MAD

petak, 04.03.2005.

TU SAM I JOŠ DIŠEM

Evo me doma, imam malo vremena, pa sam se zmislil da bi mogel nekaj drobiti, morti bu to neko i pročital.

Alzo dakle, kaj sam zadnji put napisal više se i ne sječam (jezuš kak je to davno bilo), al vreme letiiiiiiiiiiiiiiiiiii pa bum danas o nečem drugom.


Vidite, ja i moj Bajs ,a i njegov buraz smo landrali svud i svukud, a ak je nekaj bilo zabranjeno i skopčano sa mogučim progonima od raznih predstavnika vlasti i zakona bivše nam Juge to je bilo zanimljivije i jednostavno se moralo vidjeti.
Na znanje današnoj omladini u Jugi ni bilo policije - bila je milicija. Osnovna razlika je u tome što je policija u službi države, a milicija u službi naroda - da čuva i štiti narod. E pa sad današnja policija lepo čeka da sranje završi pa ode pokupit preživjele, a kod milicije to nije bil slučaj! AK su milicajci nekam došli ili su te nedaj bože ćopili u nekom - po njihovoj slobodnoj procjeni- sranju ti nisu niš pitali - prvo je bil pendrek a onda svim ostalim oruđem po grbi (najviše su bile u upotrebi one grozne vojničke čižme sa šarafima u đonovima, a bile su tak tvrde) a tek na kraju kad su svi ležali onda su rekli : Zdravo drugovi,jel nas neko zvao?
E sad ovaj poduži uvod sam napisal da bi vam objasnil da je nekad bilo puno teže biti heroj nego danas, a sve to skupa zato kaj sam neki dan u nekim novinama pročital o tunelima ispod našeg lepog grada.
Svojevremeno smo nas trojca provalili u te tunele, naravno na onom ulazu iz Tkalče. Svakim danom smo sve više istraživali to podzemlje, što baš i nije bilo tak lagano, jednostavno zato kaj su u to doba baterije bile puno skuplje neg danas,a nutra je bila kmica kak vriti. U tim tunelima baš nije sve ko kak je to autor novinskog članka napisal, praf za praf samo je jedan dio bio uređen onak kak je to on napisal a ostatak je bil zapušten i neistražen od strane aktualne vlasti, a mi to nismo smjeli dozvoliti pa smo se potrudilli da tu nepravdu ispravimo. Ti tuneli nemaju izlaz samo u Tuškancu i u Titovoj vili nego jedan kraći završava u jednom haustoru u Skalinskoj , drugi ispod Štrosa, pa jedan na Dubravkinom putu onda ima još jedan koji ide do Cmroka,a jedan njegov dio ide na Ksaver . No dobro, to sve sad nije bitno - bitno je da smo zbog tih tunela dobili prvi pozdrav u životu od naše bajne MILICIJE i to u punom sjaju !! Vidite u nekom sljepom crevu tih tunela smo naletili na nekakvo skladište još iz drugog svjetskog rata. Nije tu bilo dekakvog oružja ili bombi ili tak nečega bilo je par nekakvih šljemova nekakvi noževi (bajunete) SS uniforme i kape sa mrtvačkim glavama.Nama se to učinilo jako štosno pa smo si onak iz zajebancije deli kape na glave zeli si svaki po jednu bajunetu za pojas i takvi izašli na cestu naravno ravno pred murju u rasklimanom stojadinu.Panduri prvo nisu vjerovali kaj to vide pred sobom, a onda prije neg smo mi skužili da je vreme za gibati u punom trku počela je tarapana. Kad su se njih dvojca dosta razgibali s nami u auto i pravac Đorđićeva. E to je počelo pravo sranje - vi ne poštojete tekovine NOB-a i revolucije, narodni heroji se roštiljalju u grobu, kakvi ste to vi pioniri i omladinci itd, itd,.Naravno starci su morali doći po nas a onda je doma bila repriza sveg već doživljenog sa drugovima milicajcima.
Ovo sam napisal ni sam neznam zakaj, valjda zato kaj sam se osjetil prozvanim da svima velim kak Zagrebačke katakombe i tuneli ispod Gornjeg grada nisu još ni izbliza istraženi. Valjda bum drugi put napisal nekaj zanimljivije.

Servus i najte kaj zameriti!

- 22:38 - Komentari (4) - Isprintaj - #