Image and video hosting by TinyPic
O autorici




Ovog puta odbijam objaviti svoje pravo ime, ali možete me zvati Evelyn. Evelyn Dobbin, punim lažnim imenom i prezimenom.
Ulazim u 23. godinu svog života i nisam najsretnija zbog toga jer imam osjećaj da to donosi i određenu odgovornost koju još nisam spremna prihvatiti. I nisam sigurna da ću ikada biti. Jako volim Balaševića (ne na onaj izlizani način na koji ga danas vole sve 15godišnjakinje) i divim se njemu i njegovom radu. Odrasla sam uz njegove pjesme i neću promijeniti mišljenje o njemu, ma kako se svijet mijenjao.
Uglavnom hodam svijetom sa širokim osmijehom i trudim se biti pozitivna kod stvari kod kojih je to imalo moguće. Sretno sam zaljubljena i uživam u toj vezi koliko god mi se to dopušta. Vjerujem da je moja potraga prestala onoga trenutka kad sam njega upoznala. Nadam se da će i ostati toliko dobro. Puno čitam i puno pišem, to mi pruža neizmjerno zadovoljstvo, a rado uživam i u prirodi. Pa to je uglavnom sve što smatram bitnim.
Image and video hosting by TinyPic
Što tvrde mudraci:
"Meni je draža opasna sloboda nego mirno i sigurno ropstvo."
J.J. Rosseau

"Tajna slobode počiva u hrabrosti."
Perikle

Što tvrdim ja:
Slobodan si onoliko koliko vjeruješ u to i sami odgovaramo za svoju slobodu. Uvijek se trebamo truditi dosegnuti još veću visinu, uvijek se vinuti dovoljno visoko da imamo čist pogled na svijet, a da ne boli ako padnemo.
Image and video hosting by TinyPic


Što tvrde mudraci:
"Voljeti nekog znači pristati da ostariš sa njim."
A. Camus

"Ljubav ima dvije pratilje: dobrotu i strpljivost."
D. Alighieri

Što tvrdim ja:
Ljubav je temelj svega. Života, za početak. Svima nam je potrebna, ma što tvrdili. Ljubav sa obje svoje pratilje.
Image and video hosting by TinyPic


Što tvrde mudraci:
"Prijateljstvo je jedna duša u dva tijela."
Aristotel

"Prijateljstvo nam pokazuje da ni u jednoj tuzi ni radosti nismo sami."
P. Brown

Što tvrdim ja:
Prijatelj je podrška, prijatelj je dio nas. Nije važno koliko prijatelja imamo, nego koliko nam oni vrijede.
Image and video hosting by TinyPic

...da vidimo se i bez gledanja
komentari

Budući da su mi prekinuli ugovor na poslu, opet se vodim kao nezaposlena i...imam cijele dane za sebe. Obično ljudima to godi, ali ja valjda, ne znam, nisam takav tip. Uostalom, što i očekivati u državi u kojoj živimo? Stalni posao svakako ne.
Kako bilo, kad sam se umorila od spremanja stana (jer to je najbolji način da pobjegnem od svega), skuhala sam si kavu i pustila neke stare stvari kojih sam se poželjela. Mislila sam kako bih trebala srediti neke stvari za doček Nove jer sam se, prokleta glupača, opet bacila u organizaciju. Sve mi se više čini da zapravo, negdje duboko u sebi, volim organizirati, ali to tajim od sebe. Barem tako ispada kad pogledam što radim i što si dozvoljavam.
Umjesto da razmišljam o dočeku pomislila sam što bi bilo i gdje bih bila da sam neke stvari u životu odradila malo drugačije. Mislim da mi je život sada prihvatljiv i često divan, ali volim razmisliti o tome kakva bih ja bila da sam neke odluke donjela drugačije ili da ih uopće nisam donjela. Da se nisam uopće promijenila od svoje 16. sada bih vjerojatno bila negdje s hrpom zgodnih rockera. Možda bismo imali neku gažu, tko zna gdje. Možda bih živjela u kamp prikolici. To je zapravo dosta smiješno, kad sada pogledam, ali tada...tada bi bilo pojam slobode. Stare me stvari uvijek vrate natrag. Natrag, gdje smo se skrivali pod pokrivačima i smijali nadajući se da nas nečiji starci neće uhvatiti. Natrag, gdje nas je pet spavalo u jednom krevetu i nije to uopće bio problem. I gdje smo, noći provodili s gitarama i pivom. Tamo gdje su dečki silno htjeli svirati kao Hendrix ili Van Halen. A Novu, Novu smo čekali u garažama i podrumima. I bilo nam je dobro.
Često utonem u razmišljanja i najčešće se zahvalim što sam tu gdje jesam i što, za promjenu, živim mirno. Ipak, dođe mi da još ponekad zagrlim sve te ljude s kojima sam bila nekad i koji su me, uostalom, naučili svemu što znam danas. Da još ponekad poslušamo skupa Slipknot ili Linkin Park, GNR ili Avantasiu i da se ljute jer sam njonjava i volim laganice.
Bez obzira na sve. na promjene i odrastanje, na to što su neki od nas potpuno propali, a neki se uzdigli uvis, uvijek će mi biti dragi.
Probudim se iz svog malog svijeta i shvatim da kave više nema (niti ne znam gdje je nestala), a na policama je ostalo prašine. I prašina viče na mene, čula sam ju! Govori da sam lijena i nek se ustanem, i što ću...vrijeme je da se bacim na posao.
Svima vama koji ste prije toliko godina živjeli ovako ili vama koji još živite tako, uz gitare i dugokose momke, a ne znate tko je Tobbias Sammet, savjetujem da poslušate Avantasiu, možda se i vama svide koliko i meni, a...uspomene se rado zaljepe na neke od njihovih pjesama.
Do idućeg posta!

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Lennon | Vicious