start spreading the news, I'm leaving today... I wanna wake up in the city that doesn't sleep
Sve je pocelo onog trena kada me dragi obavijestio da namjerava ici u USA. Ponovo.
Nakon par mojih ispada da ''kako on to tocno misli'' dobila sam protupitanje:
''a zasto i ti ne bi dosla'?''
Ma sto nisi prije rekao?
Kupila kartu preko nagradnih milja u Lufthansi, trazila godisnji od 3 tjedna i pocela surfati. Necu valjda samo vidjeti NY kad sam vec tamo… nema smisla…
Viza? Veci je problem uci u samu americku ambasadu- isprintati termin sastanka s konzulatom, ostaviti mobitel i stvari na ulazu, proci kroz rengen…. Pozivno pismo od nekoga iz US je potrebno samo u slucaju da osoba nema nikakvu imovinu u RH ni sredstava na racunu (treba $100 za svaki dan proveden u US)…
Odradi se zadnji dan na poslu, spakira kofer i ceka pola 6 ujutro kada te tvojih 4 prijatelja dodju odvesti i ispratiti s aerodroma.
Uz transparente. Nikako ne bez njih.
Nisam letila sigurno zadnjih 5 godina, zaboravila sam onaj osjecaj kada se avion 'zatrci' po pisti (btw na Plesu ima samo 2900 m da poleti. ni milimetar vise. Sto samo znaci da ce poletiti ili…… nece).
Next stop: Vienna.
Tu se malo odmoris. A onda te tri puta salju od saltera do saltera da ti se izda novi boarding pass. Iako su ti rekli da ti ne treba kad vec imas onaj koji je izdan u RH. Uvjerena sam da je Balkan sve do Beca – 4 saltera, 1 zaposlenik, barem 20 ljudi u redu. A svi na connecting flight-u.
Slijedecih 6-7 sati sjedis u avionu Lufthanse, na sjedalu pod slovim E i saltas po programima televizora koji se nalazi na sjedalu ispred tvog.
Jedan film, drugi film, malo glazbenog programa, malo zzzzz….
slijedece sto znas je da se nalazis iznad NYC i gledas u atlantski ocean.
I tu avantura pocinje.
Sat vremena stojis u redu zajedno sa svim ostalim (ne)sretnicima tj. non-us rezidents kako bi ti ljubazni stricek/teta uzeli otisak kaziprsta lijeve i desne ruke i poslikali okeco.
''opa, ostajete na manhattanu!'' – cuj stricek, kad je bal….
Nadji kofer (vise nikada ne kupujem crni), izadji do glavnog ulaza pa se onda odmah popni na prvi kat do airtraina… shvati da si u krivom (ima ih 3) nakon 2 terminala pa prijedji u drugi…
Izadji van… ogromno olaksanje kad se vidi poznato lice na drugoj strani terminala…
Subway-stan-i da bi izbjegli jet-leg, setnja times square-om…
a kako to tocno izgleda... :
  
drugi dan se provodi u gradu dok se ne spadne s nogu...
    
shopping suvenira, receno mi je, ne dolazi u obzir izvan ovog kvarta... jer se tu majice sa ''I love NY'' kupuju po sistemu '8 for $10', razglednice po '$1 for 10', dok se puma satovi nalaze po $8 a velike gucci torbe po $20 :
 
Broadway meets 7th Ave- centar grada- :
Central Park mi je prvi dan pokazan sa ''ovdje lijevo je CP a mi cemo tamo do Times Square-a...''
iako je na MTA karti izgledao ogromno imala sam osjecaj da je to 'samo neki veci parkic'... dok ga nisam vidjela iz aviona vracajuci se iz Chicaga.
'parkic' obuhvaca dobrih 3,5 km2 (4 km puta 800m), godisnje ga posjeti 25 milijuna ljudi, ima jedno prekrasno veliko jezero s gondolama i restoranom u kojem radi prijetelj Alex koji je preuzeo stan od nas nakon sto smo otisli... i 2 klizališta zimi.
ipak, nije cudo majke prirode vec mudrih arhitekata... otvoren 1859 godine.
treca slika prikazuje Quiet zone gdje se poneki suncaju, studenti druze uz kavu, neki se odluce za piknik...
  
drugi uce macevanje uz privatnog trenera
razgledava se u kocijama:
i bez obzira na to koji dan u tjednu bio (ovo je srijeda), mladenci zele sliku iz Central Parka:
obrazuje se na Columbia University-ju:
 
zahvaljujuci mom dragom, iz NY nisam otisla bez da sam bila ... bas tu:
 
(cure iz WNBA, New York Liberty u plavim dresovima)
...to be continued...
|
