< studeni, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Svibanj 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Lipanj 2015 (2)
Travanj 2015 (5)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (6)
Studeni 2013 (5)
Listopad 2013 (2)
Svibanj 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (4)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (5)
Rujan 2007 (6)
Kolovoz 2007 (10)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (5)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (3)
Veljača 2007 (2)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (6)
Studeni 2006 (7)

Komentari On/Off

Opis bloga

Blog osmišljen za pražnjenje misli.....



Slike zmajeva i ideje za novi zmajevski layout/template šaljite na:



Otvorila sam novi blog, malo eksperimentiram!
magicdragonlady.blogspot.com









Linkovi

Create your own banner at mybannermaker.com!
Copy this code to your website to display this banner!


Novi baneri:



Zanimljivo za pogledati

Tedica
Kulerica
Danči world
Morfinini eksperimenti
Dan u životu zaposlene žene
ZiziMars14
Auroraisa
Vrag s licem anđela
Kenguur
Život u dvoje
Silmarien
Ima jedan svijet
Tratinčica
Amorfia




Something to remember....













I wish these nights....

I wish these night
is the night of our first kiss
I wish these night
is the night that I won't miss
I wish you were in my arms
and breath the air with me
I wish you were mine forever and that
our love was meant to be
I love you I know that
I'm sure I've showed that
I miss your smile, your kiss,
I miss your lips, your hugg
your everything....



subota, 10.11.2007.

Zaručena :-D



Danas je bio taj dan... iako bi trebao biti samo za nas, toliko sam sretna da moram ostaviti nešto i na ovoj stranici. Ovaj dan je trebao biti cijeli poseban, a na kraju sam morala raditi do pola dva, na brzinu kupiti sve što trebam i u kratkom roku biti spremna za svoje zaruke... Okupana, našminkana, sretna...
Za današnji dan sam si čak i kupila nakit preko Amorfia, posebnu majicu kako bi je obukla po prvi put na ovaj poseban dan, jer ipak se ne zaručuješ sto puta... I ništa se ne može mjeriti s time kako me zaručnik pogledao kada sam se pojavila na vratima kod njega sva dotjerana, da se OPET zaljubio u mene... Sreću kao što je ova ne doživljava se stalno, prava ljubav i srodna duša rijetke su ali se kao i mi nađu.
Jer volim ga, volimo se i želim svima na ovome svijetu da u životu dožive pravu, iskrenu ljubav i da budu sretni, svima koje znam, svima koje volim i svima koje ne volim, svima koji su mi prijatelji i svima koji su mi neprijatelji. SVIMA želim samo dobro, jer sve se dobro dobrim vrati... Stvarno sam sretna i vjerujem da se to izdaleka vidi!





| komentari (23) | print | # |

ponedjeljak, 05.11.2007.

Koliko i kakvih imamo prijatelja?



