++NIHILISM++
31.07.2007., utorak
###### ###### ########
|
############################################### Preskočih naslov. Nestao je sa prvom misli. Nije misli ni bilo. Negacija mi je misao. Kome sam ja pisao? Groteskne likove u mašti brisao. Stavljao ih na papir. Pa ih opet brisao. Za to ima razlog jedan, Takav kaos još ne mogu, Prenjeti na materiju ovu, Raspala bi se pod težinom. Malo mi fali da shvatim, Sada me tek strah, Dali je vrijedno, Pustiti sve iza sebe? Shvatiti I nestati? Kako je krenulo, To je jedino ostalo, Kraj života sam postao. Vraćam se, Polako ali sigurno, Tamo gdje je sve i počelo, Na početak početka I začetak začetka. Znam gdje želim, Znamo kako tamo doći, No opet sam u nemoći, I tu si ne mogu pomoći. “Ja čekam…Odlomit će se I ta drška i spona uma mog” "Doći će i kraj dvojbama života tog" Rainbow-Ritchie Blackmore Stargazer High noon, oh I'd sell my soul for water Nine years worth of breakin' my back There's no sun in the shadow of the wizard See how he glides, why he's lighter than air? Oh I see his face! Where is your star? Is it far, is it far, is it far? When do we leave? I believe, yes, I believe In the heat and the rain With the whips and chains To see him fly So many die We built a tower of stone With our flesh and bone Just to see him fly But don't know why Now where do we go? Hot wind, moving fast across the desert We feel that our time has arrived The world spins, while we put his dream together A tower of stone to take him straight to the sky Oh I see his face! Where is your star? Is it far, is it far, is it far? When do we leave? Hey, I believe, I believe In the heat and the rain With the whips and chains Just to see him fly Too many die We built a tower of stone With our flesh and bone To see him fly But we don't know why Ooh, now where do we go All eyes see the figure of the wizard As he climbs to the top of the world No sound, as he falls instead of rising Time standing still, then there's blood on the sand Oh I see his face! Where was your star? Was it far, was it far When did we leave? We believed, we believed, we believed In heat and rain With the whips and chains To see him fly So many died We built a tower of stone With our flesh and bone To see him fly But why In all the rain With all the chains Did so many die Just to see him fly Look at my flesh and bone Now, look, look, look, look, Look at the tower of stone I see your rainbow rising Look there, on the horizon oh no, who's rising And I'm coming home, I'm coming home, I'm coming home Time is standing still You, give back my will Ooh ooh ooh ooh Going home I'm going home My eyes are bleeding And my heart is lead ahead But it's not home But it's not home Ooh Take me back You, give me back my will Ooh ooh ooh ooh Going home I'm going home My eyes are bleeding And my heart is lead ahead But it's not home But it's not home Take me back, take me back Back to my home ooh, ooh, ooh |
27.07.2007., petak
...Pustinja života mog...
|
Pijesak na nebu I zemlji, Uzavrelo žutilo tih zrnaca, Gdje god pogledam, Samo pjesak I smrti bljesak. Ističe se na obzoru, Toranj od kostiju I mesa, Prepun je mrtvog plesa, Oko njega samo pjesak I smrti bljesak. Duše su tu manje vrijedne, Od čaše vode bijedne, Kroz zadnju kap ističe se, Samo pjesak I smrti bljesak. Pustinja ljudskog života, Tamo smo mi, Čuli posljednji pljesak, Oko nas samo pjesak I smrti bljesak. Tu si sretniji da se rodio nisi, Tu okačena kosa smrti visi, Sjaji poput sunca trag, Oko nje samo pjesak I smrti bljesak. O kako lutam pustinjom tom, Sa snagom mojom svom, Zadnja kap mojega znoja isparava, Oko mene samo pjesak I smrti bljesak. Kucam na vrata tornja tog, Jedino što vrijedno imam, Je težina života mog, Nitko ne otvara vrata ta, Kada je civilizacija mrtva, Oko nje samo pijesak I smrti bljesak…. "Osjećam se kao zrno pijeska s kojim se igra vjetar." |
21.07.2007., subota
...Sumrak zore...
|
Opijen bijesom, Zovem tamu, Sumrak zore, Sunce se utopilo u more. Dočekao sam ga spreman, Znao sam da će doći, Iznevjerio me nije, Groteskni pečat na meni ostavio je. Da svi vide, Kao što je nekad brat brata, Tako sam I ja s kamenom, Prošao kroz ta vrata. Lažni glasovi pravde, Poslijednji oprost griješnicima, Ja se ne žurim,Ja ne marim, Krećem se putom starim. Ugasilo se žutilo, Ta ogromna kugla, Zemlja je odlutala, U kozmičko plavetnilo se slupala. Ovo pišem jer na kraju, Nitko neće ni čitati moći, Proročanstvo apokalipse, Na kamenu sudbine, U ovoj već vječnoj noći… |
06.07.2007., petak
...S(Po)tražnja vrata uma...
|
Stražnja vrata uma U času najvećeg očaja, U trenutku najveće izdaje, U trenutku kolapsa, Tamo ja nestajem. Skrivam se iza vrata, Nestajem I postajem, Ponovo ulazim, I ponovo ih zalupim za sobom. Moja čista osobnost, Ih nikad ne zaključa, Održava me na životu, Sramotna osobnost ta. Gdje mentalno oslabljeni idu? Tko im zaključa ta vrata, Tko ih ostavi u toj komori, Tko im prenapuni misli, Da se vratiti ne mogu, Da kucaju I lupaju, Da ih nitko ne čuje, I kad ih napokon otvore, Misli više nema, Samo prazno bijelilo, I tada nema ni naprijed ni nazad, Sve je jedno počivalište, I što ostaje doli predavanja istog, Vječnoj igri kozmosa, I njegovoj energiji, I njegovoj beskonačnoj praznini I punoći? I tada netrebaju misli, Tada netreba poredati misli, Tada instinkt proradi, I tada čovjek sebi samom, Energiju tu oduzme, Umre kao biljka, Odrezana od svijeta, Obješena u toj prašumi, Zašto se u tu prašumu, Vraćati moram? Zašto vrata imaju polugu, Pa se zatvoriti ne mogu? To je moja spona, To je moja prednost, A kada poluga iščezne, Propuh će već obaviti sam, Svoj tako poznat posao. |