Kako mi je depresija spasila život

srijeda, 28.08.2019.

Bitka dobivena - moguće je i realno je. Možete i vi.

More. Kraj kolovoza. Osjećam se živo, osjećam se ispunjeno, opet sam ja ja. Nema više nepoznatog stvora koji besciljno propitkuje što mu se događa. Život ide dalje; nevolje su velike, no pobjede su još veće. Nakon šest mjeseci terapije antidepresivima, došlo je vrijeme za vratiti se na originalne postavke - bez lijekova, bez izgubljenosti, bez jada, bez briga.

U mojoj bitci bilo je puno boraca koji su stajali uz mene - od mojih prijatelja do dalekih učitelja. Od knjiga, glazbe, vode, putovanja pa do onih poročnih gušta iza kojih se znamo skrivati - cigarete i pive. Jer sve je to dio života, sve je to dio procesa iscjeljenja našeg unutarnjeg bića.

Dobro sam, no bol postoji. Ona je produkt nečeg meni još uvijek nedokučivog. Doktori ne znaju što bi s tim, ne znaju i neće ni znati jer mi smo emocionalno i mentalno prekompleksna bića, a ako uzmemo u obzir kozmičke faktore, još i kompleksnija te jednostavnog i jednostranog odgovora nema. To je vječno promatranje sebe s podsjećanjem "ja nisam ta bol, ona je samo prisutna trenutno." I to će jednog dana biti savladano, kao i svi drugi zadaci koje život stavlja pred nas.

Iskustvo depresije jedno je od najužasnijih iskustava koja čovjek emocionalno može proživjeti. Osjećaj da nikad neće biti bolje i da izlaza nema tamnica je vlastitog uma i bića u kojoj doista ne postoji tračak svjetla. Bitno je reagirati na vrijeme. Ukoliko primijetite da ste češće loše nego ste to inače, da nemate vaš kapacitet, potražite pomoć odmah. Depresija je podla bolest koja će se uvući neprimjetno u vas i počet će vas načimati, a kada ćete to napokon prepoznati bit će kasno jer ćete već biti duboko u grotlu umnog pakla u kojemu se neće nazirati bolje sutra.

Iscrpljeni od situacija i iskustava, najvjerojatnije ste prošli period gdje niste dobivali emocionalnu hranu koja bi vas namirila i pokrenula u vama osjećaj sreće i spokoja. Kada nema emocionalnog reciprociteta u našem životu mi se jednostavno emocionalno povučemo jer razmjena je nužna; kako svaka akcija ima reakciju, tako i bilo kakav naš trud i korak naprijed koji činimo zahtijeva neki feedback koji će nama biti potvrda da činimo prave korake. Jer mi smo bića percepcije i nama je ovdje i sada potrebno dobiti pozitivan feedback.

Depresija je emocionalna nestabilnost koliko god to bilo teško priznati si. Emocionalna stabilnost podrazumijeva kontrolu emocija, a depresivna osoba ju nema jer nema kapaciteta boriti se s osjećajem tuge, nezadovoljstva i unutarnjih promjena već ju i najmanja sitnica može izbaciti iz takta i učiniti da se još gore osjeća.

Depresija je bolest, no izlječiva je. Ne morate se bojati lijekova, potrebno je samo vidjeti koji vam lijek odgovara tj. koji lijek vaš organizam prihvaća kao mehanizam potpore. Nešto vam treba pokrenuti serotonin, a to će u fazi potpunog mraka učiniti kemija. I to je ok. To nije loše i niste gubitnici jer morate trenutno piti tablete. One su most da dođete do vlastitih kapaciteta s kojima ćete dalje bez njih nastaviti. Ja sam imala sreće da mi je terapija odmah pogođena pa su i rezultati odmah postali vidljivi. To je dio koji vam omogućava funkcionalnost - da se budite bez suza, da ne promatrate sebe kao stranca, da budete učinkoviti na poslu i da se možete ophoditi sa raznim situacijama. Emocionalno, vi ste i dalje oslabljeni i puni bola i nije preporučljivo da upadate u još teža emocionalna stanja i zato nikako ne preporučujem traženje veze ili nekog takvog utočišta jer vas druga osoba neće moći emocionalno nahraniti ; to je vaš posao i samo vaš - vi niste oslabljeni od nedostatka tuđe emocionalne hrane već vlastite. Vi trebate biti potpora sebi.
Zašto su potencijalne veze opasne? Jer ste nestabilni. Nećete moći niti primiti, niti pružiti ono što je biću potrebno za rast već biste mogli napraviti još veći kaos i sebi i nekom drugom. Nemojte. Znajte da vam ne treba nitko drugi, trebate vi samima sebi, više nego ikad.

Budite nježni prema sebi, pokušajte se zavoljeti. Upoznajte se. Shvatite koliko toga dobroga ima u vama samo je pod nekim velom koje trenutno ne umijete otkriti. Radite stvari koje volite i okružite se samo onim ljudima koji vama taj tren odgovaraju kao potpora. Niste dužni nikome polagati račune za svoje emocije, osim sebi u svom unutarnjem dijalogu. I tu je taj rad na sebi. Ne morate se nikome opravdavati, vi ste trenutno na rehabilitaciji i shvatite to doslovno tako - lagani tempo, pažljivim koracima, bez ikakvog zaletavanja u išta.

