smo ih zaboravili, kao što novorođenče kad dođe na svijet "navodno" zaboravi svoje prošle živote.
Ona
