|
|
| < | lipanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Blog osmišljen za pražnjenje misli.....
Slike zmajeva i ideje za novi zmajevski layout/template šaljite na:
Copy this code to your website to display this banner!
Novi baneri:
Tedica
Kulerica
Danči world
Morfinini eksperimenti
Dan u životu zaposlene žene
ZiziMars14
Auroraisa
Vrag s licem anđela
Kenguur
Život u dvoje
Silmarien
Ima jedan svijet
Tratinčica
Amorfia
Prošli puta sam pisala o srodnim dušama… danas mi se piše o negativnim emocijama.
Koliko puta tijekom dana, tjedna, mjeseca, godine ili bilo kojeg drugog perioda te svladaju negativne misli, koliko puta i koliko često ti se događaju ružne stvari, neovisno o tome kakav si? Imaš li osjećaj da te ponekad prati loša sreća a misliš da nisi zaslužio?
Kako izgleda razlaz s osobom do koje ti više nije stalo? Može li se uopće s nekim razići a da se ne dogode ružne riječi i da ti se poželi sve najgore na svijetu jer nisi više zaljubljen i jer ta osoba smatra da si glup i lud jer ga/ju više ne voliš? Kako se obraniti mentalno od mržnje i predbacivanja, kako se obraniti i biti svoj? Da li ti se desilo da prestaneš voljeti partnera a on te u nedostatku razumijevanja mentalno uništava jer ni sam nije svjestan kako plitko razmišlja i kako te jednostavno treba ostaviti na miru? Osjetiš li se ponekad slomljen jer si iscrpljen od tuđih želja i htjenja? I kako svi uvijek nešto samo traže, traže, traže, traže… Ljudi su navikli samo uzimati a ne znaju davati, NE ZNAJU reći lijepu riječ niti hvala.
Emotivac sam, sve primam srcu, i dobro i loše, i svoje i tuđe, proživljavam to svakom stanicom svoga tijela. Poželim ponekad biti stijena, kamen i da se sve samo odbije od mene, a onda se zateknem kako plačem jer mi bude teško i jer ne znam reći NE i jer dopustim da me povrijede. Život nas formira kao osobe, svaka persona koju upoznamo i koja prođe kroz naš život ili ostane u njemu nas čini Ljudima, ostavlja neizbrisive tragove u mislima i duši, ostavlja ovakva ili onakva sjećanja… Kako bismo funkcionirali bez uspomena? Sve što nam se desi, sve što prođemo i što nas ne slomi, samo nas ojača… Neko nikad ne doživi ružne riječi, netko nikad ne doživi pravu ljubav, netko u životu ne doživi istinsku sreću. Zbog čega je to tako? Što to u životu činimo da nam se neke stvari nikada ne dese?
Dođe li Vam ikada da se odmaknete od situacije i sve sagledate iz drugog kuta? I da pokušate naći drugi modus operandi za svoja djela? Mislite li da možete život preokrenuti za 180o i krenuti u potpuno drugom pravcu? Da sve probleme ostavite iza sebe i posvetite se u potpunosti sebi? Da svoju propalu vezu doslovno sahranite u sebi i na zgarištu sagradite nov život, još bolji, ljepši, neusporediv sa prošlošću? Ponekad je teže graditi a lako srušiti. No ako ne pokušamo kakav će nam život biti? Optimist sam i želim graditi, želim dom, obitelj, ljude oko sebe koje volim, želim nov život, želim ŽIVJETI PUNIM PLUĆIMA!