Danas bih pisala o dvije teme. Prijateljstvu - koliko imamo prijatelja, te o drugoj temi u kojoj bih opisala svoje viđenje o statusu invalida u gradu… Često mi dođe da pišem a ne znam o čemu bih pisala… Eto neki dan sam sjedila u tramvaju i ispred mene sjede dvije cure i pričaju. Nisam nepristojna i ne prisluškujem, ali s obzirom da nisu bile tihe, ne možeš a da ne čuješ pojedine dijelove priče. Uglavnom, i jedna i druga su se onoj drugoj žalile kako više nemaju niti jednu prijateljicu i da su ih sve izdale i iznevjerile… Okrenem glavu kroz prozor i pomislim kako je šteta što su to kasno shvatile da je bolje imati jednu pravu prijateljicu nego 10 loših tzv „prijateljica“. U osnovnoj, srednjoj pa čak i na faksu, lokalne cure su sklone pravljenju bandi i moraš nekamo pripadati. Ako se ne svidiš lokalnoj „popularnoj“ curi, cijelo školovanje gotovo nećeš imati prijateljica, jer se krave okome i na potencijalne tvoje prijateljice i preobrate ih od tebe… Nikada nisam bila član niti jednog tima i ponosno mogu reći da mi je i drago, Jer sve te takve koje su bile čoporativne danas nemaju niti jednu prijateljicu. A ja ima jednu ali vrijednu, i ne bih je nikada mijenjala za milijun školskih drugarica…A bilo je potrebno vremena i truda da se naše prijateljstvo održi i da se njeguje kako bi ostalo jako kao i na početku. Jer za sve se treba potruditi, ništa ne nastaje iz ničega.
Drugo o čemu bih pisala je položaj invalida u gradu. Pišem to uz ovu prvu temu jer se želim opet vratiti na te čoprativne cure ali isto i na „frajere“. Biti invalid je samo po sebi teško, kad si ograničen na neke načine da se ne možeš osim mozgom služiti 100%. Neki imaju manji a neki teži defekt. Ali kod svih njih postoji jedna te ista potreba a to je za ljubavi. Često sam bila svjedok mladih kako se ismijavaju na račun invalida i kako govore užasno pogrdne riječi o njima, a nisu svjesni da je potreban djelić sekunde kako bi izgubio ono što sada imaš i da postaneš jedan od tih invalida kojima se smiješ… Pogledam koji put Oprah show ili u novinama pročitam potresnu priču o ljudima koji se nose s životom takvom snagom i radošću da pomisliš kako neki „zdravi“ ljudi bi mogli učiniti to isto i posvetiti se životu kao da je svaki trenutak zadnji, uživati u životu a ne opterećivati se cosmopolitenskim temama, kako si obučen, jesi li našminkan, koliko kila imaš… Kada si sretan i kada voliš, sve te stvari postanu manje važne, jer te partner voli zbog onog što jesi u duši, a ne zbog ambalaže… Jer činjenica je da ambalaža ponekad skriva i pokvarenu robu… Zato treba dobro nekoga upoznati, treba voljeti i ne osuđivati unaprijed, inače kao sve cure / frajeri iz bandi na kraju završiš sam, osuđen na samovanje na koje su natjerali neke druge ljude. Jer sve što učiniš i kažeš vrati ti se desetorostruko…




Friendship

Laughing over a cup of tea
the world falls away.
A phone call at midnight,
assured of a kind ear.
Love and trust must hold
hands to survive.
Often our family of choice
consists of our close friends,
without them our lives
would not be complete.
Appreciate companionship.
Nurture it.



| komentari (12) | print | # |

petak, 02.11.2007.

Da li romantika izumire?



Kako natpis na slici kaže, išla ja do porezne odnijeti neke papire a usput i da malo uhvatim zraka nakon ureda, jer eto naš poslodavac je odlučio da se ipak danas radi. No nema veze, bolje je i imati posao nego ga nemati.
No, da se vratim na moju početnu misao o romantici. Prolazim kraj Clivie (cvjećarnice) i vidim nekog gospodina od otprilike 50-ak godina i on nosi buket crvenih ruža, dekoriranih s malo sitnih bijelih cvjetića... Prvo sam uočila buket kao svaka romantična duša, a onda pogledala osobu koja ga nosi. Pa se bacim u razmišljanje kako su se ljudi promijenili i koliko tu novac igra ulogu. Sjećam se da smo nekad išli jedni drugima na rođendane i da smo si nosili bombonjere i cvijeće za dame, vino za muškarce. A danas… svi samo gledaju materijalno, očekuje se skupi pokloni a ne samo što se kupuju, nema više iskrenog radovanja zbog dobivenog poklona… samo suhi osmijeh. Što ljudi više imaju, manje cijene ono što dobiju. Znam neke ljude koji se vesele sitnicama, nekom malenom staklenom anđelu ili dobroj knjizi, ruži ubranoj usput kod susjeda, čokoladi kao znaku pažnje… A nekima nisu više dovoljni ni skupi parfemi, fosil satovi, turbo skupe šminke, čak više ni nemaju mjere ni ukusima ni u poklonima… Počelo mi se dešavati da mi se ne ide na nekakav rođendan jer nemam novaca za poklon a bude mi glupo otići bez ičega. Pa sam se zapitala da li romantika izumire ili je samo riječ o tome da više nitko ne cijeni znake pažnje? A ima li išta ljepše nego kad te netko obraduje buketom cvijeća, ponekad i bez povoda, da ti pokaže kako mu je stalo do tebe? I da mu nije neugodno hodati po ulici noseći cvijeće (jer danas je mlade sve stid)? Trebali bi se ljudi preispitati koliko su se promijenili standardi pa se više ničemu skoro ne raduju. A uistinu je potrebno jako malo da bi bio sretan….



| komentari (4) | print | # |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>