Mad World

Vrijeme za lov

Subota naveče. Ruke su mu se grčile, a mišići pulsirali. U prsima ga je probadala jezovita bol a mozak mu gnječila lubanja. Pokleknuo je od nagle boli. Kičma mu se počela istezat, rebra su pucala. Krv mu je curila iz usta. Bezuspješno je pokušavao otvorit vrata stana, bol je bila prevelika. Napokon, padne na pod, skvrčeći se od parajuće boli. U glavi mu je tutnjilo. Nokti su mu se produžavali gotovo razdirući prste, koji su postajali sve deblji i masivniji. Uhvatio se za nabrekle ruke i ispustio užasni urlik. Urlik koji je vapio za pomoć. Ali bilo je već prekasno. Lubanja se oblikovala tako da se prednji dio izdužio i tvorio svojevrsnu njušku s ogromnim zubima koji su stršali ispod krvavog zubnog mesa. Gusta dlaka se prvo pojavila na prsima, samo da bi se proširila po cijelom tijelu poput kuge. Koljena su se skvrčila tako da više nije mogao hodati. Cijelo mu je tijelo poprimalo animalni oblik. Humanoidni vuk. Još je bio svjestan, još je postojala mala doza ljudskosti u njemu. Uspravio se i pogledao u odraz na prozoru. Tog trenutka je poželio da nije pogledao. Vidio je samo tamnu mrlju s odrazima šiljastih ušiju i svjetlećim očima. Tada je i zadnji dio ljudskosti nestao kao da nije ni postojao. Razum je zamijenila neutaživa glad. Nad parkom se pojavio blještavi mjesec kojeg su otkrili oblaci. Skočio je kroz prozor u tamu, ne ostavljajući traga za sobom. Još jednom će njegove kandže komadati toplo meso. Još jednom će njegovi zubi se naći u nečijem vratu. Još jednom će njegove oči svjetliti u grmu kraj kojeg baš ti prolaziš. Još jednom je vrijeme. Vrijeme za lov. My blood, it's wolfsblood Pumping in my veins When I'm killing a five year old And I feel my heart extend And I feel my muscles break And I feel my gums extend And I know I'm not a man

- 23:54 - Komentari (11) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.