utorak, 25.09.2007.

:...ne želim živjeti bez tebe...:



Fališ mi,jako mi fališ. Još uvijek nema dana kada nebi o tebi mislila. Dvije godine tako su brzo prošle,poput lista nošenog vjetrom…a ja u te dvije godine nisam ostavila nikakav malen trag po kojem bi me pamtio. Sigurno sam luda kada ponovo o tome pišem,jer tada je to još bilo razdoblje u kojem nismo ni znali što je zapravo ljubav,a ni najmanje što znači nekoga voljeti. Sve nam je to još bila igra. Takve sam stvari uzimala previše k srcu,sve sam to pre ozbiljno shvačala…i zato sam danas zaglavila u jednom kutu iz kojeg se ne mogu pomaknuti jer mi je preteško opet proživljavati takve stvari. I sada isprike moje za tebe više ne vrijede, i za sve moje ne promišljene riječi koje sam ti rekla. Ali svi moji pokušaji za povratak k tebi teži su nego što sam mislila…i stvari koje želim reči tebi izgube se prije nego što dođu.
Strah nije bojati se tebe,ali kada govorim tebi očito govorim nekim jezikom koji ti ne razumiješ. Jer ja ti ne mogu objasniti. Ali nadam se da govor i riječi mogu.
Ja se polako iznutra pretvaram u pepeo,i bježim podalje da se se srušim,tad mi se
pogled izgubio u velikom plavom nebu,a oblaki su mi bili sve bliži i bliži…no vjetar srca nastavlja i dalje puhati.. Prije si bio moja zaštita,no sad više ne…izabrala sam put koji je nekako izgubio smjer,i sada te nema i bila sam u krivu,jer nikad nisam znala kako je ti biti potpuno sam.

I just wanna talk to you
And my broken heart just has no use
And I, I guess promises are better
left unsaid, yeah
Everytime you try to tell me
You say the words that im the only
But I'm the one who's crawling on the ground
When you say love makes the world go 'round







21:05 | Komentari (475) | On/Off |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.