Mogli biste imati nuspojave od lijekova. One blaže i interesantne su napad euforije, primjerice. Mene je uhvatio napad euforije nakon negdje 2,5 tjedna i mislila sam da ću se od povećanog stanja energije i sreće rasprsnuti. Bitno je tada uhvatiti se fizičke aktivnosti - trčanja, bicikla, plivanja, nogometa, čišćenja, nekakvog težeg fizičkog rada, čisto nečeg što će vam višak te energije stabilizirati jer stanje euforije također nije normalno i ne bi trebalo potrajati. Meni osobno je bilo zabavno, no osobe koje prate vaše stanje mogle bi se zabrinuti od vaših napadaja smijeha i pozitive koja je bila nepoznanica u vašem životu zadnjih nekoliko mjeseci ili godina.
Ovo je zabavna, ali opet ne bezopasna nuspojava, no i u slučaju da imate neke druge nuspojave tipa pojačanog osjećaj tuge, panike ili nedajbože manične epizode, odmah se javite svom liječniku. Vi trebate biti pod nadzorom. Nemojte zaboraviti na to, barem se čujte s osobom koja vas liječi.

5 must do stvari za vrijeme rehabilitacije

1) biti nježan prema sebi, dati si mira
2) zaokupiti se stvarima koje vas u vašem normalnom stanju vesele najviše (glazba, sport, umjetnost, kava, štogod to bilo za vas)
3) okružiti se isključivo ljudima koji vam pašu i koji su vam potpora koju prihvaćate*
4) ne se forsirati ni na što, ni u kom pogledu! **
5) fizički biti aktivni da tijelo može lučiti sve što je potrebno za izlječenje


* vrlo vjerojatno će vam mnogi htjeti biti potpora no u svom neznanju i neshvaćanju onoga što prolazite mogli bi vam i naškoditi raznoraznim savjetima. Slušajte svoj unutarnji glas oko toga tko će vam biti potpora - vama treba potpora koja vas neće umarati, ali koja će postojati kao oslonac kada ga trebate. Pazite se savjeta, slušajte ono što vam nutrina govori.

** otpustite lajnu kojom se zauzdavate i tjerate na uspjeh, na brzinu, na donošenje brzih odluka, na agresivnost. U depresiji je jedna od bitnijih stvari "take it easy" i doista se nemojte forsirati, makar mislili da možete. Moći ćete, ali dok nemate svoj kapacitet u full HD, to bi vas moglo dodatno obeshrabriti. Živite iz dana u dana i sitnim koracima si postavljajte ciljeve. Neka jedan dan vaš cilj bude šetnja oko kvarta, jedan dan mala promjena u radu na poslu i to neka koju ćete moći odmah postići, treći dan neka to bude učenje nečeg što vam je zanimljivo. Bitno je da ne hrlite. Budite kornjača, ali nemojte se zavlačiti u oklop. Polako koračajte, a kad dođete do cilja, vidjet ćete da ste se transformirali iz kornjače u tigra, no to je proces koji je u tim koracima neprimjetan, no kasnije je vrlo jasno vidljiv.

Depresija traje i ne liječi se preko noći, iako je dobra vijest da lijekovi kada vam je terapija pogođena funkcioniraju jako brzo. Antianksiolitici za smirivanje tjeskobe djeluju odmah, antidepresivima treba oko dva tjedna da počnu djelovati. Ne pijte na svoju ruku, obavezno se savjetujte s vašim liječnikom i oko smanjenja i povećanja doze. Meni je osobno prvi dan terapije Misara donio učinkovitost na poslu, nakon mjesec dana sam ga prestala uzimati u potpunosti. Kod terapije antidepresivima, prestanak je išao postepeno, kod mene se smanjivala doza Zolofta zadnjih mjesec dana na pola tablete dnevno. Nekima se smanjuje na pola pa svaka tri dana po pola pa svaka dva, ovisno o tome kako vam liječnik preporuči - ne skidajte se sami s terapije!


Ustezanje kao nuspojava skidanja s antidepresiva

Kod većine antidepresiva postoji tzv. ustezanje kao posljedica prekida uzimanja terapije. To čak ne mora biti naglo prekidanje jer to nikako nije preporučljivo, no događa se i da imate te nuspojave nakon pažljivog smanjivanja doze. Simptomi ustezanja mogu trajati do nekih sedam dana, počinju obično treći dan nakon prestanka terapije. Ti simptomi budu u vidu tjeskobe, nesanice, teških snova ili fizičke prirode da vam se manta, da se ne osjećate dobro i imate osjećaj kao da ćete se razboljeti. Nemojte se prepasti, proći će!! Ja sam treći dan prolazila kroz teška stanja tuge i mantanja i osjećaja da sam čudno, no prošlo je nakon nekih pet dana.


Pokušajte pripaziti na prehranu koliko je moguće - nemojte pretjerivati s kavom i šećerom, oboje pogoduje osjećaju anksioznosti. Neće vam ništa biti ako popijete šalicu kave i pojedete nekad nešto slatko, no pokušajte se kontrolirati da to ne bude neumjereno jer neumjerenost raspiruje sve ono što vas zakucava u tlo. Osobno pijem puno kave i jedem puno šećera, no skratila sam oboje.

Hrana koju je dobro jesti protiv depresije: orašidi, mango, jaja.

Svakako vam preporučujem fenomenalnu knjigu koja znanstveno, ali i psihički objašnjava kako depresija funkcionira:

Oznake: depresija, antidepresivi, izlječenje od depresije, simptomi ustezanja od antidepresiva, podrška za depresiju

<	kolovoz, 2019
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Kolovoz 2019 (1)
Travanj 2019 (1)