Jedina razlika između Klauna i mene je izvještavanje uživo

Shot at 2007-06-26Totalno shrvana, umorna od života...ležim na podu ispred telke. Rulja se razišla, već su rani jutarnji sati. Osjećam se tako...kao da bih napisala pjesmu ali nemam ja mozga za to. Nemam što radit. Praznina u meni me ubija. Grozno je to.
Glava me ubija...
mučno mi je...
vrti mi se...
ponovno palim telku...
kad ono dokumentarac o...vampirima.
Blago njima. Oni nikada ne umiru...a ja...osjećam se kao da ću dušu spustit...ali pogledaj:
1.Oni ne umiru. Zato su besmrtni.
2.Oni su lijepi. Nitko im ne prigovara (nitko se ne usudi=riješila bih se ljudi koji me slikaju)
3.Emo su.
Ustajem. I dalje mi se vrti. Ali idem. Idem pit vodu u kupaonicu. Tamo je ogledalo.
Gledam samu sebe, tj. lika bez lica. Stvarno, nema me. Toliko mi je lice mršavo da se ne vidi. Ne postojim.
Jednom rukom naslonjena na umivaonik, drugom cljam čašu prema ustima pogledom uprtim u ništa. Sve tri ruke mi se tresu i vrtim se...
u krug...
širim ruke...
lijepo mi je...
osjećam se poput...
leptira...
letim...
i padam. Budim se ugledavši krv oko sebe. Čaša je razrezala moje vene. Panika!!!
Što sad, ništa ne kužim. Dižem se i stojim, gledam voju krv na pločicama sa željom da postanem besmrtna. Nekoliko me koraka vodi do..toga...svijeta kojem pripadam.
Saginjem se na pod...i ližem s pločica vlastitu krv. Ukusno je...lijepo mi je...i opet gubim svijest.
---------------------------------------------------------------
Budim se u bolnici. Našao me neko klinac koji mi je provalio u stan da me opljačka. Bio je tako bezobrazan da me prekinuo u besmrtnosti. Sad sam na infuzijama. Dijagnoza: krvlju pokvaren želudac.
Pošto moj želudac više ne prihvaća ništa osim vode, krv ga je uništila...
To se zove besmrtnost.