MAD

utorak, 31.08.2004.

neeeeeeeeeeeeeeeeeeee

evo opet se dogodilo! Napisal sam pol posta i onda mi se sve zbrisalo!!!
Nemrem više, ovaj presing je nekaj nenormalno. Nadal sam se da bude osmi mjesec nekaj mirniji da buju ljudi nekam zgibali, LJUDI OJTE NA GODIŠNJI,al ne kaj bi neko nekam otišel, to bi bilo pre lepo, pa to koda su se svi urotili protiv mene - nejdemo mi nikam nek kretino dela - . Užas, i kaj sad počinje škola i ovo malo samilosnih kaj su nekam zgiljali se vračaju i opet sve ispočetka. Pa dobro ljudi moji nisam ja više cvjetu mladosti i meni treba odmora. U stvari ko mi je kriv kaj delam u firmi koja ima posla
kad sam bil lud i nisam prešel u penziju kad sam napunil 30 godina ko sav normalni svet, al ne ja, ja bum delal, e pa sad ti ga na, delaj i crkni na poslu. Al ko mi je kriv!

Dobro sad sam se izjadal pa idemo dalje (valjda ste skužili zakaj nisam niš pisal ).





Moj prijatel i ja smo išli k franjevcima na veronauk (kak je moj tatek rekel komunjarama za inat kaj mu nisu kredita dali) i kak smo mi u svemu morali biti prvi (čitaj "najbolji" op.a.) bili smo mi i ministranti ,
a još kad smo skužili da u crkvi svega ima, i stolova za pingač, i uče te svirat gitaru i ostale instrumente, više nas nisi mogel sterati (a pogotovo kad smo skužili da uvjek ima čokse i bonkasa i keksa i raznog sadržaja kojeg su dva dečeca u normalnom životu mogla samo sanjati) više nas nisi mogel sterati!
No dobro, tak smo nas dvojca jednog dana pri obilasku crkvenog podruma koji je za nas bil nepresušni izvor tajni (pogotovo zato kaj su tu metali sve kaj im netreba pa poslje na to zaboravljali), naletili na nekakvu šupu koja nije bila zaključana ali se odmah izvana vidlo da tu nije niko već dugo ušel. Mi ne bi bili mi - a to je i bil smisao našeg skitanja po podrumu naći nešto zaboravljeno - da nismo odmah ušli unutra.Zamislite nismo ni zastali pred vratima a o tome da je bilo koji od nas pomislil da se tu nesme ići nije bilo ni govora. Kad smo otvorili vrata ostali smo bez teksta
unutra su bila dva bicikla.Našoj sreći nije bilo kraja tek kad smo skužili da su to specijalke sa pet brzina, skoro nove, samo pod debelim slojem prašine!!
No sad je bil mali problem - kak ih se dočepat!! Nemremo doći k gvardijanu i pitati dal nam ih da jer bu pital kaj delamo u podrumu a znamo da se tam nesmije i ko nas je tam pustil??
Gruntali smo par dana kaj narediti kak napeljati razgovor na bicikle pa se morti sami ponude da nam ih daju, al vjerojatno ni oni sami neznaju da ih imaju. Vidli smo da nema druge nego u glavu i pitamo mi direktno. Malo smo se zmislili pa smo rekli da nas je neko poslal u podrum po nekaj i da smo vidli bicikle pa ak hočeju bumo ih mi očistili i osposobili za vožnju. Naravno odmah su nas pročitali i rekli su da si ih možemo zeti,samo da moramo doći sutra navečer jer nedelja je sveti dan i niš se ne dela!!
Jedva smo čekali sutra! A sutra??? Sutra je bil ponedelak, dan koji je najcrnijm slovima upisan u moju i Bajsovu povjest!!!!!

Kaj se to pripetilo tog ponedeljka - "sutra"- budete čitali sutra!! Sad nemam više vremena stvarno moram bežati.


Servus i najte kaj zameriti!!

- 19:35 - Komentari (1) - Isprintaj - #